Razgovor:Dubrovnik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Dubrovnik.
Rad na člancima


Treba malo vise rec o povjesnom gradu. Ali sveukupno je odlično. Malo više teksta i odlično. ZAGORKE


Što ćete tek reći kad vidite stranicu o Rijeci? Naravno, Dubrovnik je zaslužio više od onoga što ima, ali taj je problem lako riješiti - napišite na stranicu što god mislite da nedostaje. Tako ćete i vi doprinijeti razvoju Wikipedije. --Zmaj 17:12, 11 May 2004 (CEST)

Samuilo[uredi]

O karakteru Samuilove države - pogledaj Razgovor:Stjepan Držislav i Razgovor:Makedonci. Tamo ima argumente da je Samuilo bio Bugarski car, ali još uvek nema argumente da je bio makedonski car. Čeka se da Zeljko ili drug nadje povjesničarski izvori za to. Pitanje je koliko vreme mora da se sačeka i što da se radi do tog trenutka? Prema meni bi bilo pravo u članku da stoji tačku gledišta strane kije više od dve nedelje dokazuje sa argumentima i sa izvorima. A kad sprotivna strana nadje nešto u koristu svoju tvrdnju - da se nastavi diskusija.--AleksandarP 13:40, 4. lipnja 2006. (CEST)


mi smo iz povijesti učili da dubrovnik nije iz tog stoljeća nego da postoji još od početka 6.stoljeća a to su otkrili nekakvi spisi pronađeni u unutrašnjosti dubrovačke katedrale — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 195.29.119.55 (razgovordoprinosi)

MNOGE BI DOKTORSKE GLAVE PADALE KADA BI SE U KNJIGAMA PROMJENILA ČINJENICA DA JE DUBROVNIK NASTAO OKO SEDMOG STOLJEĆA, KADA SU HRVATI NASELILI OVE KRAJEVE. EPIDAURUM ILI CAVTAT NASTAO JE NEGDJE OKO 228.G. PRIJE KRISTA. POSTOJE NALAZI KOJI GOVORE DA SU I DUBROVNIK I EPIDAURUM JOŠ STAROGRČKE KOLONIJE, DAKLE PUNO STARIJI NEGO ŠTO SE TVRDI U LITERATURI.

Dodati podnaslov[uredi]

Trebalo bi dodati podnaslov Dubrovačka biskupija jer znamo a je Festa sv. Vlaha najznačajniji dan u godini za Dubrovčane. Pozdrav!


Tanja[uredi]

A di je Tanja iz Big Brothera? Ona nije stavljena u poznate ličnosti Dubrovnika? :))

Da, što je ona bitna. Onda mogu i ja, jer je Big Brother Hrvatska mnogo nepoznatiji od wikipedije.

--Jolo Buki Original 22:14, 12. kolovoz 2007. (CEST)

Kriterij za pojedine stavke[uredi]

Vidim da se stranice mijenjaju i želim čuti svaki razlog zašto je nešto stavljeno i još bitnije, zašto je nešto skinuto!?!

Fali[uredi]

Mislim da nije uredu da u poznatim osobama nema MILA HRNIĆA!!!!!

...........

Nikako mi nije jasno po kojim kriterijima su birane "poznate osobe"! Zašto se ne spominje na primjer Džore Držić? Kad ovdje čak postoji stranica o tom ipak značajnom pjesniku! Valjda su renesansni pisci važniji od političara! To je samo jedan primjer koji dovoljno govori po meni o apsurdnom i anti pedagoškom pristupu redaktora ovog izbora.

== Samo par naputaka o članku...

U članku se spominje teza o nastanku Dubrovnika koja je bila općeprihvaćena do 1989. godine, a danas je odbačena. Naime iskopavanjima katedrale pronađena je u temeljima staroromanska crkvica koju su smjestili negdje u 5. stoljeće ad. Također, našli su i dio zidina iz istog doba. Tada je navedena teorija pala u vodu, jer ako je postojala crkva, trebalo je biti tu veće naselje, to očito govori o veličini tog naselja. I nakon izvršenih sondiranja dokazano je da hrid LAUS nije bila otok, nego (barem) poluotok. Stradun je bio udubina puna pijeska (žala) možda prekrivena plitkom razinom mora...


Epidaurum je imao katedralu, jer je bio sjedište nadbiskupije na čija se prava i obaveze pozivao dubrovački kler u kasnijoj povijesti. U članku također nigdje nema spomena o dubrovačkoj luci i Arsenalu, vjerovatno najvažnijim pomorskim objektima toga doba na našj obali Jadrana. --ARMchoir 15:56, 31. ožujak 2008. (CEST)

Dubrovačka crkva u Sofiji, Bugarska[uredi]

U bugarskom glavnom gradu Sofiji, postojala je crkva sv. Marije i sv. Vlaha, koju je puk nazivao "Dubrovačka crkva", i koja je dugo vremena bila jedino mjesto u Osmanskom Carstvu u kojem je kršćanima bilo dopušteno služenje misa.


Nije naveden izvor.


i koja je dugo vremena bila jedino mjesto u Osmanskom Carstvu u kojem je kršćanima bilo dopušteno služenje misa.


http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_early_Ottoman_Bulgaria

Takvo nesto se ne spominje na ovoj stranici o Bugarskoj.


Pignot Hélène u kjizi "Christians under the Ottoman Turks" (Gorgias Press, ISBN: 978-1-59333-922-7) navodi slijedeće vezano za vjerske slobode unutar Osmanskog Carstva:


Greek Christians, though politically enslaved and living under the Ottoman yoke, enjoyed greater religious freedom than many of their brothers in Christian Europe who were persecuted for their faith. At a time when such a small country as England struggled to impose religious uniformity on its people, even to the point of causing civil war, a huge Empire like that of the Ottomans, spreading across three continents, permitted diversity and tolerated all religions.

Pa bih molio autora točan izvor navedenog citata o zabrani služenja mise u ostalim dijelovoma Osmanskog Carstva.

Priznanje SAD[uredi]

U članku je navedena pogrešna godina priznanja SAD. Točno bi bilo 1776. godine Dubrovačka republika je priznala nezavisnost SAD. jedna od brojnih referenci

Točnije taj podatak bi trebalo maknuti jer Dubrovnik NIKAD nije službeno priznao SAD prvi, nego je ponudio trgovačke usluge, a prva država koja je priznala službeno SAD je Maroko. Čim nađem reference linkat ću ih.

bosnjaci oko 4,000?[uredi]

Dal je ovo tacno? Daj vidite, Bošnjačka manjina u Dubrovniku broji 4.000 ljudi http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/bosnjaci-su-vrlo-postovani-u-dubrovniku (76.29.100.8 01:07, 22. prosinca 2009. (CET)).

Ovo u wikipedijinom članku o Dubrovniku su podaci Državnog zavoda za statistiku iz 2001. godine pa točniji ne mogu bit. U Dubrovniku se većina stanovnika islamske vjeroispovjesti izjašnjavaju Hrvatima pa su se tako izjasnili i prilikom zadnjeg popisa stanovništva. U Dnevnom avazu su podaci o ukupnom broju građana islamske vjeroispovjesti, od koji je tek oko 1.400 onih koji su se izjasnili kao Bošnjaci. Svi ostali su Hrvati islamske vjeroispovjesti.--Pauci.jpg Braco (razgovor) 01:26, 22. prosinca 2009. (CET)

Ivo Račić[uredi]

7. srpnja 1959. Sabor NR Hrvatske je osnovao Višu pomorsku školu pomorsko-nautičkog smjera u Dubrovniku, čime je ostvarena ideja iz 1920. g. o potrebi osnivanja takve škole, koja je kasnije dobila i materijalnu potporu u ostavštini kap. Iva Račića i osnivanju »Zaklade Račić«. Ideja nije mogla biti ostvarena zato što se smatralo da s obzirom na stupanj tadašnjeg razvitka trgovačke mornarice škola takvog ranga nije potrebna.

