Rokselana

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hürrem
Tizian 123.jpg
Hürrem, portret iz 1550.
sultanija Osmanskog Carstva
Suprug Sulejman Veličanstveni
Djeca
Mehmed, Mihrimah, Selim II., Bajazid, Abdullah i Džihangir
Rođen 1503.
Preminuo 15. travnja 1558. (55 godina)
Vjera pravoslavlje / islam

Rokselana odnosno Hürrem (perz. خرم, tur. Hürrem— nasmijana, vesela); također i Haseki Sultannem Hürrem; rođena kao pravoslavka Anastasija ili Aleksandra Lisowska (Rohatyn, Poljska, današnja Ukrajina,) (1503.-1558.) (Carigrad, Osmansko Carstvo) bila je najmoćnija sultanija u povijesti Osmanskog Carstva, zakonita supruga sultana Sulejmana, majka Vladareve djece, upraviteljica Harema, humanitarka, a nakon smrti princa Mustafe jedina nasljednica carske titule Valide sultanije (hrv. Majke sultanije).

Također je bila poznata kao Rokselana (prema turskom "Ruslana": u prijevodu "Rus'ka žena"), zatim kao Rus'ka (stari naziv koji se odnosi na Ukrajinku), Ruzijak i Rosa. Rokselana je u turskoj povijesti ostala jedna od najcjenjenijih povijesnih ličnosti; osim što se izborila za svoju slobodu i ravnopravnost, utjecala je kao žena na kulturnu, socijalnu i vanjsku politiku Osmanskog Carstva što do tada nikada nije bilo zabilježeno.

Biografija[uredi VE | uredi]

Sultanija Hürrem je rođena u zapadnoj Ukrajini 1503. godine, u gradu Rohatynu, kao kršćanka Aleksandra ili Anastazija Lisowska. Njezin otac je bio pravoslavni svećenik. Oteta je u jednom od pohoda Krimskih Tatara, nakon čega je s 14 godina prebačena na poluotok Krim, odakle je prodana kao robinja te poslana u Istanbul. U Istanbulu je prodana na osmanski dvor, u palaču sultana Sulejmana I. Ubrzo je zavela sultana, te mu rodila princa Mehmeda, a nakon toga je Vladaru rodila još petero prinčeva i jednu sultaniju. Sultan oslobođa Hürrem ropstva 1529. godine, a 1530. se vjenčaje s njom, čime je prekinuta 130 godina duga tradicija nevjenčavanja osmanskih sultana. Tim činom Hürrem se od statusa konkubine uzdiže do položaja prave sultanije. Ostala je upamćena kao velika humanitarka, također i kao prva žena koja je svojim postupcima utjecala na vanjsku i unutarnju politiku Osmanskog Carstva. Nakon smrti princa Mustafe postaje jedina nasljednica titule Majke sultanije, jer su jedini preostali nasljednici Prijestolja bili njeni sinovi. 17. travnja 1558. godine umire u Istanbulu, u Topkapi palači, osam godina prije Sulejmana.

Dolazak na dvor[uredi VE | uredi]

Ibrahim Paša (1493.1536.) je sultanu Sulejmanu I. poklonio mladu Aleksandru. Ona se našla u haremu koji je obuhvaćao oko 300 robinja. Rokselana, koja je imala vatreno crvenu kosu, opisana je kao nježna, vitka, ljupka i očaravajuća. Uz to je bila veoma inteligentna, živahna i vesela, rado se smijala i šalila.

Kao i sve mlade haremske dame, ona je u početku dobivala lekcije turskog jezika i islama. Učila je čitanje i pisanje, sastavljanje nježnih ljubavnih pisama, šivanje i pletenje, pjevanje, ples, sviranje jednog glazbenog instrumenta, pa i vježbanje ljupkog i gracioznog hoda. Neobično lijepe i zanosne robinje, koje su imale šanse postati sultanove miljenice, učene su još i erotskim vještinama. Dvanaest najatraktivnijih i najtalentiranijih robinja su bile određene kao „gedikli“, to jest sultanove sobarice, koje su imale obvezu oblačiti sultana, kupati ga i hraniti ukusnim jelima. Kao moguće gošće u sultanovoj postelji mogle su također postati njegove miljenice, „ikbal“. U slučaju da su ostale trudne i rodile djecu svom gospodaru, dobile su počasno zvanje sultanske „konkubine“ ili „kadine“.

