Sjevernokorejska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Sjeverna Koreja
Nadimak Chollima
Nogometni savez Nogometni savez DNR Sjeverne Koreje
Izbornik Yun Jong-Su
Kapetan Ri Kwang-Chon
FIFA-ina ljestvica 112. (stanje 4. srpnja 2013.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Kina 3:1 Sjeverna Koreja

(Peking, Kina, 7. listopada 1956.)[1]

Najveća pobjeda
Sjeverna Koreja 21:0 Guam
(Bratislava

(Taipei, Tajvan, 11. ožujka 2005.)

Najveći poraz
Portugal 7:0 Sjeverna Koreja

(Cape Town, JAR, 21. lipnja 2010.)

Nogometno SP
Nastupi 2 (1966., 2010.) (prvi put 1966.)
Najbolji rezultat četvrtfinale 1966.
AFC Azijski kup
Nastupi 3 (prvi put 1980.)
Najbolji rezultat 4. mjesto (1980.)

Sjevernokorejska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Demokratske Narodne Republike Sjeverne Koreje, kojeg kontrolira Nogometni savez DNR Sjeverne Koreje (kor. 조선민주주의인민공화국 축구협회), glavno nogometno tijelo u zemlji.

Sjeverna Koreja je punopravna članica AFC i FIFA - kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza te istočnoazijskog podsaveza EAFF. Zemlja nosi službeni Fifin kod PRK. Službenim domaćim stadionima smatraju se Stadion Kim Il-sunga i Stadion Yanggakdo.

Reprezentacija je dosad nastupala na dva svjetska prvenstva, od čega je najuspješnije Svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966., gdje je Sjeverna Koreja stigla do četvrtfinala.

Od važnijih trofeja, Sjeverna Koreja je osvojila Nehru kup 1993., dva AFC Challenge Cupa 2010. i 2012. te broncu na Istočnoazijskom kupu 2005.

Sjeverna Koreja je dosad nastupala i na Neslužbenom svjetskom nogometnom prvenstvu gdje je u susretu igranom u Pyongyangu 15. studenog 2011. s 1:0 pobijedila tadašnjeg branitelja naslova - Japan.

Najvećom reprezentativnom pobjedom smatra se utakmica protiv reprezentacije Guama igranoj u Taipeju 11. ožujka 2005. Tada je korejska momčad pobijedila s ogromnih 21:0. S druge strane, najvećim porazom smatra se utakmica protiv Portugala odigrana na posljednjem Svjetskom prvenstvu. U drugoj utakmici skupine u Cape Townu, Portugal je deklasirao protivnika s visokih 7:0.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Tri godine nakon završetka Korejskog rata novoosnovana sjevernokorejska reprezentacija je odigrala prvu službenu nogometu utakmicu. 7. listopada 1956. Korejci su na gostovanju u Pekingu pobijedili domaćina Kinu s minimalnih 1:0.

Reprezentacija je sastavljena od sjevernokorejskih igrača ali i korejske Chongryon zajednice iz Japana.

Sudjelovanja na SP[uredi | uredi kôd]

Natjecanje Utakmica Pob. Ner. Izg. Po.G. Pr.G.
1966. 4 1 1 2 5 9
2010. 3 0 0 3 1 12
Total 7 1 1 5 6 21

SP 1966.[uredi | uredi kôd]

Na prvom Svjetskom prvenstvu održanom 1966. u Engleskoj, Sjeverna Koreja je bila jedna od senzacija samog turnira. Nakon prvotnog poraza os Sovjetskog Saveza (3:0) i neriješenog s Čileom (1:1), sjevernokorejska reprezentacija je neočekivano pobijedila Italiju s 1:0. Time je bila druga na tablici s tri boda, odnosno bodom više od Italije čime se plasirala u četvrtfinale.

U četvrtfinalu igranom na Goodison Parku, Sjeverna Koreja se susrela s Portugalom. Azijska momčad je krenula odlično u utakmicu te je već u 25. minuti vodila s 3:0. Međutim, naoko nenadoknadiv rezultat je preokrenuo portugalski nogometni velikan Eusébio koji je zabio četiri gola a utakmica je završila portugalskom pobjedom od 5:3. Ipak, plasman u četvrtfinale se do danas smatra najboljim plasmanom na svjetskom nogometnom prvenstvu u povijesti korejske reprezentacije.