Godinu dana poslije smrti Iva Račića umrli su njegova kćer Marija, sin Edo i žena Marija. Iza smrti agilnog pomorca nije prekinuto njegovo životno stvaralačko djelo. Pod nešto izmijenjenim nazivom, ali s njegovim imenom, nastavlja kontinuitet u „Atlanskoj plovidbi Iva Račića“.

Oporuka Marije Račić, odnosno želja dobrotvora Iva Račića, izražena u oporuci njegove žene 1919., nije bila realizirana ni poslije punih dvadeset godina – Zaklada pomorske trgovačke akademije »Ivo Račić«.

„Otvorena je Viša pomorska škola koja je 1986. prerasla u Pomorski fakultet.”

()

Bugoslav (razgovor) 20:41, 13. travnja 2010. (CEST)

Temeljem čijega prava je Dubrovnik u Hrvatskoj?[uredi]

Završetkom rata i osnivanjem komunističke Demokratske Federativne Jugoslavije, Dubrovnik ulazi u njen sastav, te postaje dijelom Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske.

Dubrovnik

Ovom se izmjenom od 24. travnja 2007. (20:20:27) gore navedena rečenica našla u ovomu članku. Ta rečenica je po meni sporna jer zamjenjuje teze.

Naime, Dubrovnik je prije stvaranja versajske Jugoslavije, bio u sastavu Države Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, sa sjedištem u Zagrebu.

Također, Dubrovnik je bio i u banovini Hrvatskoj, čiji ban nije ovisio o saveznoj Kraljevskoj vladi. Ne kad je riječ o unutarnjim poslovima Banovine.

Članak treba srediti, i to preuzimam na sebe, kao što je bio sređen i članak o Mljetu (ovdje).

Vrlo ću rado protumačiti, da se neka naslućivanja o Dubrovniku ne mogu smatrati za vjerodostojne informacije, a kamoli za izvore.

Toliko za sad, -- Bugoslav (razgovor) 03:53, 4. srpnja 2010. (CEST)

Stanovništvo[uredi]

Koliko je broj stanovništva Dubrovnika u 2009. + izvor? Szajci pošta 07:52, 4. kolovoza 2010. (CEST)

Zadnji službeni popis bio je 2001. godine, 43.770 stanovnika [1] — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 216.246.6.148 (razgovordoprinosi) 09:10, 4. kolovoza 2010.

Imaš redak za ukupno stanovništvo koje spada u upravnu jedinicu Grad Dubrovnik, u koje ulazi i naselje Dubrovnik i okolna naselja, i "čisto" naselje Dubrovnik. Grad Dubrovnik - 43.770, a samo naselje Dubrovnik, bez okolnih mjesta, 30.436. Kubura (razgovor) 06:34, 5. kolovoza 2010. (CEST)

Nastanak Dubrovnika[uredi]

Zaprepaščuje upornost struke (oni sto pišu "copy-paiste" me onda ne iznenađuju) u papagajskom i ničim argumentiranim datumom nastanka Dubrovnika. Naime, tvrdnja o nastanaku Dubrovnika u VII.st. je podatak povjesničara Šišića (XIX.st) koji je ustvari pogrešan prijevod Porfirogeneta. Naime, već se odavno zna kako je dotični grčki broj 4 preveo kao 7. Budući je povijest kroz XIX.st još romantično-amaterska to i objašnjava ovaku grešku. Ali, još dan danas biti vjeran krivom prijevodu, pa čak i u enciklopedijskim tekstovima, govori o mogućoj smislenosti (odnosno urotici) ove potpuno i odavno "pročitane" tvrdnje. Ako mi netko zna odgovorit: Kako ili zašto se ne mogu uređivati ove stranice? Može li se znati tko ih uređuje, kako bi uopće imalo smisla čitati što se nalazi dalje?

Članak je zaštićen za neregistrirane suradnike, a kao novi suradnik moći ćete ga uređivati za 4 dana od Vaše prijave. Slobodni ste ovdje navesti izvor(e) koji će potkrijepiti Vaše tvrdnje, pa će se ispraviti, ili možete pričekati par dana i ispraviti sami.--Ex13 (razgovor) 13:29, 10. travnja 2011. (CEST)

Kupovina Primorja 1333.[uredi]

Dubrovnik 1333. godine nije kupio Primorje od Bosne, već od Srbije.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je Ragužanin (razgovordoprinosi) 21:49, 8. siječnja 2012.‎

Štovani slobodni ste uređivati članak i nadopunjavati ga ali je svaku izmjenu potrebno potkrijepiti odgovarajućim izvorima. Hvala na razumijevanju.--Braco dbk 12:11, 20. siječnja 2012. (CET)

jeli moguce da dubrovnik ima vecu povrsinu od rijeke i splita?

Povijest Dubrovnika[uredi]

Volio bih da ove moje bilješke koje sam pisao čitajući knjigu ostanu sačuvane na svemreži. Mogu li ovdje ostati?

POLITIČKA POVIJEST OD NASTANKA DO KRAJA ZLATNOG DOBA 1667.

