Rokselana

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hürrem
Tizian 123.jpg
Hürrem, portret iz 1550.
sultanija Osmanskog Carstva
Suprug Sulejman Veličanstveni
Djeca
Mehmet, Mihrimah, Selim II., Bajazid, Abdullah i Džihangir
Rođen 1506.
Preminuo 15. travnja 1558. (52 godine)
Vjera pravoslavlje / islam

Rokselana odnosno Hürrem (perz. خرم, tur. Hürrem— nasmijana, vesela); također i Haseki Sultannem Hürrem ili Haseki Valide Sultannem Hürrem; rođena kao pravoslavka Aleksandra Anastasija Lisowska (Rohatyn, Poljska, današnja Ukrajina,) (1506.-1558.) (Carigrad, Osmansko Carstvo) bila je najmoćnija sultanija u povijesti Osmanskog Carstva, zakonita supruga sultana Sulejmana, majka vladareve djece, upraviteljica harema, humanitarka, a nakon smrti princa Mustafe de facto jedina nasljednica carske titule Valide Sultanije (hrv.Majke Sultanije).

Također je bila poznata kao Rokselana (prema turskom "Ruslana": u prijevodu "Rus'ka žena"), zatim kao Rus'ka (stari naziv koji se odnosi na Ukrajinku), Ruzijak i Rosa. Rokselana je u turskoj povijesti ostala jedna od najcjenjenijih povijesnih ličnosti; osim što se izborila za svoju slobodu i ravnopravnost, utjecala je kao žena na kulturnu, socijalnu i vanjsku politiku Osmanskog Carstva što do tada nikada nije bilo zabilježeno.

Biografija[uredi VE | uredi]

Sultanija Hurem je rođena u zapadnoj Ukrajini 1506. godine, u gradu Rohatynu, kao kršćanka Aleksandra Anastasija Lisowska. Njezin otac je bio pravoslavni svećenik. Oteta je u jednom od pohoda Krimskih Tatara, nakon čega je s 14 godina prebačena na poluotok Krim, odakle je prodana kao robinja te poslana u Istanbul. U Istabulu je prodana na osmanski dvor, u palaču sultana Sulejmana I. Ubrzo je zavela sultana, te mu rodila princa Mehmeta,a nakon toga je Vladaru podarila još petero djece. Sultan Hurrem 1529. godine oslobađa ropstva, a 1530. se vjenčaje s njom, čime je prekinuta 130 godina duga tradicija nevjenčavanja osmanskih sultana haremskim priležnicama. Tim činom Hurrem se od statusa konkubine uzdiže do položaja prave sultanije. Ostala je upamćena kao velika humanitarka, također i kao prva žena koja je svojim postupcima utjecala na vanjsku i unutarnju politiku Osmanskog Carstva. Nakon smrti princa Mustafe postaje jedina nasljednica Majke sultanije,jer je jedini princ koji je mogao postati sultan bio njen sin. 17. travnja 1558. godine umire u Istanbulu, u Topkapi palači,osam godina prije Sulejmana.

Dolazak na dvor[uredi VE | uredi]

Ibrahim Paša (1493.1536.) je sultanu Sulejmanu I. poklonio mladu Rokselanu. Ona se našla u haremu koji je obuhvaćao oko 300 robinja. Rokselana, koja je imala vatreno crvenu kosu, opisana je kao nježna, vitka, ljupka i očaravajuća. Uz to je bila veoma inteligentna, živahna i vesela, rado se smijala i šalila.

Kao i sve mlade haremske dame, ona je u početku dobijala lekcije turskog jezika i islama. Učila je čitanje i pisanje, sastavljanje nježnih ljubavnih pisama, šivanje i pletenje, pjevanje, ples, sviranje jednog glazbenog instrumenta, pa i vježbanje ljupkog i gracioznog hoda. Neobično lijepe i zanosne robinje, koje su imale šanse da postanu sultanove konkubine, učene su još i erotskim vještinama. Dvanaest najatraktivnijih i najtalentiranijih robinja su bile određene kao „gedikli“, to jest sultanove sobarice, koje su imale obavezu da oblače sultana, da ga kupaju i snabdjevaju ukusnim jelom. Kao moguće gošće u sultanovoj postelji mogle su također postati njegove miljenice, „ikbal“. U slučaju da su ostale trudne i rodile djecu svom gospodaru, dobile su počasno zvanje sultanske „konkubine“ ili „kadine“.

