Sirijska pustinja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Koordinate: 33°33′33″N 38°83′33″E / 33.55917°N 39.3925°E / 33.55917; 39.3925

Sirijska pustinja na topografskom zemljovidu

Sirijska pustinja (arapski: بادية الشام, Bādiyat al-Shām), poznata i kao Sirijska stepa, Jordanska stepa ili Badia,[1] je regija pustinja, polupustinja i stepa koje pokriva 500.000 km2 Bliskog istoka, uključujući dijelove Sirije, sjeveroistočnog Jordana, sjeverne Saudijske Arabije i zapadnog Iraka. Pokriva 85 % površine Jordana[2] i 55 % Sirije.[3] Na jugu se stapa s Arabijskom pustinjom.[4] Ovo područje reljefno je otvoreno, kameno, mjestimice ispresijecano s vadijima.[5][6][7][8]

Lokacija i ime[uredi VE | uredi]

Pustinja je omeđena Dolinom rijeke Orontes i vulkanskim područjima Harrat al-Shama prema zapadu, te Eufratom na istoku. Na sjeveru, pustinja se pretvara u plodnija travnata područja, dok se na jugu pretapa u Arabijsku pustinju.[5]

Prema nekim izvorima, Sirijska pustinja i "Pustinja Hamad" su sinonimi[9], dok drugi izvori ime Hamad vežu za južnu središnju visoravan[10], dok neki cijelu regiju nazivaju Hamad, a Sirijsku pustinju izjednačavaju s njenim sjevernim dijelom.[11] Neki dijelovi Sirijske pustinje imaju zasebna imena, pa se tako područja oko gradova Palmire i Homsa poknekad nazivaju Palmirska pustinja ili Homska pustinja.[12] Istočni dio Sirijske pustinje, u području sirijsko-iračke granice, tj. na zapadu Iraka, se u Iraku ponekad naziva Zapadna pustinja.[13][14]

Sirijska pustinja

Sirijska pustinja je poznata i pod nazivom Shamiyah.[15] te Badiyat al-Sham (ili Badiyat ash-Sham)[14][13]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

U središtu pustinje nalazi se plato Hamad, regija na nadmorskoj visini između 700 i 900 m n/m, ravna, kamena polupustinja od vapnenačkog tla s rožnjačkim šljunkom. Ono malo kiše što padne na plato otiče u lokalne slane ravnice (Sabkha). Najveći vrhovi na platou su Khawr um Wual u Saudijskioj Arabiji (oko 1000 m/nm) i Jebel Aneiza (960 m/nm) na tromeđi Jordana, Iraka i S. Arabije[16][17]

Zajedno s pustinjama Arapskog poluotoka, ova je pustinja opisana kao jedna od najsuših pustinja na svijetu.[18]

Živi svijet[uredi VE | uredi]

Neke od biljaka Sirijske pustinje su Salsola vermiculata, Stipa barbata, Artemisia herba-alba i Atriplex leucoclada.[1] Pustinjski ekosustav je ugrožen sušom, pretjeranom ispašom, lovom i drugim ljudskim aktivnostima. Neke autohtone životinje više ne žive u ovom području, a mnoge cvjetnice su izumrle, te zamijenjene travama s nižom prehrambenom vrijednošću za stoku.[19]

Sirijska pustinja je postojbina sirijskog hrčka.[20]

Rode, čaplje, ždralovi, manje barske ptice, patkarice, kao i grabežljivci posjećuju sezonska jezera. Mali su glodavci uobičajeni, kao i njihovi grabežljivci kao što su zmije, Škorpioni i lažni pauci. U prošlosti su tu boravili i gazele, vukovi, čagljevi, lisice, mačke i karakali, nojevi, čite, Alcelaphus buselaphus i kulan. Veći sisavci se više ne mogu naći, a vjeruje se da je to posljedica lova od strane ljudi.[5][15]

Povijest[uredi VE | uredi]

Antičko doba[uredi VE | uredi]

Palmira je bila važno trgovačko središte smješteno u samom središtu pustinje.

Pustinja je od pradavnih vremena bila naseljena beduinskim plemenima, a mnoga od tih plemena i danas žive u njoj, uglavnom u gradovima i naseljima pokraj oaza. Neki se Beduini i danas pridržavaju načina života.