  • početkom neolitika istočni Jadran već je bio naseljen, a najbliža okolica Dubrovnika (a možda i same litice u Ragusi) bila je naseljena u brončanom i željeznom dobu
  • Epidaur („iza šume, ” Cavtat), naziv mu je latinizirani ilirski (ne grčki kako kaže mit) se prvi put spominje 47. g. p.n.d.
  • prva poznata uporaba riječi „Dubrovčani” u povelji bosanskog bana Kulina iz 1189., prva zabilježena uporaba riječi „Dubrovnik” u povelji srpskog vladara Stjepana Nemanje iz 1215.
  • Ragusa je bila mjesto određene važnosti puno prije razaranja Epidaura; arheološki nalazi na Lokrumu iz 5.-6. st. p.n.d.
  • do 1023. za gradske poslove zadužen preses, 1052. prior
  • područje Dubrovnika pokršteno do 5. st. (dokaz kršćansko groblje u Slanom), Epidaur kršćanski od sredine 4. st.
  • 866. petnaestomjesečna opsada Saracena (Arapa iz Tunisa i Alžira), bizantski car Bazilije I. poslao flotu i Saraceni prekidaju opsadu; odnos sa susjedima: 36 numizmata vladarima Huma i Travunije
  • crkva sv. Vlahu izgrađena u kasnom 9. st.
  • nadbiskupija između 996. i 999.
  • 1185. Nemanja opsjedao grad, Dubrovčani se za pomoć obratili Normanima, ugovor Dubrovčana i Srba Nemanje i Miroslava (Dubrovčanima priznato pravo na Astareu s tim da ne će pokušavati osvojiti Korčulu i Vis, slobodno kretanje i poslovanje Dubrovčana po Srbiji i obrnuto)
  • od 1186. do 1192. Dubrovnik iskoristio normanski suverenitet za zaštitu od Mlečana i Srba, poslije vraćanje pod bizantsku vlast (slobodna trgovina Bizantom i Bugarskom)
  • u 12. st. uspostavljeni trgovački odnosi s Pisom, Fanom, Anconom, Ravennom, Kotorom, Rovinjem i Porečom
  • 1189. ugovor s Bosnom (Kulin ban), 1190. tribut gusarima za sigurnu plovidbu
  • patrijarh Morosini 1205. odlučio pokoriti Dubrovnik
  • na dan Svih svetih (1. studenog) Dubrovnik će duždu osobno poslati 12 perpera i 100 perpera Mletačkoj Republici, istog dana mletačkom knezu u Dubrovniku 400 perpera
  • na robu iz zemalja Bizantskog Carstva 5%, na onu iz Sicilije 25%, na onu iz Egipta, Tunisa i zemalja Barbarega 20%
  • 1268. uveden svetodimitarski dohodak (2 000 perpera godišnje srpskom vladaru)
  • 1275. mletački knez doveo dubrovačku vojsku do pobjede nad Srbima u samo jednoj borbi
  • nešto prije 1272. Dubrovnik dobiva Lastovo, 1301. pripojenje Mljeta (tamo seljacima dano pravo korištenja zemlje koju su obrađivali, u zamjenu za 300 perpera godišnje i jedno pile po kućanstvu na dan sv. Vlaha)
  • vojni savez s Kotromanićima protiv peljeških vladara Branivojevića
  • Stjepan Uroš IV. Dušan 1333. prodao Pelješac za 8 000 perpera i godišnji tribut 500 mletačkih dukata
  • cilj Dubrovčana pokatoličenje poluotoka na kojem su živjeli istočni kršćani i pripadnici Crkve bosanske
  • Primorje pripojeno 1399., Konavle 1419. i 1427.
  • Dušan posjetio Dubrovnik 1331. i 1350.
  • 1357. Stjepan Uroš V. daruje područje od Ljute u Župi do Petrova sela iznad Rijeke dubrovačke
  • vrhovna vlast Ugarsko-Hrvatske od 1358. do oko 1433.
  • 1358.-1363. borbe s Vojinovićem za Pelješac, 1367. posjet bosanskog vladara Dubrovniku
  • svetodmitarski dohodak Tvrtku, slobodno trgovanje
  • Ostoji i Hrvoju 1 500 dukata i imanja u Primorju (rat s Ostojom 1403.-1404.)
  • 1413. Žigmund daruje Korčulu, Brač i Hvar DR-i - otpor otočana - otoci oduzeti 1416.
  • od Sankovića kupljene Konavle za 1 000 perpera godišnje, bijes bosanskih baruna
  • u siječnju 1419. pregovori s izaslanicima Sandalja Hranića i Petra Pavlovića; Sandalju vlastelinstvo, kuća u gradu, posjed u Župi vrijedan 3 000 perpera, godišnji tribut 500 perpera, isplata 12 000 dukata (36 000 perpera)
  • cijele Konavle u DR-i 18. listopada 1419., bune se konavoski plemići, odgoda integriranja Konavala
  • 30. svibnja 1420. drugi (Pavlovićev) dio Konavala Sandalj daje DR-i (još jedna kuća i imanje, 500 perpera, 30 000 perpera)
  • 31. prosinca 1426. Radoslav Pavlović ustupa Konavle Dubrovčanima, do sredine 15. st. katoličenje Konavala
  • DR pod okriljem Osmanskog Carstva od 1396. do 1526.
  • izbjeglice iz Huma pred Turcima bježe na Pelješac, Žigmund u Dubrovniku 21. prosinca 1426.
  • 6. prosinca 1430. dubrovačkim trgovcima odobrena slobodna trgovina i kopnem i morem po cijelom OC-u
  • Bazelski koncil - trgovanje s muslimanima
  • dogovor 2. veljače 1442. - svake godine 1 000 dukata Muratu
  • Stjepan Vukčić nastojao Novim zamijeniti Dubrovnik; herceg zahtijevao da podanici kupuju njegovu, a ne dubrovačku sol; 1450. zabrana trgovanja u hercegovoj zemlji
  • herceg u ratu potpuno porazio dubrovačku vojsku; povukao se od straha jer su Dubrovčani donijeli odluku da će onaj tko ga ubije bit nagrađen 15 000 zlatnih dukata, kućom vrijednom 2 000 dukata i vlastelinstvom
  • 1454. skopljen mir: DR-i Konavle, nema naknade DR-i, ostaje suparništvo s Herceg-Novim
  • 1458. harač 1 500 dukata, zauzvrat dubrovačke povlastice
  • Dubrovnik spašava hercega kad mu Turci osvajaju područja; 1466. on u Dubrovniku ostavlja bogatstvo pa odlazi u Herceg-Novi gdje umire
  • Vladislav nestao u Slavoniji, Vlatko 1481. izgubio Herceg-Novi i 1489. umro, Stjepan se populumjesečio
  • 1469. dubrovački harač povišen s 1 500 na 5 000 dukata godišnje
  • 1471. na nagovor hercega Vlatka harač povišen na 9 000 dukata za tu godinu i 10 000 ubuduće
  • povećanje carinskih pristojbi, na kraju 10 000 dukata harača i 2 500 đumruka
  • prekid izravnih trgovačkih veza OC-a i MR-e, Dubrovnik cvjeta kao posrednik
  • Dubrovčanima vrlo draga Španjolska
  • 1538. mletačka flota opsjela Lopud, opljačkala ga i uzela otočane za taoce
  • Sveta liga ne smije razarati Dubrovnik
  • uskoci 1570. 30-ak puta napali Dubrovnik, 1571. Dubrovčani ubili Daničića
  • 1590. Mlečani usmjerili tursku trgovinu u splitsku luku (udarac Dubrovčanima)
  • 1602. pedeset uglednih Lastovljana predvođenih trojicom svećenika žele oteti otok DR-i, došla vojska DR-e i providur koji je došao zauzeti otok u ime MR-e odlazi
  • mletačka opsada Lastova 1403.-1406.
  • 1635. dogovor s Mlecima: nominalna carina za dubrovačke pomorce, priznata prava na Lokrum, Molunat i Sušac

UREĐENJE

  • Liber Statutorum (Dubrovački statut) objavio knez Marco Giustiniani 29. svibnja 1272.
  • vražd bi se ubirao kad bi Dubrovčanin ubio Srbina i obrnuto
  • Liber Statutorum Doane (Carinski statut) sastavljen 1277., tada u gradu počinje raditi prvi poznati dubrovački notar svećenik Tomazino de Savere
  • 1358. do 1460. Liber Viridis (Zelena knjiga), 1460. do 1806. Liber Croceus (Žuta knjiga)
  • Statuta Stagni (Stonski statut), Carinske odredbe Lastova (1310.) i Mljeta (1345.), Capitolare della dogana grande 1413. (Knjiga velike carine), Regolamenti della repubblica di Ragusa, per la navigazione nazionale 1745. (Pomorski statut)
  • svi brodovi koji ulaze u dubr. luku plaćaju arboraticum mletačkom knezu Dubrovnika
  • prvih godina knez i Malo vijeće, Veliko vijeće stalno od 1235., Statut stalan od 1252.
  • 1293. prihvaćeno da se članovi Malog vijeća biraju iz uglednih plemićkih obitelji (slabljenje kneza)
  • kada je 1358. ugarsko-hrvatskom kralju upućeno važno izaslanstvo, upute sastavilo 15 mudraca (važnost mudraca)
  • 1312. 190 plemića Velikog vijeća, 1323. 108; broj članova smanjila kuga pa je dobna granica primanja članova u svibnju 1348. smanjena s 20 na 18 godina
  • članstvo u Velikom vijeću postalo nasljedno pravo, 1321. svi plemići stari 21 ili više godina članovi
  • od 1358. knez vlada mjesec dana, dubr. pečat postoji od 1235.
  • nakon što je knez odradio jedan mandat nije ga se moglo ponovno birati 2 godine
  • 1448. Građanski sud, 1459. Kazneni sud, dobna granica za primanje članova VV-a varira (18-20 godina)
  • od 1440. članovi primljeni u VV popisuju se u Specchiu (Zrcalu)
  • u 15. st. administrativni aparat Republike sastojao se od 160 dužnosnika (taj broj nastavio rasti)
  • knez i providuri morali imati 50 godina, noćni čuvari tvrđava između 30 i 50, članovi Kolegija 29-orice 30
  • gradski liječnici uglavnom Talijani i Židovi; slavenski ured - hrvatski jezik i ćirilica
  • knezove imali Ston i Pelješac, Primorje, Župa, Konavle, Lastovo, Mljet, Šipan, Lopud i Koločep
  • 1659. Lastovo imalo svoju školu i učitelja
  • sudstvo: novčana kazna, protjerivanje, odstranjivanje ruku ili nogu, vađenje očiju, bičevanje, žigosanje
  • urota rušenja vlasti 1400., osvajanja Stona 1536., velika urota 1610.

