Ročko Polje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ročko Polje
Ročko Polje na karti Hrvatska
Ročko Polje
Ročko Polje
Ročko Polje na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Istarska županija
Općina/Grad Buzet
Zemljopisne koordinate 45°22′12″N 14°04′52″E / 45.370°N 14.081°E / 45.370; 14.081Koordinate: 45°22′12″N 14°04′52″E / 45.370°N 14.081°E / 45.370; 14.081
Stanovništvo (2001.)
 - Broj domaćinstava 70
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 173
Pošta 52425 Roč
Pozivni broj +385 052
Autooznaka PU
Ročko Polje na karti Istarska županija
Ročko Polje
Ročko Polje
Ročko Polje na zemljovidu Istarske županije
Ročko polje, Hrvatska (20070107-0861).jpg

Ročko Polje (tal. Poglie di Rozzo, Piana di Rozzo, lat. Campis de Rocio) je naselje u blizini Roča a u sastavu Grada Buzeta, Istarska županija. Nalazi se na oko 400m nadmorske visine. Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazilo se u sastavu stare općine Buzet. Područje je u prapovijesti i antici bilo naseljeno, a Ročko Polje je u povijesti pripadalo Roču. Značenje imena je logično, ravnica odn. polje u blizini Roča i u mjesnom govoru nazivamo ga Poji. Nenaseljeno je područje, prosuto bezbrojnim malim jamama i krševitim terenom prekrivenim šikarom i oskudnim šumicama. Ovo mjesto, na krajnjem istočnom području Grada Buzeta, danas je naselje s nešto manje od dvjestotinjak stanovnika, dok ih je stoljeće ranije bilo gotovo trostruko više. Dok se uža Buzeština nalazi na najnižim dijelovima uvale rijeke Mirne kao u jednoj uvali, Rošćina je kraj koji zahvaća južni dio zavale podno strmog odsjeka što ga je izradila tektonska linija između Krasa i udoline rijeke Mirne. Rošćinom nazivamo kraj između Buzeta i Lupoglava u kojeg, osim Roča, ulaze i slijedeća naselja: Blatna Vas, Čiritež, Forčići, Nugla, Kompanj, Krkuž, Rim, Stanica Roč, Sušići i svakako Ročko Polje. S obzirom na nedostatna obradiva polja ali istovremeno velike zelene površine koje su pretvarane u pašnjake, bio je to razvijen stočarski kraj do prije 50-tak godina. Naselje se nalazi kraj državne ceste D44 (Buzet-Lupoglav) uz rub plodna polja pod Ćićarijskim grebenom, gdje se s Ćićarije spušta cesta između srednjevjekovnih naselja Črnigrad i Beligrad. Svojevremeno, izgradnjom cesta Buzet-Lupoglav-Rijeka, Buzet-Pazin (Pula) te kasnije tzv. Istarskog ipsilona kao i željezničke pruge Pula-Divača, naselju je pojačan prometni značaj a time kulturna i ekonomska važnost. Bez željeznice, Ročko Polje ne bi moglo razviti svoje stočarstvo jer ne bi za svoju svakodnevnu produkciju mlijeka imao omogućeno tržište. Zemljopisne koordinate su mu: 45°22′10″ (N) i 14°4′44″ (E). Industrijskim razvojem Buzeta krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća mnogi se mještani počinju zapošljavati u buzetskim gospodarskim subjektima no željeznica je i dalje odigrala značajnu ulogu u razvoju ovoga kraja. Može se slobodno reći da je ovo selo ugostitelja, kovača, postolara ali prije svega boćara i željezničara. Ovaj je kraj u povijesti bio jedan od najrazvijenijih a sve zahvaljujući željeznici i dobroj povezanosti s Pulom i Trstom gdje je lokalno stanovništvo prodavalo mlijeko, meso i ostalo. U godini završetka 2. svjetskog rata (1945.) naselje broji ukupno 76 obitelji od kojih se 65 izjasnilo kao jugoslavenske, 6 kao talijanske (friulanske) te 5 familija kao ostale. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine naselje je imalo 173 stanovnika te 62 obiteljska kućanstva, od toga je bilo 53 stanovnika u dobi do 30 godina, 75 stanovnika ima između 30 i 60 godina, dok je 45 stanovnika starije od 60 godina. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom te malim poduzetništvom. Stanovnici Ročkog Polja pripadaju Župi Roč te se pokapaju na lokalnom groblju u Roču.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Područje je u prapovijesti i antici bilo naseljeno. Kraj ceste je jednobrodna crkva sv. Roka, izgrađena 1860. na mjestu starije. Na oltaru je Cornerova pala; na pročelju rustični reljef Krista, karakterističan za Buzeštinu. U crkvu je uzidano nekoliko antičkih reljefa, a ima i antičkih natpisa romaniziranoga autohtonog stanovništva s histarskim imenima, npr. nadgrobna stela Petronija Voltimesija, koja se nalazi u ročkom lapidariju. Naselje je nastalo okupljanjem zaseoka: Bršćak, Draga, Žulići, Pavletići, Premci, Pahari, Bartulasi, Krbavske vasi, Vuki (Kjebri), Fabruži, Glavići te područja od crkve sv. Roka pa do stare područne škole gdje granice između zaseoka gotovo i nema a često je i drukčije protumačena. Može se slobodno reći da je ovo selo ugostitelja, kovača, postolara ali prije svega boćara i željezničara. Ovaj je kraj u povijesti bio jedan od najrazvijenijih a sve zahvaljujući željeznici i dobroj povezanosti s Pulom i Trstom gdje je lokalno stanovništvo prodavalo mlijeko, meso i ostalo.[1]

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom.[2] Danas većina zaposlenih žitelja ovog naselja radi u raznim gospodarskim subjektima u bližoj i široj okolici, postoje nekoliko subjekata koji se samostalno bave zanatstvom odn. obrtništvom. Od aktivnih subjekata trenutno imamo četiri obrta, dva d.o.o.-a te jedan j.d.o.o. U prošlosti ih je bilo desetak obrta te nekoliko društva s ograničenom odgovornošću. Od OPG-ova, postojala su i dva gospodarstva koja više nisu aktivna.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 186 stanovnika[3] te 70 obiteljskih kućanstava.[4]

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 173 stanovnika.[5]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[6]

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

  • jednobrodna crkva sv. Roka, izgrađena 1860. na mjestu starije crkve[2]
  • GEOCERP - geometrijski centar naselja (zaseok Krbavska vas)
  • Utvrda BELI GRAD - prapovijesno gradinsko naselje na visokoj hridi
  • Srednjovjekovna gradina ČRNI GRAD

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Valdi Glavić, "Mi, Pujaki", izdavač Josip Turčinović Pazin ISBN 978-953-8031-59-5