Primo Levi
Primo Levi, (Torino, 31. srpnja 1919. – Torino, 11. travnja 1987.), talijanski pisac, kemičar i prevoditelj, tvorac potresne i suzdržane književnosti o holokaustu po kojoj je prepoznat širom svijeta.[1][2]
Život i djelo[uredi | uredi kôd]
Rođen u židovskoj obitelji, studira kemiju u rodnom Torinu.[2] Diplomira 1941. s odličnim ocjenama.[2] Sa skupinom prijatelja pokušava se krajem 1943. povezati s pokretom otpora, no uhvaćen je i poslan u logor u Modeni, a odatle kasnije deportiran u nacistički koncentracijski logor Auschwitz na teritoriju današnje Poljske,[2] gdje će provesti 11 mjeseci, sve dok Sovjeti nisu oslobodili logor u siječnju 1945. Po povratku u Torino počinje raditi kao kemičar, a 1961. postaje direktor u tvornici boja i emajla.[2] Čitavo vrijeme piše. U mirovinu odlazi 1975.,[3] nakon čega se još intenzivnije posvećuje pisanju.[4]
Iskustvo logoraša donosi u prvom romanu "Zar je to čovjek" (Se questo è un uomo) objavljenom 1947.[1] Problematizira i nemogućnost da se jezikom predoči užas takvog iskustva.[1] Roman "Primirje" (La tregua, 1963) o povratku logoraša kroz netom oslobođenu Europu također je autobiografičan, kao i esejističko djelo "Potonuli i spašeni" (I sommersi e i salvati, 1986), njegova posljednja knjiga.[1][4]
Zbirku "Periodni sustav" (Il sistema periodico, 1975) čini 21 autobiografska priča inspirirana 21 kemijskim elementom iz Mendeljejevog sustava.[2][3] Tako u priči "Argon" povlači paralelu između nereaktivnosti tog plemenitog plina i odbijanja židovske zajednice u Pijemontu da se asimilira u većinsku kulturu tog područja.[5] U priči "Vodik" pripovijeda o svojim dječačkim eksperimentima s tim eksplozivnim plinom.[5] "Vanadij" je o neočekivanoj poslijeratnoj prepisci s njemačkim kemičarem Müllerom, koji je u Auschwitzu vodio laboratorij u kojem je Levi kao školovani kemičar bio na prisilnom radu.[5][6] U priči "Cink" napada nacistički mit o rasnoj čistoći.[5] U vrijeme izdavanja "Periodnog sustava" Levi je već svjetski afirmirani književnik.[4]
Roman "Zvjezdasti ključ" (La chiave a stella, 1978.) tematizira etičnost dobro obavljenog posla.[4] U romanu "Ako ne sada, kada" (Se non ora, quando, 1982.) opisuje sudjelovanje grupe Židova u Drugom svjetskom ratu.[4] Godine 1985. objavljuje knjigu eseja "Tuđe područje" (L’altrui mestiere, 1985).[4] Esejistika koju je pisao u zadnjim godinama života potvrđuje ga kao autora velike intelektualne znatiželje i enciklopedijskih interesa, ali i osobu „koja dubinski promišlja tamnu stranu ljudskoga uma“.[4]
Kompletna djela su mu prevedena u Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u.[4] Bio je prijatelj znanstvenice i nobelovke Rite Levi-Montalcini, filozofa Norberta Bobbia i drugih intelektualaca svoga vremena.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Levi, Primo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. rujna 2023.
- ↑ a b c d e f Britannica, urednici, "Primo Levi". Encyclopedia Britannica, 27. srpnja 2023. Pristupljeno 2. rujna 2023.
- ↑ a b Biography, Centro Internazionale di Studi Primo Levi, Torino Pristupljeno 2. rujna 2023.
- ↑ a b c d e f g h Primo Levi, nakladnička kuća Fraktura, Zaprešić Pristupljeno 2. rujna 2023.
- ↑ a b c d Britannica, urednici, "The Periodic Table". Encyclopedia Britannica, 7. prosinca 2015. Pristupljeno 3. rujna 2023.
- ↑ Vanadium - A Memoir, Primo Levi, Commentary Magazine, ožujak 1977. Pristupljeno 3. rujna 2023.