Prema dokumentarnom filmu objavljenom 1999. godine, tada još živi reprezentativci koji su sudjelovali na tom turniru opisali su kako su pri povratku kući dočekani kao nacionalni heroji.[2]

Kontroverze u kvalifikacijama za SP 2006.[uredi | uredi kôd]

U ožujku 2005. reprezentacija je igrala kvalifkacijsku utakmicu protiv Irana iako je i prije susreta bilo jasno da Sjeverna Koreja ima male šanse za sam plasman na Mundijal. Tijekom utakmice igrane u Pyongyangu, domaći navijači su napravili nerede nakon što je sirijski sudac Mohamed Kousa odbio dosuditi penal u korist domaćina. Situaciju je pogoršalo davanje crvenog kartona jednom sjevernokorejskom igraču te su na teren počele letjeti boce, kamenje i stolice. Nakon završetka utakmice, domaći navijači su blokirali autobus koji je trebao odvesti iranske nogometaše. To je rezultiralo time da je Sjeverna Koreja izgubila pravo domaćinstva za utakmicu protiv Japana koja se odigrala na praznom stadionu u tajlandskom glavnom gradu Bangkoku.[3]

SP 2010.[uredi | uredi kôd]

2009. godine Sjeverna Koreja se nakon dugih 44 godina ponovo kvalifikacirala u samu završnicu Svjetskog nogometnog prvenstva. Tijekom samih kvalifikacija u skupini B, samo su prva dva mjesta vodila izravno na Mundijal dok je treća pozicija jamčila dodatne kvalifkacije. Sjeverna Koreja je u konačnici imala 12 bodova kao i Saudijska Arabija ali i bolju gol razliku čime je osigurala drugo mjesto u skupini te plasman na SP.[4][5]

Nakon 1966. Sjeverna Koreja je 2010. ponovo nastupila na Svjetskom prvenstvu.[6] Reprezentacija je ždrijebom smještena u skupinu G zajedno s Brazilom, Portugalom i Obalom Bjelokosti.

Sjeverna Koreja se nije imala mogućnosti suprotstaviti prejakim protivnicima te je ubilježila sva tri poraza, odnosno 2:1 protiv Brazila, 7:0 protiv Portugala te 3:0 protiv Obale Bjelokosti.

Na samom turniru je zabilježena mala skupinu navijača Sjeverne Koreje da bi se naknadno uspostavilo da se radi o Kinezima kojima su sjevernokorejske vlasti prodale svoj udio ulaznica.[7][8] Te iste vlasti su poricale tu činjenicu tvrdeći da je malom broju ljudi dozvoljeno da putuje na sam turnir.[9]

Nakon debakla na tom turniru, reprezentacija je po nalogu službenih vlasti podvrgnuta javnom sramoćenju od šest sati.[10] Događaj se odvijao u Narodnoj palači kulture, a u publici, na čijem je čelu bio ministar sporta Pak Myong-chol, bilo je još 400 vladinih službenika, studenata i novinara.[10] Epilog tog sportskog događaja "gađanja drvljem i kamenjem" jest da je izbornik Kim Jong-Hun svoju profesiju prinudno zamijeno onom građevinskog radnika te je izbačen iz Korejske radničke partije.[10]

Izbornik je u konačnici poslan u koncentracijski logor pod optužbom za osobnu izdaju Kim Jong-una.[11] Kritike su bile upućene i državnoj televiziji jer se usudila prenositi utakmicu s Portugalom.[11]

Sudjelovanja na OI[uredi | uredi kôd]

OI 1964.[uredi | uredi kôd]

Na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. Sjeverna Koreja je ždrijebom svrstana u skupinu B s Mađarskom, Jugoslavijom i Marokom. Međutim, taj olimpijski nogometni turnir je obilježila nesvakidašnja situacija jer su se Italija i Sjeverna Koreja povukli s turnira. Talijani su maknuti jer nisu došli s amaterskom momčadi dok je s druge strane dosta sjevernokorejskih reprezentativaca bilo spriječeno igrati.