TRGOVANJE

  • prvi kontakti Dubrovnika s neposrednim zaleđem vezani uz poljodjelstvo; srp. vladarima plaćan mogoriš, poslije i bos.
  • dubrovačka sol - Gruž, Slano, Šipan, Mljet, Pelješac; 1640. ferman od sultana - samo Dubrovčanima dopuštena prodaja soli u Neretvi
  • plemenite kovine najvažnija izvozna roba
  • Dubrovčani upravljaju srpskim i bosanskim rudarstvom koja doživljavaju krah krajem 16. st. zbog zlata i srebra iz Novog svijeta
  • koža, pčelinji vosak, roblje (uglavnom iz Bosne) - pristojba 4 groša po robu, izvoz iz Dubrovnika 1 groš po robu
  • 27. siječnja 1416. dubrovačka vlada zabranila trgovinu robljem
  • Dubrovnik posrednik za talijansku robu; novi izazov trgovački napredak Sarajeva
  • nakon toga glavnina dubr. trgovine seli iz Bosne u južnu Srbiju i Bugarsku, 1667. trgovina tih krajeva počinje slabjeti i za 20 godina potpuno zamire
  • dubr. trg. kolonije Novo Brdo 1370., Srebrenica 1376., Drijeva 1381., Novi Pazar, Prokuplje, Priština, Sofija i Plovdiv
  • morskim putem uvožene žitarice iz južne Italije i Levanta
  • potrošnja 20 000-80 000 stara, 1 500 t žita moglo se pohraniti u Rupama (izgradio arhitekt iz Apulije 1590.)
  • osim talijanskog, uvoženo i osmansko žito iz Albanije i Grčke
  • pomorstvo: tijekom 1560-ih i 1570-ih 80 brodova ukupne nosivosti 35 000 kara
  • vrijednost dubr. trg. mornarice 1570-ih oko 700 000 dukata - slabljenje u 17. st. zbog raspadanja osmanske države i premještanja dominacije sa Sredozemlja na Atlantski ocean
  • za putovanje do Italije stopa pomorskog osiguranja 2-3%, do Londona 12%
  • u 16. st. 44 dubrovačka konzula u sredozemnim lukama
  • prvi dubr. zakon o karanteni iz 1377. - izolacija izvan Cavtata (kopnena trg.), na otoku Mrkanu (pom. trg.)
  • 1398. na Mljetu prva karantena (lazzaretto) u Europi, početkom 15. st. karantene na Supetru i Bobari, 1430. glavna na rtu Danče, 1534. na Lokrumu, 1590. kompleks Lazareti
  • do 1515. Dubrovčani osigurali čvrsto mjesto na eng. tržištu, izvozili više eng. tkanina nego svi tal. trgovci, luke Southampton i Margate, eng. riječ argosy za veliki jedrenjak iskrivljeno od Ragusa, 1540. trg. naglo prekinuta
  • u 16. st. židovski trgovci u jadranskim lukama snažni suparnici Dubrovčanima
  • Rat za Kretu 1645. spasio Dubrovnik od Splita
  • dubr. državna kovnica u uporabi najkasnije do 1301.
  • grosso ili dinar srebrni novac Republike, u optcjecaju mletački dukat i bizantski perper
  • Monte di Pieta vrsta državne štedionice (Republika nikada nije razvila državnu kreditnu instituciju kako bi smanjila cijenu javnog duga kako je to učinjeno u Italiji)
  • zlatarski i srebrnarski obrt
  • škver 1525. u Gružu, u 16. st. oko 100 brodograditelja; najcjenjenija europska brodogradnja Dubrovačke Republike, Portugala i Engleske

ŽIVOT U DUBROVNIKU

  • razni ljetopisci navode vrlo slične popise 150 vlastelinskih obitelji od kojih je većina kad su se spomenule (u 15. st.) bila izumrla
  • sklonost izmišljanju nestvarnih uglednih predaka
  • Zbor vlastele 1312. čini oko 300 muškaraca, od početka 13. do kraja 15. st. s 90 na 45 obitelji
  • Gučetići, Gundulići, Bunići, Sorkočevići, Đurđevići, Menčetići i Crijevići najznačajniji dubr. plemići srednjeg vijeka
  • sredinom 16. st. Zadar ima 17 plemićkih domova, Trogir 10, Split 16, a Dubrovnik 30
  • druga pol. 15. st. - VV se sastaje 80 puta godišnje, Senat 160, MV 200
  • VV ima 376 članova 1600., 177 1650. - pad broja patricija
  • plemići se nisu ustručavali baviti poslovima koji su im donosili prljav novac
  • bogati građani Vice Skočibuha, Miho Pracat (15 imanja) čije je cijelo bogatstvo nakon smrti otišlo u dobrotvorne svrhe, Beno Kotruljević (knjigovođa)
  • prvi Židovi došli iz Provanse preko južne Italije, 1530-ih u Dubrovniku već puno Židova; odlukom 22. travnja 1540. svi Židovi moraju živjeti u getu (1589. proširenje geta, najstarija sinagoga u Europi u Žudioskoj ulici); poznati dubrovački Židovi Amatus Lusitanus, Didachus Pyrrhus
  • sredinom 15. st. miraz za brak 1 900 perpera
  • Beno Kotruljević smatrao je da je savršen brak između muškarca starog 28 i žene stare 16 godina; većina plemića ženila se djevojkama starim 15-16 godina nakon zaruka koje trajahu 2-5 godina; 1458. odlučeno da Dubrovčanin želi li se ženiti mora imati 20, a Dubrovkinja 14 godina (otpor ljudi, 1460. smanjeno - Dubrovčanin 13, Dubrovkinja 12)
  • incest među plemstvom (zbog opadanja njihovog broja); žene pobožne, skromno odijevane, mlade djevojke ne zalaze u javnost; najpoznatija dubr. žena Cvijeta Zuzorić
  • 1407. kamenom i opekama popločene sve gradske ulice, smeće odlagano van grada, 230-ak liječnika između 1280. i 1808. (malo Dubrovčana, većina Talijani)
  • do sredine 16. st. u gradu sedam ljekarni
  • kuga izbija 1292., 1348., 1361., 1363., 1372., 1374., 1415., 1422., 1464., 1526. i 1540.
  • guba se prvi put spominje u Statutu iz 1272.; malarija i dizerterija izbijaju 1503., 1506., 1517. i 1540.
  • Dubrovčani svršavali u Bosanke i Srpkinje - nezakonita djeca - jedno od prvih sirotišta u Europi
  • 26. veljače 1540. odlučeno utemeljiti bolnicu
  • kmetstvo se pojavljuje sredinom 14. st., drukčije od tipičnog (kmet nije vlasnik gospodara, nego države)
  • status poljoprivrednih radnika na Mljetu riješen 24. rujna 1345., na Lastovu nije bilo kmetstva
  • lov, ribolov; lov na koralje od 1390. do sredine 18. st.

