Gradihna, dukljanski kralj

Izvor: Wikipedija
Gradihna
Градихна
Dukljanski kralj
Vladavina 1131.1142.
kralj
Krunidba 1131.
Prethodnik Đorđe
Nasljednik Radoslav
Djeca Radoslav, Jovan (Lobar) i Vladimir
Dinastija Vojislavljevići
Smrt 1142., Skadar
Pokop Manastir Sv. Srđa i Vlakha, Skadar
Vjera Katolik

Gradihna na crnogor. ćiril. Градихна (spominje se i kao Gradinja), dukljanski kralj, iz dinastije Vojislavljevića, vladao oko 1131. do 1142. godine.

Bio je brat Grubeše, dukljnaskoga kralja koga je 1125. kod Bara pogubio prijethodno (1118. godine) svrgnuti kralj Đorđe.

Bijeg u Rašku i Zahumlje[uredi | uredi kôd]

Za razliku od druga svoja dva brata, Dragihne i Dragila koji su u zamjenu za lojalnost kralju Đorđu dobili na upravljanje župu Zeta u dukljanskoj državi, Gradihna je prebjegao u Rašku i ostao u opoziciji spram dukljanskog kralja.

U Raškoj se Gradihna oženio i dobio sinove Radoslava, Jovana (Lobara) i Vladimira.

No, dukljanski kralj Đorđe 1127. napao je i pokorio Rašku, te je od nje opet napravio Duklji vazalnu oblast.

Gradihna bježi u Zahumlje. Otuda uspostavlja kontakt s bratom Dragihnom u Duklji i Bizanticima iz Drača.

Zbacivanje Đorđa[uredi | uredi kôd]

Bizantski pohod na Duklju, u kojem Gradihna sudjeluje, poduzet je 1131. godine iz Drača. Ljetopis popa Dukljanina opisuje te događaje (citat je prijevod na crnogorski):

Wikicitati »... u Drač je došao drugi vojskovođa, gospodin Aleksije Kontostefan. Međutim, kralj Đorđe sakupi vojsku... Kad je to čuo vojskovođa gospodin Aleksije, sakupi sa Gradinjom (Gradihnom - prim.a.) i njegovim bratom vojsku, pa svi krenu na kralja... I navale na njihov logor, pobiju i izranjave veoma veliki broj ljudi, i naćeraju ih u bijeg.«

[1]

Nakon poraza dukljanske vojske, kralja Đorđa su uhitili i odveli u Carigrad, kamo je i umro.

Gradihna je postao novi dukljanski kralj, no praktički je bio bizantski vazal.

Na tronu[uredi | uredi kôd]

Ljetopis popa Dukljanina izvješćuje da je sukob s kraljem Đorđem prouzročio brojnu emigraciju, no Gradihna je bio blag, krotak, milosrdan, zaštitnik udovica i siročadi:

Wikicitati »Zbog toga i oni koji su se rasuli po oblastima i pokrajinama, kao i po Apuliji, čuvši o njegovom poštenom životu, odmah su se vratili u svoja mjesta, i u svoj rodni kraj, te opet napuniše i naseliše zemlju, koja je već bila skoro sasvim razorena i opustjela.«

[2]

Dalje Ljetopis popa Dukljanina opisuje da je podnio kralj Gradinja u danima svoga vladanja mnoge prevare i nepravde od rđavih ljudi, ali ga je od svega Bog izbavio.

Smrt[uredi | uredi kôd]

Umro je 1142. godine. Pokopan je u manastiru Sv. Srđa i Vlakha u Skadru.

Wikicitati »Kad se navrši jedanaest godina njegovog kraljevanja, ode putem svih smrtnika i počinu u miru sa precima svojim. Sahranjen je počasno i sa dostojanstvom, rukama svojih sinova, kneza Radoslava, Jovana i Vladimira, u manastiru svetih mučenika Srđa i Vakha.«

[2]

Nasljednik[uredi | uredi kôd]

Na dukljanskom ga je prijestolju, uz suglasnost Manuela I. Komnena, nasljedio najstariji sin Radoslav.

Izvori[uredi | uredi kôd]