Prijeđi na sadržaj

Sveti Rok

Izvor: Wikipedija
Sveti Rok
Sveti Rok
Rođen oko 1348.
Montpellier
Preminuo 15./16. kolovoza 1376./1379.
Voghera
Slavi se u Katoličkoj Crkvi
Spomendan 16. kolovoza
Zaštitnik od zaraza, hodočasnika
Zaštitnik gradova, krajeva i država Carigrada, Drniša, Duge Rese, Subotice, Virovitice; v. Štovanje
Zaštitnik zanimanja kirurga, dermatologa, ljekarnika
Portal o kršćanstvu
Ovo je glavno značenje pojma Sveti Rok. Za druga značenja pogledajte Sveti Rok (razdvojba).
Grob svetog Roka, Venecija.

Rok ili Roko (fr. Saint Roch, lat. Rochus, okcit. Saint Roch; Montpellier, oko 1348.Voghera, 15./16. kolovoza 1376./79.), svetac je Katoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od zaraznih bolesti (kuge, kolere i inih), zaštitnik hodočasnika, kirurga, dermatologa i ljekarnika. Spomendan mu je 16. kolovoza.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je oko 1348. godine u Montpellieru u bogatoj obitelji. Prema nekim pretpostavkama bio je kraljevskoga podrijetla. Prema predaji otac mu se zvao Ivan, a majka Liberija. Njegovi su roditelji duže vremena bili bez potomstva. Liberija je kasnije rodila Roka te zbog toga što je na tijelu imao mrlju u obliku križa, smatrali su da je predodređen za redovnički život. Prije nego što je napunio 20 godina ostaje bez roditelja. Nakon toga rasprodaje svoja imanja te ulazi u Treći red sv. Franje. Ubrzo kreće na hodočašće u Rim te se zaustavio u mjestu Aquapendente kako bi pomagao oboljelima od kuge.[1]

Zbog stalnoga kontakta s oboljelima od kuge i sam se razbolio u Piacenzi. Zbog toga se sklonio u šumu gdje mu je, prema predaji, svaki dan dolazio pas noseći mu komad kruha. Nakon ozdravljenja vraća se u svoj zavičaj. Bio je toliko iscrpljen od bolesti da ga sumještani nisu mogli prepoznati. Zatim su ga izveli pred suca koji je bio njegov ujak. Kako on nije povjerovao u njegovu priču dao ga je zatvoriti na 5 godina. Tada je ponovno obolio od kuge te je pronađen mrtav u zatvorskoj ćeliji. Umro je 16. kolovoza 1327. godine.[1]

Štovanje

[uredi | uredi kôd]
Kip sv. Roka u procesiji u Starom Gradu

Mlečani su ukrali tijelo svetoga Roka i prenijeli ga u franjevačku crkvu San Rocco.[2]

Zaštitnikom je od zaraznih bolesti (kuge, kolere i inih), invalida i kirurga.[2]

zaštitnik je više mjesta u Hrvatskoj: Mimice, Sveta Nedelja, Bibinje, Sveti Filip i Jakov, Virovitica, Stari Grad, Sutivan, Kreševo, Prapatnice, Klana, Benkovec, Mala Subotica, Draškovec, Lumbarda, Šepurine, Drniš, Lovinac, Sveti Rok, Jazavica, Roždanik, Galgovo, Petrakovo Brdo, Karlovec Ludbreški, Skakavac, Udovičić, Šije, Duga Resa, Medov Dolac, Zagrađe i dr.[3]

Na hrvatskom govornom području njegov se blagdan naziva još i Rokovo ili Rokovdan.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Dragić 2013, str. 167.
  2. a b Dragić 2013, str. 168.
  3. Dragić 2013, str. 169–174.
  4. Dragić 2013, str. 166.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Dragić, Marko. 2013. Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini Hrvata. Nova prisutnost. Kršćanski akademski krug. Zagreb. 11 (2): 165–182

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sveti Rok