Prijeđi na sadržaj

Boris Pahor

Izvor: Wikipedija
Boris Pahor 2015.

Boris Pahor (Trst, 26. kolovoza 1913.Trst, 30. svibnja 2022.) bio je slovenski romanopisac. Najpoznatiji je po svojim iskrenim opisima života pripadnika slovenske manjine prije Drugoga svjetskoga rata. Njegov roman »Nekropola«, jedan od najboljih i najvažnijih romana o užasu holokausta i logorâ smrti, uz romane Imrea Kertésza i Prima Levija.[1]

Preživio je nacistički koncentracijski logor. U svom romanu »Nekropola« posjećuje kamp Natzweiler-Struthof dvadeset godina nakon preseljenja u Dachau. Nakon Dachaua, preseljen je još tri puta: u Mittelbau-Dora, Harzungen i konačno u Bergen-Belsen koji je oslobođen 15. travnja 1945. godine.

Boris Pahor 1958.

Njegov uspjeh nije bio trenutni; otvoreno izražavajući svoje neodobravanje komunizma u Jugoslaviji, nije bio priznat, sve dok Slovenija nije stekla neovisnost 1991. godine. Tek je 2013. godine njegov roman prvi put preveden na engleski jezik. Njegov roman »Nekropola« preveden je i na nekoliko drugih europskih jezika uključujući hrvatski jezik.

Pahor je istaknuta javna osoba slovenske manjine u Italiji, koja je bila pogođena fašističkom talijanizacijom. Iako član slovenskih partizana, suprotstavio se i titoističkom komunizmu.

Austrijska vlada nagradila ga je Legijom časti i Križem časti za znanost i umjetnost, a nominiran je za Nobelovu nagradu za književnost prijedlogom Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.

Odbio je titulu počasnog građanina Ljubljane, jer je smatrao da slovenska manjina u Italiji nije podržana onako, kako bi trebala biti od strane slovenske političke elite. Pahor je bio oženjen spisateljicom Radoslavom Premrl (1921. – 2009.) i u dobi od 99 godina, napisao joj je knjigu koju joj je posvetio. Pored slovenskog i talijanskog tečno govori francuski jezik. Nakon smrti Marca Feingolda 19. rujna 2019. godine, postao je najstariji živi preživjeli logoraš holokausta.

Izvori

[uredi | uredi kôd]