VJERSKI ŽIVOT

  • vjera Dubrovčana oduvijek bila rimokatolička
  • Rikard Lavljeg Srca 1192. dao 100 000 dukata za izgradnju Katedrale
  • 29. kolovoza 1409. zabranjeno Dubrovčaninu biti nadbiskup, odluka vrijedi do 18. st.
  • odluka 23. studenoga 1442. - samo Dubrovčani mogu biti kanonici
  • poznati nadbiskupi Trivulzio, Ludovico Beccadelli, Crisostomo Calvino
  • 10 muških benediktinskih samostana u Republici, 1790. zatvoren samostan na Lokrumu
  • sam sv. Franjo posjetio Dubrovnik 1223., dominikanci se pojavljuju 1225.
  • u gradu boravio Bartol Kašić
  • navodno 1026. u grad stigao dio lubanje sv. Vlaha
  • u veljači 1349. odlučeno izgraditi Crkvu sv. Vlaha
  • Festa sv. Vlaha najvažniji dubr. blagdan
  • do početka 15. st. u gradu 10 crkava sv. Vlaha
  • odlučeno izgraditi crkvu posvećenu trojici kotorskih mučenika (tako Dubrovčani izražavali žaljenje zbog širenja pravoslavnog kršćanstva Bokom kotorskom) 1363., srušena 1801.
  • osim religije jaka i astrologija

KULTURNI ŽIVOT

  • u školi glavni jezik latinski, donekle se koristio talijanski
  • do kraja srednjeg vijeka 1 000 knjiga u dominikanskoj knjižnici
  • Samostan Male braće središte bogoslovnih i filozofskih studija
  • franjevačka zbirka (7 500 knjiga) uništena u potresu
  • isusovačka humanistička škola počela djelovati 1619. i 1620., 1622. više od 70 učenika
  • 1662. započela izgradnja kolegija, 1690-ih završen (car Leopold I. dao 800 florina)
  • latinski se koristio u službenim ispravama, 1420-ih zamijenio ga talijanski
  • narodni jezik Dubrovčana bio je hrvatski: štokavski (i)jekavski uz primjese čakavskog ikavskog
  • književnost u Dubrovniku odlučno je utjecala na razvoj hrvatskog kao književnog jezika
  • najveći dio književnosti izgubljen: većina nenamijenjena širokom čitateljstvu; Republika do svojih posljednjih godina nije imala tiskarski stroj; u 16. st. tiskano samo 12 knjiga (5 svjetovnog sadržaja); izgubljene 3 od 6 zbirki Mavra Vetranovića, većina drama Marina DRžića nestala, od djela cijenjenog Ivana Gučetića ostao samo jedan lat. epigram
  • prva dvojica znamenitih dubr. pisaca Šiško Menčetić i Džore Držić; djela im sačuvana u Ranjininom zborniku koji sadrži 820 pjesama
  • Držićeve drame napisane između 1548. i 1558., opet su se počele izvoditi 1930-ih
  • Plautove komedije u grad vjerojatno donio Ilija Crijević
  • ruganje hercegovačkim Vlasima i Kotoranima
  • većina drama izvođena na vjenčanjima
  • Držić najveći južnoslavenski dramatičar, značajan i po međunarodnim standardima
  • sačuvano 240 Crijevićevih pjesama
  • ostali latinisti Jakov Bunić, Damjan Beneša, Ludovik Crijević Tuberon, Juraj Dragišić (pisao u Dubrovniku); Ivan Gazul najpoznatiji astrolog-astronom onoga doba; poznati znanstvenici Nikola Nalješković (pisao na tal. jeziku), Miho Monaldi, Nikola Vitov Gučetić (papa mu udijelio doktorat) - njegova knjižnica našla put do isusovaca koji su ju sačuvali, Antun Bratosaljić Sarin, Dominko Zlatarić, Horacije Mažibradić
  • Ivan (Dživo) Gundulić najveći slavenski književnik, naobrazbu stekao kod isusovaca; njegovom smrću 1638. završava zlatno doba dubr. književnosti
  • njegovi rani nesačuvani radovi vjerojatno bili pastoralne drame
  • Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman
  • početkom 17. st. Hrvati su (uključujući Dubrovčane) bili potpuno svjesni pripadnosti slavenskom svijetu; Mavro Orbini - Il Regno degli Slavi (Kraljevstvo Slavena); Gundulić: „Još sred usta ljuta Zmaja i nokata bijesna Lava, oko tebe s oba kraja, slovinska je sva država”
  • Ivan Bunić Vučić, Junije Palmotić, Vladislav Menčetić: „Od ropstva bi davno u valih potonula Italija o hrvatskih da ne žalih more otomansko se razbija”
  • 1573. 150 poliptiha na oltarima dubr. crkava ( ostalo manje od 1/10)
  • 1352. djela Paola Veneziana raspelo sa slikama sv. Ivana i Majke Božje u dom. crkvi
  • Blaž Jurjev radio od 1421. do 1427. - raspelo za franj. crkvu sv. Nikole u Stonu i slika Bogorodice s djetetom u Crkvi sv. Đurđa na Boninovu
  • Antonio di Jacopo oslikavao katedralu, Lorenzo di Michele vijećnicu MV-a
  • Ivan Ugrinović oslikavao vijećnicu VV-a od 1430. do 1433.
  • Matko Junčić, Lovro Dobričević (Kotoranin, u Dubrovnik seli 1457.), sin mu Vicko Lovrin (1497. u Dubrovniku), najveći Nikola Božidarević, Mihajlo Hamzić, Pietro di Giovanni, Pier-Antonio Palmerini, Giacomo di Marco, Franjo Matijin
  • 1548. kraj zlatnog doba dubr. slikarstva
  • glazba manje razvijena od književnosti i slikarstva, prvi veliki dubr. skladatelj Luka Sorkočević (18. st.)
  • tijekom 15. i 16. st. više od 150 glazbenika plaćano iz državnih fondova da bi se zadovoljile potrebe kneževe kapele, katedrale i Crkve sv. Vlaha
  • Festa sv. Vlaha vrhunac glazbene godine - orgulje, trube, bubnjevi
  • katedralne orgulje 1384., zamijenjene 1543. (preživjele potres 1667.)
  • Lambert Courtois stigao 1551. ili 1552. - ravnatelj kneževih glazbenika
  • kolendavanje se prvi put spominje u Statutu iz 1272.
  • Konavljani: bubnjevi, flaute, gusle, tambure

