Prijeđi na sadržaj

Atol das Rocas

Koordinate: 3°52′00″S 33°49′0″W / 3.86667°S 33.81667°W / -3.86667; -33.81667
Izvor: Wikipedija
Rezervati brazilskih atlantskih otoka: Fernando de Noronha i Atol das Rocas
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Brazil
Godina uvrštenja2001. (25. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjerilovii, ix, x
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO:1000
Koordinate3°52′00″S 33°49′0″W / 3.86667°S 33.81667°W / -3.86667; -33.81667
Atol das Rocas na zemljovidu Brazila
Atol das Rocas
Atol das Rocas
Lokacija Atol das Rocasa u Brazilu

Atol das Rocas (pt. za "Rocasov atol") je atol u Atlantskom oceanu, 260 km sjeveroistočno od Natala na sjeveroistoku Brazila (brazilska savezna država Rio Grande do Norte) i 145 km zapadno od otočja Fernando de Noronha. Rocasov atol je vulkanskog podrijetla i koraljni greben, te je iznimno važan kao hranilište i mrijestilište tuna, morskih pasa i drugih morskih životinja. Za oseke on se pretvara u prekrasan krajolik laguna i plimskih bazena prepunih ribama.[1]

Rezervat Rocasovog atola, zajedno s rezervatom otočja Fernando de Noronha, ukupne površine 422,7 m², čini više od 50% južnoatlantskih otočnih površina (koje čini sveukupno tek 10 otoka), te je presudan za održavanje bioraznolikosti cijelog južnog Atlantika. Zbog toga su zajedno upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2001. godine.[2]

Ruševine starog svjetionika na Rocasovom atolu

Odlike

[uredi | uredi kôd]

Rocasov atol je dug 3,7 i širok 2,5 km, a njegova laguna je duboka od 1 do 6 m, te ima površinu od 7,5 km². Površina njegova dva otočića, južni manji Cemitério i veći sjeverozapadni sprud Farol (oblika izduženog S), imaju površinu od samo 360 m². Najviša točka je pješčana sipina visine 3-6 m (ovisno o plimi i oseki), dok je ostala površina otoka prekrivena zeljastim biljkama otpornima na sol, grmovima i pokojom palmom među kojima obitavaju rakovi, pauci, škorpioni, muhe, buhe, žohari i velik broj različitih vrsta ptica.

Koraljni prsten je gotovo zatvorni krug s 200 m širokim kanalom na sjevernoj strani i mnogo užim na južnoj strani. Ta oseke njegovi gotovo vertikalni zidovi, visine 1,5 m, se potpuno ukažu i spoje s pješčanim obalama otočića. Oko njega živi veliki broj morskih kornjača, morskih pasa i dupina, koji ga koriste kao mrijestilište i sklonište mlađi. U plićinama živi i veliki broj bentonskih organizama (koralji, spužve i alge)

Cijeli atol je rezervat divljine i biološki rezervat koji je tek povremeno mjesto znanstvenih istraživanja i njegova entomološka fauna je temeljito istražena i arhivirana.[3]

Zahvaljujući svojoj zabačenosti atol je gotovo nedirnut ljudskim djelovanjem. Jedina građevina na otoku je svjetionik brazilske vojske iz 1960-ih koji se nalazi na kraju zaljeva Farol, u blizini ruševine starog svjetionika iz 1933. god.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. World Heritage Marine Programme (engl.) Preuzeto 18. veljače 2012.
  2. World Heritage Committee Inscribes 31 New Sites on the World Heritage List. UNESCO. Pristupljeno 18. veljače 2012.
  3. C.E. Almeida, V.V. Marchon-Silva , R. Ribeiro, A. Serpa-Filho, J.R. Almeida i J. Costa J., Entomological fauna from Reserva Biológica do Atol das Rocas, RN, Brazil: I. Morphospecies composition, Rev Bras Biol. 60. (2.), 2000., str. 291.-298.

Vajske poveznice

[uredi | uredi kôd]