Rokselani nije bilo teško privuči Sulejmanovu pažnju. Uostalom, njena karizma je privlačila svakoga u haremu, zbog čega je brzo dobila ime „Hürrem“ (nasmijana). Nije dugo trebalo da postane i sultanova miljenica. Nije služila samo kao partnerica i kao majka mogućih nasljednika, nego se pokazala i kao dobar sugovornik i iskrena prijateljica, pa čak i kao životna suputnica. S Hürrem je mogao pisati pjesme ili voditi političke diskusije. Ona je uz to bila u stanju davati mu dobre savjete i imala je razumijevanja za njegove strahove koje je jedino njoj mogao priznati. Baš poput njegovog prijatelja Ibrahima, znala je svojim šarmom i veseljem otjerati Sulejmanovu melankoliju. Sulejman je tako sve češće odlazio Hürrem i zanemarivao svoju prvu ženu Mahidevran († 1580., porijeklom iz Albanije), koja je nosila nadimak Gülbahar „proljetni cvijet“. Sultaniju Hürrem je Sulejman oslobodio ropstva učinivši je slobodnom ženom, a nakon toga ju je i oženio čime je prekinuo stoljetnu tradiciju kojom se osmanski sultani nisu vjenčavali.

Život na dvoru[uredi VE | uredi]

U to vrijeme u Sulejmanovom Haremu nije baš vladao mir. Mletački (venecijanski) poslanik Pietro Bragadino obavijestio je senat svoje države u tajnoj depeši o jednoj gruboj raspravi između prve i druge sultanije, između Mahidevran Gülbahar i Hürrem, u kojoj je prva drugoj čupala kosu i izgrebala lice. Sulejman je kasnije imenovao najstarijeg sina Mustafu kao upravitelja sandžaka Saruhana. Njegova majka Mahidevran je shodno osmanskom protokolu morala putovati s njim. Od tada je Sulejman bio zajedno samo s Hürrem. Nastojao je ispuniti Hürrem sve želje i bio ju je spreman oženiti, što se za nekih 130 godina nije dogodilo kod osmanskih sultana.

Godine 1530. bila je raskošna svadba, koju je Englez Sir George Yang komentirao: „Ove nedjelje se u gradu dogodio jedan sasvim izvanredan događaj, koji je dosad neviđen u povijesti Carstva. Ceremonija je održana u saraju (dvoru) i veselje je prešlo sve do sada poznate mjere. Velike ulice bijahu noću osvijetljene i bilo je mnogo glazbe, i gozbe je bilo dosta za sve ljude. Kuće su ukrašene cvijećem, i svugdje su donijeti ležajevi na kojima su ljudi satima sjedili na svoje veliko zadovoljstvo. U starom hipodromu je podignuta velika tribina na kojoj su mjesta za caricu i njene dame ograđena zlatnom ogradom. Tu su carica i njen dvor prisustovali jednom raskošnom turniru, u kojem su sudjelovali kršćanski i muslimanski jahači, zatim akrobati i mađioničari, i jedna procesija divljih zvijeri i žirafa, čiji su dugi vratovi skoro dodirivali samo nebo... Ljudi mnogo govore o svadbi i nitko ne može reći što ona u stvari znači.“

Obitelj[uredi VE | uredi]

Nakon svog uspona na osmanskom dvoru, Hürrem je u Europi postala poznatija kao Rokselana (Ruslana). Sa sultanom Sulejmanom I. je imala šestero djece: Mehmed (1521 — 1543), Mihrimah (1522 — 1578), Abdullah (1522 - 1524) Selim, (1524. — 1574), Bajazid (1525 — 1561) i Džihangir (1531 — 1553). Svi sinovi osim Selima koji će naslijediti oca, boležljivog Džihangira i Abdullaha koji je umro još kao dijete, poginuli su u borbi za sultanov tron.


Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]