IZGRADNJA DUBROVNIKA

  • središte ranog Dubrovnika sastojalo se od prva dva seksterija (Kaštio i Sveti Petar), treći seksterij Pustijerna
  • izvan njih područje „novoga grada” (burgus ili borgo sv. Vlaha)
  • požar 16. kolovoza 1296. uništio cijeli novi dio i većinu staroga grada
  • zatvaranje zidina na kraju 13. st.
  • sredinom 15. st. 6 000 stanovnika u gradu i 500 izvan njega
  • velikoj obrambenoj moći (utvrđenosti) Dubrovnika dive se Georges Lengherand i Konrad von Grunemberg
  • zidine uvelike ojačane tijekom 14. st., u 15. i 16. st. poprimile koliko-toliko današnji izgled
  • između Vrata od Ploča i tvrđave Minčete za 2.5 godine podignut zid visok 22 m i debeo 4, Prvi rat Svete lige povod za izgradnju Revelina i utvrde sv. Ivana, Drugi za bastion sv. Margarite
  • 30 glavnih utvrda
  • svatko tko je dolazio u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča morao je donijeti jedan kamen za izgradnju Minčete
  • Michelozzo Michelozzi - Bokar, jačanje Puncijele, dva revelina (izgrađen samo jedan)
  • Juraj Dalmatinac - izgradnja kule sv. Katarine
  • Minčetu Evlija Čelebija usporedio s Babilonskom kulom
  • već početkom 14. st. preteča Lovrijenca, na njegovom jačanju radi Paskoje Miličević
  • Porporelu izgradili Austrijanci u 19. st., Veliki arsenal tijekom 14. st., Mali arsenal 1409.-1574.
  • valobran Kaše 1484.
  • Revelin - Antonio Ferramolino
  • 1351. Dubrovnik dao napraviti prvi top, početkom Rata za Chioggiju već ih bilo puno, tijekom 1380-ih i 1390-ih nekoliko puta slano oružje za zaštitu Stona
  • ljevaonica od 1410., strani majstori (talijanski, francuski, njemački), 1504. majstor Ivan Krstitelj s Raba
  • 1655. topnička škola (Antonio Vanini)
  • sredinom 14. st. zaposleni čuvari zidina, 1366. 81 čuvar na 29 mjesta
  • Crkva svetog spasa zavjetna, izgrađena nakon potresa 1520.
  • simbol slobode Orlandov stup vjerojatno nastao za Žigmundovog boravka 1396., novi podignut 1418.
  • Knežev dvor (prije kaštel s kulom) - 10. kolovoza 1435., počela izgradnja (Onofrio della Cava, Pietro di Martino), 8. kolovoza 1463. opet požar
  • zadržan sklad stilova i cjelina oblika Kneževa dvora
  • Onofrio della Cava - vodovod u 15. st., Velika Onofrijeva fontana
  • skladištenje žita, soli i prosa
  • palaču Sponzu gradio Paskoje Miličević od 1516. do 1520. - skladište, kovnica novca, oružarnica, kasnije škola
  • tipična dubr. palača na 3 ili 4 kata, 1546. Gundulićeva palača u Božidarevićevoj ulici, 1549.-1553. građena palača Tome Stjepovića Skočibuhe u Rastićevoj (obje gradili majstori iz Ancone)
  • 1673. 20 000/24 000 ljudi živi izvan grada
  • Ston planirani grad, zidine
  • Veliki Ston administrativno, vjersko i poslovno središte; Mali Ston mjesto za skladištenje i prijevoz soli; Broce zajednica graničara koji imaju vojne obveze
  • michelozzi, Juraj Dalmatinac, Onofrio della Cava, Paskoje Miličević
  • Brgat izgrađen 1441.
  • na Pelješcu izgrađeni Ledenići, Boljenovići, Zaradeže, Županje Selo, Potomje i Orebić; Cavtat i Molunat naseljeni 1460-ih
  • oko 300 ljetnikovaca u Republici
  • Bunićev na ušću Rijeke dubrovačke 1343., Menčetićev na Srđu 1350., Arapovo-Morovo (Orašac, 15. st.) - prema tradiciji Pietro Soredini tu našao sklonište 1512.
  • Toma Skočibuha gradi na Suđurđu 1529. i 1546., sin Vice dovršava 1563.
  • Skočibuhin ljetnikovac i na Boninovu (1574. do 1588.)
  • ljetnikovci na Šipanu, Lopudu i Koločepu, u Trstenom, Orašcu, Zatonu, uz obalu Gruža i Rijeke dubrovačke, u Šumetu i Župi sve do Cavtata