Rokselani nije bilo teško da privuče Sulejmanovu pažnju. Uostalom, njena karizma je privlačila svakoga u haremu, zbog čega je brzo dobila ime „Hürrem“ (nasmijana). Nije dugo trebalo da postane i sultanova miljenica. Pošto nije služila samo kao partnerica i kao majka mogućih nasljednika, nego se pokazala i kao dobar sugovornik i iskrena prijateljica, pa čak i kao životna suputnica. Sulejman je bio oduševljen Ibrahimovim poklonom. S Hürrem je mogao pisati pjesme ili voditi političke diskusije. Hürrem je uz to bila u stanju da mu daje dobre savjete i imala je razumjevanja za njegove strahove koje je jedino njoj mogao priznati. Hürrem je bila u stanju, kao njegov prijatelj Ibrahim, da svojom veselošću otjera Sulejmanovu melankoliju. Sulejman je tako sve češće odlazio Hürrem i zanemarivao svoju glavnu ženu Mahidevran († 1580., porijeklom iz Albanije), koja je nosila nadimak Gülbahar „proljetni cvijet“. Sultaniju Hurrem Sulejman je oslobodio ropstva učinivši je slobodnom ženom, a nakon toga ju je i oženio čime je prekinuo stoljetnu tradiciju kojom se osmanski sultani nisu vjenčavali haremskim priležnicama. Hurrem se ovim činom uzdigla od položaja konkubike do položaja prave sultanije.

Život na dvoru[uredi VE | uredi]

U to vrijeme u Sulejmanovom haremu nije baš vladao mir. Mletački (venecijanski) poslanik Pietro Bragadino obavestio je senat svoje republike u tajnoj depeši o jednoj gruboj raspravi između prve i druge sultanije, između Mahidevran Gülbahar i Hűrrem, u kojoj je prva drugoj čupala kosu i izgrebala lice. Sulejman je na to smjenio svog najstarijeg sina Mustafu, te ga poslao u Manisu za namjesnika tog grada u zapadnoj Anatoliji, koji je time bio dovoljno udaljen od centra moći. Njegova majka Mahidevran je shodno osmanskom protokolu morala putovati s njim.

Od tada je Sulejman bio zajedno samo s Hürrem. Svoje druge robinje je vremenom poudavao za svoje paše. Nastojao je ispuniti Hürrem sve želje i bio ju je spreman oženiti,odnosno proglasiti sultanijom,se za nekih 130 godina nije desilo kod osmanskih sultana. Godine 1530. bila je raskošna svadba, koju je Englez Sir George Yang komentirao: „Ove nedjelje se u gradu desio jedan sasvim izvanredan događaj, koji je dosad nespomenut u povijesti Carstva.Ceremonija je održana u saraju (dvoru) i veselje je prešlo sve do sada poznate mjere. Velike ulice bjehu noću osvetljene i bilo je mnogo glazbe, i gozbe je bilo dosta za sve ljude. Kuće su ukrašene cvjećem, i svuda su donjeti ležajevi u kojima ljudi satima sjedili na svoje veliko zadovoljstvo. U starom hipodromu je podignuta velika tribina na kojoj su mjesta za caricu i njene dame ograđene zlatnom ogradom. Tu su carica i njen dvor prisustovali jednom raskošnim turniru, u kome su učestovali kršćanski i muslimanski jahači, zatim akrobati i mađioničari, i jedna procesija divljih zvjeri i žirafa, čiji su dugi vratovi doskoro dodirivali samo nebo... Ljudi mnogo govore o svadbi i niko ne može da kaže šta ona u stvari znači.“

Obitelj[uredi VE | uredi]

Nakon svog uspona na osmanskom dvoru, Hürrem je u Europi postala poznatija kao Rokselana (Ruslana). Sa sultanom Sulejmanom I. je imala šestero djece: Mehmed (1521 — 1543), Mihrimah (1522 — 1578), Abdullah (1522 - 1524) Selim (1524. — 1574), Bajazit (1525 — 1561) i Džihangir (1531 — 1553). Svi sinovi osim Selima koji će naslijediti oca, boležljivog Džihangira i Abdullaha koji je umro još kao dijete, poginuli su u borbi za sultanov tron. Neke činjenice upućuju da je Sulejman najviše simpatizirao svoju kćer Mihrimah.


Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]