Moderna povijest[uredi VE | uredi]

Gospodarstvo i poljoprivreda[uredi VE | uredi]

Uz niske oborine i slabu kvalitetu tla, područje se uglavnom koristi za ispašu stoke. beduinski pastiri, od kojih mnogi još uvijek žive kao nomadi, uzgajaju oko 12 milijuna ovaca i koza, kao i manji broj deva.[21]

Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj, koji ima za cilj ublažavanje ruralnog siromaštva, godine 1995. je u suradnji sa sirijskom vladom pokrenuo je projekt rehabilitacije više od milijun hektara degradirane zemlje u sirijskoj Badiji. U nekim je područjima, kad je paša bila ograničena, došlo do spontanog povratka mnogih autohtonih biljaka. U ostalim područjima koja su bila znatno degradirana, ograničenja ispaše dopunjena su ponovnim sjetvom i sadnjom krmnih vrsta. Do trenutka završetka projekta 2010. godine zasađeno je gotovo četvrt milijuna hektara, a zasađeno je gotovo stotinu tisuća hektara domaćim krmnim grmljem. Rezultat je bio velik uspjeh, jer su neki stočari prijavili desetostruko povećanje produktivnosti stoke.[21]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. ↑ 1,0 1,1 (2005) Grasslands of the World, FAO ISBN 978-92-5-105337-9
  2. ↑ Jordan Badia | The Hashemite Fund for Development of jordan Badia pristupljeno 12. prosinca 2019.
  3. ↑ The rangelands of the Syrian Arab Republic. FAO pristupljeno 12. prosinca 2019.
  4. ↑ (2003) Atlas of the World's Deserts, Taylor & Francis ISBN 978-1-57958-310-1
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 (1996) The Harra and the Hamad : excavations and surveys in Eastern Jordan, vol. 1., England: Collis Publication pristupljeno 12. prosinca 2019. ISBN 9781850756149
  6. ↑ Syrian Desert Arhivirano s izvorne stranice 13. siječnja 2008., pristupljeno 12. prosinca 2019.
  7. ↑ (1914) New International Encyclopedia, Dodd, Mead
  8. ↑ Syrian Desert, Encarta
  9. ↑ (1941) Encyclopædia Britannica: A New Survey of Universal Knowledge, Volume 2 pristupljeno 12. prosinca 2019.
  10. ↑ Syrian Desert (1999) pristupljeno 12. prosinca 2019.
  11. ↑ (1913) The International Whitaker, Volume 2, International Whitaker pristupljeno 12. prosinca 2019.
  12. ↑ (1973) Annual Review, Volume 2, Institute for Defence Studies and Analyses pristupljeno 12. prosinca 2019.
  13. ↑ 13,0 13,1 (1964)"Sumer" 20
  14. ↑ 14,0 14,1 (1956) Area Handbook on Iraq (engleski), Pr. by Human Relations Area Files “The Western Desert. The western reaches of Iraq form part of the "Badiyat al-Sham" or "al-Shamiya", the Syrian Desert.”
  15. ↑ 15,0 15,1 (2005) "Shamiyah+desert" Ancient Mesopotamia: New Perspectives (engleski), Santa Barbara: ABC-CLIO pristupljeno 12. prosinca 2019. ISBN 9781576079652
  16. ↑ (2011) Groundwater in the Arab Middle East, New York: Springer pristupljeno 2. veljače 2017. ISBN 9783642193514
  17. ↑ Jebel ‘Aneiza, Saudi Arabia pristupljeno 2. veljače 2017.
  18. ↑ Transboundary Aquifers, Challenges and New Directions. UNESCO (prosinca 2010) pristupljeno 2. veljače 2017.
  19. ↑ GEF Country Portfolio Evaluation: Syria (1994–2008), GEF Evaluation Office ISBN 978-1-933992-24-2
  20. ↑ (1987) Laboratory hamsters, Orlando: Academic Press pristupljeno 2. veljače 2017. ISBN 9780127141657
  21. ↑ 21,0 21,1 The grass is greener: rehabilitating the Syrian Badia. Rural Poverty Portal. IFAD pristupljeno 11. prosinca 2019.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sirijska_pustinja&oldid=5388037"