POTRES I NAKON NJEGA

  • Dubrovnik i južna Dalmacija vrlo trusno područje, 1667. potres jačine 10.5/12 po ljestvici MCS (jedan od jačih u povijesti)
  • od 1430. stoljeće čestih potresa (11 ozbiljnih)
  • 28. listopada 1496. potres na dan sastanka Velikog vijeća (izbor kneza), sljedeće godine novi ruši mnoge kuće
  • 17. svibnja 1520. - opisano ne kao potres, nego kao „Božja kazna” - 20 mrtvih i nekoliko ozlijeđenih, šteta na zgradama, podrhtavanje 20 mjeseci
  • novi 1539., kasnije više stradao Kotor (potres u Kotoru i Dubrovniku 1639.)
  • potres 6. travnja 1667. - po riječima svećenika prvi udar nije trajao ništa dulje nego što je bilo potebno za izrijeći passio domini nostri Jesu Christi secundum; srušen veliki dio grada, golemo kamenje kotrljalo se s obronaka Srđa, veliki oblak guste prašine, zidine se zanjihale, bunari bez vode, more se povuklo iz luke, vatra nošena jakim maestralom neobičnim za to doba godine harala gradom
  • Nizozemci Joris Croock i Jacob van Dam našli se u gradu, nadbiskup pobjegao u Anconu
  • Morlaci (Vlasi) i stanovnici Republike pljačkali (zlato, srebro, nakit, relikvije), služitelji pljačkali gospodare pošto su znali gdje je blago
  • Frano Bobaljević bio živčano rastrojen zbog uništena i opljačkana bogatstva i pogibije svih članova brojne obitelji; preselio se izvan grada, tražio škrinje iz Venecije da pohrani ostatak bogatstva
  • Bunići pošli u Ston dva mjeseca, iz Gruža im donesena preostala imovina, vratili se u Dubrovnik
  • poginulo 2 000 ljudi u gradu, 3 000 u cijeloj Republici
  • mnoge crkve uništene (katedrala)
  • relativno neoštećeni samostani i crkve dominikanaca i franjevaca, Crkva svetog Vlaha, Crkva svetog spasa, Sponza, zidine (vrlo bitno)
  • potres djelovao i na Split, Šibenik, Zadar, Trebinje, Mostar i Crnu Goru (najdramatičnije u Kotoru)
  • 11. travnja odredbe vlade u izvanrednom stanju: ne napuštati grad, 300 vojnika, prijelazna vlada (10 obitelji), 6 kapetana (svaki zadužen za 50 vojnika)
  • Marojica kaboga se zbog potresa iz državnog neprijatelja pretvorio u spasitelja države
  • 23. travnja izabrano 12 guvernera Republike, pučanima prvi put dopušteno glasovati, 3. lipnja Senat se sastaje prvi put nakon potresa, 10. lipnja Veliko vijeće
  • Republika u nezavidnom položaju: spletke mletačke diplomacije, turske ucjene i prepadi pandura i hajduka na teritorij Republike
  • Kara Mustafa u srpnju zahtijevao 300 vreća punih dukata
  • bosanski paša prijetio prijetvorbom Republike u osmanski sandžak: „ti nevjernici nisu vrijedni sultanove samilosti, nego prije njegova mača”
  • pisalo se Luju XIV., on žali da ne može pomoći jer je u ratu, Vatikan obzirniji (vršio pritisak na Mletačku Republiku ne napadati)
  • Dubrovnik pošteđen isplaćivanja 300 vreća punih dukata, nešto imovine dano (Jaketa Palmotić i Nikolica Bunić)
  • mir Osmanskog Carstva i Mletačke Republike 6. rujna, Split ponovno otvoren za trgovinu, mletačka vlast na Jadranu, nisu završile poteškoće s Kara Mustafom
  • tri plemića nadziru 62 radnika koji čiste ruševine, druga tri za zidine, odlučno obnavljanja Crkva svetog Vlaha koja ima služiti kao katedrala dok se ne obnovi prava, 360 isplata radnicima od 1 do 400 perpera
  • pomogao Stjepan Gradić, vodeći Hrvat („Ilir”) u Vatikanu, 4 puta na čelu Hrvatskog bratstva sv. Jerolima - pobrinuo se da Republika ne bude uvučena u protuosmanske planove Aleksandra VII.
  • Gradić najvažniji što se tiče financija i tehničke ekspertize - dizao kredite u tal. bankama i podigao svu imovinu za obnovu grada (71 665 škuda)
  • katedrala dovršena 1713., to puno znači Dubrovčanima
  • žaljenje bosanskih muslimana na carine koje moraju plaćati Dubrovčanima, Kara Mustafa traži 350 000 dukata odštete, zatvara luku i granice, traži isplatu 3 000 000 dukata (izvršenje naredbi povjereno bos. paši)
  • 200 000 dukata isplatili poklisari
  • Kara Mustafa konačno spreman za kompromis zbog poraza turske vojske od ruske - prima mito Sekonda Gučetića (60 000 dukata), Republika obećala isplatiti 60 000 dukata u dva obroka, prekinuta blokada Dubrovnika
  • 20. kolovoza 1684. obnovljen savez s habsburškim carem
  • 10. listopada 1688. Francuska objavila rat Austriji tijekom mletačke blokade
  • 1699. odlučeno da Dubrovnik ostane pod okriljem Osmanskog Carstva
  • 14. veljače 1701. dogovor Mlečana i Turaka - povučene ml. snage iz južne Hercegovine, prekinuta blokada (Dubrovnik opet povezan s Osmanskim Carstvom)
  • povučena odanost Habsburškoj Monarhiji zbog toga što nije ispoštivala odredbe zbog kojih je obnovljena, Turcima i dalje harač 12 500 dukata ali jedanput u tri godine (1707. sultan izdaje ferman o tome)
  • Republika sjeveroistočno od Kleka i na jugoistoku od Sutorine imala dva uska područja koja dubr. teritorij dijele od ml., poraz Turaka od Mlečana i habsburških podanika od 1715. do 1718. - Klek i Sutorinu Dubrovnik dao Porti da nije blizu Mlečanima (zato je Neum danas u BiH)
  • u Travniku 16. srpnja 1754. dogovor Dubrovačke i Mletačke Republike (trogodišnji danak Mlečanima - srebrni vrč vrijedan 30 ml. dukata) - Mlečani ne će iskorištavati dubr. šumsko bogatstvo niti nanositi štetu, ne će se pojavljivati u ribarskim vodama ni ometati branje koralja
  • od tada glavne poteškoće Republici ne prouzročavaju Mlečani, već Francuzi
  • Republika na Ruse gledala s toplinom (slavenstvo), ushićenje zbog dvojice Dubrovčana u službi Petra Velikog
  • oduševljenje nakon pobjede Rusa nad Šveđanima kod Poltave 1709., Dubrovčani Petra Velikog nazvali „najvećom slavom našega roda”
  • Turska objavljuje rat Rusiji - dubrovački prijatelj Hercegovac Sava Vladislavić objasnio zašto Republika ne može pomoći u borbama protiv Porte i zašto ne će udovoljiti ruskom zahtjevu da se u gradu izgradi pravoslavna crkva
  • ruski pomorski pohod protiv Porte i Dubrovnika kao njena podanika, Dubrovčani uništili brod
  • Dubrovnik prevozio osmansko strjeljivo i vojnike, Rusi ga kritiziraju
  • dogovor 20. lipnja 1775. - Dubrovnik nepristran u ratovima u koje je uključena Rusija, ruskom konzulu dopušten boravak u gradu i čak mu dano pravo na pravoslavnu kapelu (Dubrovčani nisu htjeli pravoslavnu crkvu u gradu jer je imao samo 12-15 istočnokršćanskih obitelji, a izgradnja bi potaknula naseljavanje pravoslavnih kršćana iz Mletačke Republike i Osmanskog Carstva i to bi značilo kraj Republike)
  • dubr. trg. kolonije napuštene (ostao samo Novi Pazar) - trgovina u Crnoj Gori i jugoistočnoj Bosni i Hercegovini (vosak, vuna, željezo, kože - roba male vrijednosti)
  • konkurencija Austrije, Makarske, Herceg-Novog, Budve, Bara, Ulcinja i Splita
  • oživljavanje brodarstva - brodovi prevoze europsku, rusku i američku rob, do kraja Republike brodogradnja u Gružu
  • pomorske obitelji u Orebiću (vrhunac pelješkog pomorstva 1780.-1800. - kukuruz iz Konstantinopola i grčkih luka)
  • 10 novih rodova primljeno u patricijat, do kraja Republike 7 izumrlo (ostali Božidarevići, Natali i Zlatarići); nove obitelji prvi put u Senatu 1783., 1789. prvi knez iz njihovih redova
  • 19% stanovništva Republike sredinom 18. st. patriciji, 1799. 14% (patriciji znatno brojniji nego u Mletačkoj Republici)
  • tri člana iste obitelji smiju glasovati (samo dva kad se traži kvalificirana većina)
  • broj stanovnika u padu cijelo 17. st. (1673. 26 000), do pada Republike 30 000
  • 26. lipnja 1777. dopuštena prodaja zemlje
