Pristanište Valongo

Koordinate: 22°53′49.6″S 43°11′14.6″W / 22.897111°S 43.187389°W / -22.897111; -43.187389
Izvor: Wikipedija
Arheološki lokalitet Valongo pristaništa
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Brazil
Godina uvrštenja2017. (41. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjerilovi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1548
Koordinate22°53′49.6″S 43°11′14.6″W / 22.897111°S 43.187389°W / -22.897111; -43.187389
Valongo pristanište na zemljovidu Brazila
Valongo pristanište
Valongo pristanište
Lokacija Valongo pristaništa u Brazilu
Valongo pristanište se nalazi u četvrti Saúde, na samom istoku gradske zone Centro (crveno) u Rio de Janeiru

Valongo pristanište (portugalski: Cais do Valongo) je povijesna luka Rio de Janeira, koja se nalazi u gradskoj zoni Centro, između ulica Coelho e Castro i Sacadura Cabral.[1]

Jean Baptiste Debret, Trgovina u Val-Longu, 1834. – 1839.; prikazuje jednu od tržnica robova koje su rasle duž ulica Valonga.

Luka na plaži Vallongo je izgrađena 1811. godine kao mjesto pristaništa i trgovanja robovima iz Afrike kako robovi ne bi „goli” prolazili glavnim ulicama od glavne gradske luke Praia do Peixe.[2] Koncem 1820-ih Valongo pristanište je bilo glavno mjesto za dolazak robova iz Angole, te istočne i središnje Afrike, dok su u Maranhão i Bahiju pristajali brodovi iz Gvineje i zapadne Afrike.[2] God. 1831., atlantska trgovina robljem je zabranjena i pristanište je zatvoreno, ali se trgovina i dalje potajno održavala preko tajnih luka sve do 1888.[3] Tijekom dvadeset godina njezina rada oko 900.000 robova je iz Afrike pristalo u Valongo, da bi naposljetku oko 4,9 milijuna robova završilo u Brazilu.[4]

Arheološki lokalitet pristaništa Valongo

God. 1843., pristanište je obnovljeno za dolazak princeze Tereze Kristine od dvaju Sicilija koja se trebala udati za cara Pedra II. Od tada se nazvalo Princezino pristanište (Cais da Imperatriz).[5] No, ono je zatrpano tijekom velike urbane reforme gradonačelnika Pereira Passosa 1911. god.[5]

Između 1850-ih i 1920-ih područje oko starog pristaništa su postupno naselili bivši robovi, uglavnom afričkog podrijetla, i postalo je poznato kao „Mala Afrika”.[2]

God. 2011., tijekom iskapanja u sklopu radova obnove lučkog dijela Rio de Janeira za potrebe olimpijskih igara u Riju, dva pristaništa su otkrivena, jedno na drugomu, Valongo i Imperatriz. Pored njih iskopane su brojne amajlije i obredni predmeti podrijetlom iz Konga, Angole i Mozambika.[2] Zbog toga je arheološki lokalitet Valongo pristaništa u samom središtu grada, uključujući trg Jornal do Comércio, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2017. god. kao „najvažniji fizički trag dolaska afričkih robova na američko tlo”.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pristanište Valongo
  1. Cais do Valongo: a história da escravidão no porto do Rio de Janeiro, Globo.com Educação (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2017.
  2. a b c d Saiba tudo sobre o Cais do Valongo - o local por onde entravam os africanos escravos no Brasil no século XIX, Aventuras na História, 18. siječnja 2013. (port.) Preuzeto 26. srpnja 2017.
  3. Julia Carneiro, Brazil's hidden slavery past uncovered at Valongo Wharf - BBC News, Bbc.co.uk. (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2017.
  4. Simon Romero, Rio’s Race to Future Intersects Slave Past, The New York Times, 8. ožujka 2014. (engl.) Preuzeto 26. srpnja 2017.
  5. a b Cais do Valongo é candidato a Patrimônio da HumanidadeArhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2015. (Wayback Machine), Ministério da Cultura do Brasil, 30. rujna 2014. (port.) Preuzeto 26. srpnja 2017.
  6. Three new sites and two extensions added to UNESCO’s World Heritage List, UNESCO 9. srpnja 2017. (engl.) Preuzeto 26. rujna 2017.

Vajske poveznice[uredi | uredi kôd]