Majuskula (lat. literae maiusculae velika slova) je nastariji tip grčkog i latinskog pisma gdje su sva slova iste veličine (za razliku od miniskule, gdje u slobodnijem duktusu, pojedina slova prelaze iznad i ispod dvocrtnog sistema). Majuskula je bila latinska kapitala (kvadratna i rustična 1.-4. stoljeća), latinska (4.-7. stoljeća) i grčka unicijala (5. - 9. stoljeća), glagoljica, i ćirilica. U miniskulnim kodeksima i ispravama, od 8. stoljeća majuskula ostaje u upotrebi za inicijale, naslove, istjecajnje pojedinih riječi, prvo slovo riječi kod vlastitih imena, početak rečenice.