  • Vlasi pljačkali Konavle,uz zatvorsku do kraja Republike postoji i smrtna kazna (u 18. st. smaknuto gotovo 100 osoba)
  • poznati Dubrovčani toga doba Ruđer Bošković (matematičar, fizičar, astronom), Petar Kanavelić (pjesnik), Ignjat Đurđević (pjesnik), Džono Rastić intelektualac (5 puta knez), Đuro Hidža, Rajmund Kunić, Brnja Zamanja
  • kazalište 1682.-1817.
  • Francuz Marko Bruerović (pjesnik i dramatičar)
  • Dubrovnik otporan na prosvjetiteljske ideje koje se šire iz Francuske
  • Dubrovačka Republika prva država koja je priznala SAD, potrebni dobri odnosi zbog trgovine
  • prijetio demokratski i protureligijski duh Francuske revolucije
  • u posljednjim godinama 18. st. Dubrovnik gospodarski cvjetao, vlada socijalni mir, patricijat vlada kao i uvijek
  • pad Mletačke Republike 1797., Habsburška Monarhija postaje susjed i obećaje zaštitu Republici
  • Republika Francuzu Comeyrasu posudila 300 000 turskih groševa jer je prijetio zauzećem grada u revolucionarnom duhu
  • 1806. Republika ima 277 brodova ukupne nosivosti 25 512 kara, izgubljeno 26 (krivi Rusi)
  • trgovački deficit 1 385 750 piastera, prihod od pom. trg. 3 615 500 piastera, prihod od bankovnih depozita 252 613 piastera (troškovi 226 818 piastera)
  • odupiranje ucjeni Francuza, Austrijanci oteli 30% ulaganja Republike u Veneciji
  • Republici trebalo novca: prodan Lokrum, porez 2% na vrijednost dionica u brodovima, na prodaju zemlje 6%, porez na uvoznu robu 400%, 12 para za stablo masline, isto toliko za grlo stoke, 10 za proizvedenu bačvu vina, sol po višoj cijeni
  • Konavoska buna, 29. ožujka 1800. reguliran broj dana i uvjeti rada na gospodarevoj zemlji u Konavlima
  • 1804. - pravoslavni svećenik smije u Dubrovnik, ruski grb iznad konzulove kapele dopušten, svećenik smije ući u grad kako bi tijelo pokojnika otpratio do groba (ne smije pjevati liturgiju dok ne iziđe iz grada i ne smije u bolnicu koja je smatrana katoličkom institucijom)
  • 18. svibnja Dubrovnik Napoleonu šalje ulagivačku poruku s čestitkama
  • Dubrovnik mora platiti 300 000 franaka zajma kako Francuzi ne bi ušli u grad
  • 6. ožujka Rusi i Crnogorci preuzeli vlast nad Kotorom
  • Dubrovnik pregovarao s Rusima što se pokazalo kobnim (to na zub uzeli Francuzi)
  • Francuzi ipak idu kopnenim putem, 27. svibnja Lauriston prešao Rijeku dubrovačku i domarširao do Vrata od Pila
  • pukovnik Testa s 800 vojnika ušao u Dubrovnik i zauzeo ga
  • Napoleonov proglas na tri jezika (francuskom, talijanskom i hrvatskom („ilirskom”)) - nakon povlačenja Rusa Francuzi će opet poštivati neovisnost Republike
  • crkve u gradu korištene vojarne i boravišta vojnika, isusovački kolegij pretvoren u vojnu bolnicu
  • Crnogorci i Rusi pustošili Konavle, Crnogorci potpomognuti Rusima osvojila Srđ i padinu iznad samostana sv. Jakova u Višnjici
  • 17. lipnja Rusi i Crnogorci teško porazili Francuze na Brgatu
  • dubr. oružje zastarjelo (nadnjevalo iz 17. st.), ljudi se slijevaju u grad (15 000 civila i 1 000 fr. vojnika), 20-dnevna opsada
  • Crnogorci i istočnokršćanski Vlasi i Hercegovci fanatični protiv katolika Dubrovčana i Francuza: „sveti rat, ” „i do Zagreba ako treba”
  • tijekom opsade na grad palo između 1 800 i 3 000 topovskih kugli (60 poginulih)
  • spaljeno između 40 i 60 ljetnikovaca
  • Molitor uz pomoć Osmanskog Carstva istjerao Ruse i Crnogorce, Rusi iskrcali ljude sa svojih brodova - oni nastavili paliti Dubrovačko primorje
  • šteta 8 827 525 dukata, 666 (10%) kuća uništeno (na Pilama 134, 1/2)
  • u Župi 188 kuća (četvrtina), u Konavlima 235 (četvrtina)
  • Vodovađa - 90% kuća, Obod sravnjen sa zemljom, ubijeno 500-600 Konavljana
  • Marmont stigao u grad 30. srpnja, produžio kroz Konavle i išao zauzeti Kotor (29. rujna - 1. listopada - kod Debelog brijega Francuzi porazili vojsku sastavljenu od Rusa, Crnogoraca i istočnokršćanskih Hecegovaca)
  • francuski i ruski car sastaju se 25. lipnja - Rusija se odriče Kotora
  • 18. na 19. studenog - Dubrovnik anektiran, zastava Kraljevine Italije
  • 6. siječnja 1808. podignuta trobojnica Kraljevine Italije na Orlandovu stupu
  • 31. siječnja oko 14 h pukovnik Delort proglasio ukidanje Dubrovačke Republike
  • Marmont 18. veljače dobio Napoleonovu potporu, 1. ožujka nagrađen naslovom duc de Raguse
  • Marmont se zaljubio u Dubrovnik - pridonio objavljivanju Appendinijeve hrvatske slovnice i hrvatsko-latinsko-talijanskog rječnika Stullija, novo kazalište
  • judaisti i pravoslavmni kršćani izjednačeni s katolicima, uvedena institucija građanskog braka, zabrana pokapanja unutar crkava
  • pom. trg. izložena pljačkanjima
  • Fort Imperial, Fort Delgorgue, Fort Royal, Napoleonska česta
  • konsifikacija imovine Katoličke crkve, ukidanje ženskih redova, raspuštanje starih dubrovačkih bratstava
  • u veljači 1813. Britanci zauzeli Pelješac i susjedne otoke, 18. lipnja Šipan
  • 27. siječnja francuska kapitulacija, ponovno zastava Republike na Orlandovu stupu, 29. siječnja već austrijska (i kratko britanska) zastava
  • 13. srpnja Britanci predali otoke, zastava Dubrovačke Republike spuštena posljednji put i slavna država pošla u ropotarnicu povijesti
  • prvi dubr. parobrod 1891. (stagnacija pod Habsburgovcima)
  • 1840. porez na kuće, 1841. desetina, pristojbe na obrtništvo 1844.
  • 1825. oluja srušila Orlandov stup, stara krstionica 1830. dignuta u zrak, 1853. i kula od ribarnice, dio Arsenala razoren (dio postao vojna pekarnica), tvrđava sv. Ivana postala vojarna, veći dio dubr. pismohrane odnesen u Beč (vraćeno tek nakon Prvog svjetskog rata)
  • nadbiskupija postala biskupija
  • plemićko pravo na službu seljaka ukinuto tek 1876., ipak od doba francuske vlasti do 1830-ih izumrlo 6 pl. obitelji
  • Dubrovčani svoj jezik zvali hrvatskim, slovinskim ili ilirskim, nikad srpskim
  • i Ljudevit Gaj i Vuk Stefanović Karadžić boravili u Dubrovniku
  • doktrina o srpskom Dubrovniku („srbokatolici”): Đorđe Nikolajević, Matija Ban, Medo Pucić, Jorjo Tadić, Miroslav Pantić, Jeremija Mitrović (1992. objavio kvaziakademsko djelo Srpstvo Dubrovnika), Prvoslav Ralić (objavio Short History of Dubrovnik)
  • najteže bombardiranje 6. prosinca 1991., 26. svibnja 1992. cijelo dubr. područje u hrv. rukama
  • stradali Placa, franjevački samostan (osobito knjižnica), dominikanska samostan, katedrala, Crkva sv. Vlaha, Crkva Sigurata, samostan na Lokrumu, Knežev dvor, Rupe i mnoge palače

--August Dominus (razgovor) 23:08, 22. lipnja 2012. (CEST)

Photo request[uredi]

Hi Wikipedians from Dubrovnik, i am interested in Armenian khachkars (cross stones). These days there was on also opened in your city [2]. Maybe someone has time and motivation to go to that place and make some photos. Would be nice to have a series with details as i made it for example in Category:Khatchkar. Thank you very much in advance, --Aschroet (razgovor) 12:38, 23. travnja 2016. (CEST)

Stalno spominjanje pridjeva srpski uz Dubrovnik na wikipediji na srpskom jeziku.[uredi]

Politiziranje i pretenciozno pogresni navodi uz stalno dodavanje pridjeva srpski kada se govori o Dubrovniku. Srpski narod, srpska plemena, srpski jezik, srpsko carstvo, Srbi katolici...

I nedaju nista promijeniti. Gruzanka (razgovor) 01:34, 27. travnja 2016. (CEST)

Odgovoreno na stranici za razgovor sa suradnicom Gruzanka--Ivica Vlahović (razgovor) 03:07, 27. travnja 2016. (CEST)