Posidonija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Posidonija
Posidonia Oceanica
Posidonia Oceanica
Status zaštite
Status iucn3.1 LC hr.svg

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Liliopsida
Red: Alismatales
Porodica: Posidoniaceae
Rod: Posidonia
Vrsta: P. oceanica
Dvojno ime
Posidonia oceanica
(L.) Delile
Raspon
Posidonia oceanica range.PNG

Posidonija (oceanski porost, lat. Posidonia oceanica) je biljka iz skupine morskih cvjetnica. Poznatija je pod nazivima morska trava ili voga iako nije predstavnica vogovki, nego je nekada bila klasificirana u porodicu Zosteraceae. Dobila je ime po grčkom bogu mora Posejdonu.

Opis[uredi | uredi kôd]

Poput pravih kopnenih biljaka, ima razvijen korijen, stabljiku, list i cvijet. Listovi su dugi 30-140 cm i do 1 cm široki, tamnozeleni, trakasto uski, na vrhu tupo ili blago zaobljeni, s 13-17 paralelnih žilica. Rastu u snopićima od 5-8 listova. U jesen stari listovi otpadaju. Često ih more u obliku smeđih nakupina izbaci na plaže. Posidonija ima puzave, položene stabljike (rizome) koje su korijenčićima pričvršćene uz podlogu. Rizomi rastu prosječnom brzinom do 6 cm godišnje, te na taj način tijekom desetljeća stvaraju debele slojeve zvane mattes. Cvate tokom jeseni i stvara plod sličan maslini koji nekoliko dana pluta na površini, a kada pukne sjemenka pada na morsko dno i iz nje nastaje nova biljka. Na taj način se posidonija može udaljiti i rasprostraniti, ali taj plod se stvara svega jednom u nekoliko godina. Češće se razmnožava nespolno, tako da širi podzemne stabljike kroz sediment ili zakorjenjavanjem otkinutih dijelova biljke. Gradi velike podmorske livade. Zbog konstantnog zatrpavanja sedimentom, podzemni korijeni su duboki i do nekoliko metara, a njihova se starost procjenjuje na nekoliko tisuća godina. Po tome je posidonija jedna od najdugovječnijih organizama Sredozemlja.

Osjetljiva je na pojačano taloženje, organska onečišćenja i promjene koje dovode do smanjenja prozirnosti mora.

Stanište[uredi | uredi kôd]

Sedimentna dna zaštićenih uvala te područja prozirnog mora oko jadranskih otoka; od 5 do oko 40 m dubine.

Posidonija je endem Sredozemnog mora, a jedino u morima oko Australije žive dvije joj srodne vrste.

Livade posidonije[uredi | uredi kôd]

Livade posidonije su pluća mora, jer obogaćuju more kisikom. Jedan četvorni metar livade posidonije proizvede dnevno do 14 litara kisika.

U njima živi, razmnožava se, lovi i skriva nekoliko stotina vrsta algi i životinja: rakovi, glavonošci, školjkaši, spužve, mahovnjaci, žarnjaci, krednjaci te više vrsta manjih i većih riba.

Svojim dugim listovima ublažuju nalet valova na obalu, pa tako sprečavaju eroziju tla, a njihovo korijenje svojim spletom učvršćuje sediment i tako sprečava njegovo odnošenje.

Ugroženost i zaštita[uredi | uredi kôd]

Livade vrlo sporo rastu i još sporije se obnavljaju što ih čini posebno osjetljivima. Posebno ih ugrožava ribolov koćom i dinamitom, sidrenje, onečišćenje i gradnja u obalnom području te postavljanje kaveza za uzgoj ribe iznad njih. Procjene pokazuju da se površina koju pokrivaju livade posidonije smanjila za 5% između 1910. i 1965. godine te da je do danas taj postotak narastao na 34%.[1]

Invazivne vrste tropskih algi roda Caulerpa, posebice Caulerpa taxifolia i Caulerpa racemosa, su izrazito velika opasnost za posidoniju.

Zbog važnosti livada ove morske cvjetnice te osjetljivosti i ugroženosti koja im prijeti, posidonija je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode, dok je na europskoj razini štiti Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije.

Srodne vrste[uredi | uredi kôd]

Osim posidonije u Jadranu postoje još tri vrste morskih cvjetnica:

  • Cymodocea nodosa raste na pješčanom dnu do 10 metara dubine, preferira tople i sunčane obale. Razgranata je s listovima veličine do 30 cm od kojih svaka grana ima po nekoliko listova.
  • Zostera noltii brojna je u plitkim lagunama u plićacima, često se nađe i van mora kod velikih oseka. Dužina listova može biti do 40tak cm.
  • Zostera marina raste na muljevitim i pjeskovitim obalama kanala i boćatih voda. Većina ljudi zamjeni je za mladu posidoniju jer je slična, ali uža i manja.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Cro semicolon plain.svg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture.

  1. 1,0 1,1 "IUCN Red List of Threatened Species: Posidonia oceanica". IUCN Red List of Threatened Species. https://www.iucnredlist.org/en Pristupljeno 22. travnja 2021.