Razgovor:Novorođenče

Novorođenče

Novorođenče (eng. newborn ili infant, lat. in-fans - ne zna govoriti) naziv je najmlađeg stadija u razvoju ljudskog bića, od rođenja ljudskog bića do navršenih 28 dana. Termin novorođenče koristi se i za dijete koje je rođeno prije vremena, mrtvo (mrtvorođenče), dijete koje se rodilo u punom roku ili u zakašnjenju.

Novorođenče kod ljudi (naročito osoba ženskog pola) uvijek izaziva oduševljenje, zbog ljudskog urođenog nagona za produženje vrste, kao i zbog opšteprihvaćene predstave o djetetu kao o biću apsolutno nevinom, neiskvarenom i čistom na svaki način.

Masa

Najvažnije mjere kad se dijete rodi su dužina, opseg glave i masa.

Masa je jedan od glavnih pokazatelja novoređenčetovog zdravstvenog stanja pri rođenju, ali i stanja majke. Novorođenče je najčešće teško između tri i četiri kilograma a prosjek varira između 3,18 i 3,4 kilograma, po različitim istraživanjima. Ukoliko masa novorođenča odstupa znatno ispod ovog opsega, moguće je da majka ima neku materičnu infekciju ili hromozomske abnormalnosti. Ako masa bebe odstupa znatno iznad ovog opsega, moguće je da majka ima dijabetes, neku bolest srca ili je i sama gojazna. Jako male ili jako velike mase novorođenčeta (npr. ispod jednog kilograma ili preko šest kilograma) mogu predstavljati životnu opasnost za dijete i/ili majku.

Novorođenče nije u stanju da preživi samo; zbog toga je potrebno prvih nekoliko godina njegovog života posvetiti intenzivnu njegu za njegovo preživljavanje na bazi njegovih osnovnih potreba, navikavanje na moderne uslove života i prilagođavanje svakodnevnoj ljudskoj ishrani. Sve ovo čine njegovi roditelji, sa naglaskom na njegovu majku.

Dojenje (sisanje)

Za novorođenče je naročito bitno da po svom rođenju jede hranu koja u potpunosti zadovoljava sve njegove nutricione potrebe. Zbog toga se novorođenče, gotovo bez izuzetka, uvijek hrani mlijekom svoje majke, koje je takvog sastava da u potpunosti odgovara tom novorođenčetu. Iako novorođenče može da bude othranjeno i mlijekom neke druge osobe ženskog pola, pa čak i mlijekom nekih životinja, ovo nije preporučljivo i izbjegava se kad god je to moguće. Dobro je da se novorođenče hrani mlijekom svoje majke dokle god je to moguće, jer ga ono čini zdravije i jače. Proces hranjenja majčinim mlijekom se zove dojenje ili sisanje.

U prvih deset dana života, novorođenče najčešće izgubi do 10% svoje mase, jer mu je potrebno više hrane nego što želudac može da podnese. Nakon desetog dana stanje se stabilizuje i novorođenče dobija oko 28 grama dnevno na masi.

Hodanje

Novorođenče nije u stanju da hoda; dječije noge su slabe, kosti nisu očvrsle i novorođenče nikad ranije nije hodalo; zbog svega toga mu je potrebno, nakon početnog perioda, kada dovoljno ojača, davati snažnu podršku da počne hodati. Kada dijete konačno nauči da hoda, tj. načini svoj prvi korak, kaže se za njega da je prohodalo. Dijete obično prohoda u periodu između 9 i 15 mjeseci starosti. Prije nego što prohodaju, novorođenčad obično puzaju, mogu da stoje ili sjede uspravno, i nije problem ukoliko novorođenče ne prohoda na vrijeme, jer se nerijetko dešava da prohodaju i u periodu između sedamnaestog i devetnaestog mjeseca.

Postoje i sprave, poput šetalica i sl., koje pomažu djeci da prohodaju držeći se za njih a ipak imajući kontrolu kretanja, ali ih nije dobro previše koristiti jer se djeca vremenom isuviše oslanjaju na njih i ne nauče samostalno hodati na vrijeme.

Govor

Novorođenče ne poznaje govor ljudi, niti ijedan drugi govor; zbog toga je potrebno učiti ga svakodnevno, intenzivno, dugi niz godina, dok se ne obuči da tečno i lako govori jezik ljudi. Najčešće je to jezik njegovih roditelja, tj. njegov maternji jezik. Kada dijete konačno progovori, tj. izgovori prvu riječ svog jezika, a to je najčešće riječ "mama" (riječ treba da bude jasno izgovorena), kaže se za njega da je progovorilo.

Za to vrijeme, djetetu je dobro da mu se što više čitaju priče, da se sa njim razgovara, naglašeno izgovaraju bitne riječi itd.