Radoslav, dukljanski knez

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Radoslav
Радослав
Dukljanski knez
Vladavina 1142. - 1163.
knez
Krunidba 1142.
Nasljednik Mihailo III.
Djeca
Mihailo III.
Dinastija Vojislavljevići
Preminuo 1163.
Vjera Katolik

Radoslav na crnogor. ćiril. Радослав dukljanski knez iz dinastije Vojislavljevića, vladao ostatkom Dukljanskoga kraljevstva od 1142. do oko 1163. godine.

Bio je najstariji sin Gradihne, posljednjeg dukljanskog kralja.

Po smrti oca, Radoslav je na prijestolju postavljen uz suglasnost bizantskoga cara Manuela (Manojla) I. Komnena, no ne kao kralj, no kao knez - što bjelodano svjedoči o njegovom vazalnom odnosu spram Bizanta.

Ljetopis popa Dukljanina o tome izvješćuje (citat je prijevod na crnogorski):

Wikicitati „... otputova caru Manojlu koji ga blagonaklono primi i dade mu cijelu zemlju da njome gospodari kako je ranije držao njegov otac. Poslije je knez Radoslav, vrativši se od cara, počeo da, zajedno sa svojom braćom, drži zemlju i njome gospodari.”
()

[1]

Sa braćom Jovanom i Vladimirom pokušao je Radoslav se suprotstaviti svojim unutarnjim prosrpski orijentiranim neprijateljima i organizirati oružani otpor napadima koje je poticao srpski župan Uroš II. Primislav (vladao Raškom 1145. - 1162.), te njegov sin Desa (srpski župan 1162. - 1165.).

Wikicitati „Potom ustaše neki zlikovci, koji su bili stari neprijatelji, i odmetnuše se od njega i dovedoše Desu, Uroševog sina, i njemu dadoše Zetu (župu Zetu u Duklji - prim.a.) i Travuniju a Radoslavu i njegovoj braći preosta Primorska oblast i grad Kotor do Skadra. Ali oni neprestano ne odustajahu da se bore i ratuju protiv Uroševog sina i protiv ostalih neprijatelja, sve dok zemlju koja se bila od njih odmetnula nijesu mogli ponovo zadobiti, i onu kojom vladahu junački odbraniti.”
()

[2]

No, Radoslav nije uspio spriječiti potpuno dezintegriranje dukljanske države.

Na prijestolju ga je po njegovoj smrti 1163. naslijedio sin Mihailo III.

Izvori[uredi VE | uredi]