OI 1976.[uredi | uredi kôd]

Na svojim drugim Olimpijskim igrama u Montréalu, Sjeverna Koreja je bila uspješnija nego na prijašnjim. Reprezentacija je najprije u svojoj skupini D s 3:0 pobijedila domaćina Kanadu u Torontu. Nakon toga je uslijedio 3:1 poraz od Sovjetskog Saveza u Ottawi ali se reprezentacija kao druga u skupini plasirala dalje u četvrtfinale. Tamo je uslijedio katastrofalan poraz od 5:0 protiv u Poljske, kasnijeg finalista turnira.[12]

Azijski kup[uredi | uredi kôd]

Sjeverna Koreja se prvi puta plasirala na Azijski kup u Kubajtu 1980. Reprezentacija je tada osvojila četvrto mjesto što je do danas najbolji uspjeh na tom kontinentalnom natjecanju. Tu su još i sudjelovanja 1992. i 2011.

Ostali turniri[uredi | uredi kôd]

Veće uspjehe reprezentacija je ostvarila na AFC Challenge Cupu gdje je 2008. bila treća dok je isti turnir osvojila 2010. i 2012. Također, momčad je 1993. osvojila Nehru kup što je prvo veće natjecanje koje je reprezentacija osvojila.

Sjeverna Koreja kao članica podsaveza EAFF sudjeluje na Istočnoazijskom kupu na kojem je 2005. bila treća a 2008. četvrta.

Sjevernokorejski reprezentativci[uredi | uredi kôd]

Širi popis[uredi | uredi kôd]

# Pozicija Ime Datum rođenja Klub
1 vratar Ri Myong-Guk 9. rujna 1986. Pyongyang City
18 vratar Kim Myong-Gil 16. listopada 1984. Amrokgang
21 vratar Ju Kwang-Min 20. svibnja 1990. Locomotive
vratar Han Song-Hwan 2. ožujka 1993. Amrokgang
vratar Ri Kwang-Il 20. travnja 1988. Sobaeksu
vratar Ri Myong-Dok 1. veljače 1984. Pyongyang City
vratar Om Jin-Song 16. siječnja 1991. Locomotive
vratar Ri Phyong-Chol 17. kolovoza 1990. Pyongyang City
vratar Kim Chol-Nam 2. siječnja 1991. April 25
5 branič Ri Kwang-Chon 4. rujna 1985. Muangthong United
12 branič Jon Kwang-Ik 4. svibnja 1988. Pyongyang City
13 branič Jang Myong-Il 25. travnja 1986. Amrokgang
14 branič Pak Nam-Chol II 3. listopada 1988. Amrokgang
20 branič Ri Kwang-Hyok 17. travnja 1987. Kyonggongop
23 branič Jang Song-Hyok 18. siječnja 1991. Rimyongsu
24 branič Ri Il-Jin 20. kolovoza 1993. Sobaeksu
26 branič Ri Hyong-Mu 4. studenog 1991. Sobaeksu
branič Cha Jong-Hyok 25. rujna 1985. Wil
branič Ri Jun-Il 24. kolovoza 1987. Sobaeksu
branič Kim Song-Gi 23. listopada 1988. Cerezo Osaka
branič Hwang Myong-Chol 17. rujna 1982. Pyongyang City
branič So Hyok-Chol 19. veljače 1982. Pyongyang City
branič Ji Yun-Nam 20. studenog 1976. April 25
branič Kim Song-Hak 17. rujna 1991. Pyongyang City
branič Nam Song-Chol 7. svibnja 1982. April 25
branič Ri Pae-Hun 5. veljače 1985. April 25
branič Pak Chol-Jin 5. rujna 1985. Amrokgang
branič Kim Myong-Gyu 8. siječnja 1985. Rimyongsu
branič Han Song-Chol 10. srpnja 1977. April 25
branič Chae Tu-Yong 7. lipnja 1990. April 25
branič Kang Il-Nam 23. studenog 1994. April 25
branič Ryang Myong-Il 31. srpnja 1987. Wolmido
branič Pak Yong-Jin 18. travnja 1986. Rimyongsu
branič Kang Il-Nam 23. studenog 1994. April 25
8 vezni Ri Chol-Myong 18. veljače 1988. Pyongyang City
15 vezni Ri Hyon-Song 23. prosinca 1992. Rimyongsu
17 vezni An Yong-Hak 25. listopada 1978. Kashiwa Reysol
19 vezni Jang Kuk-Chol 16. veljače 1994. Rimyongsu
22 vezni Pak Song-Chol I 24. rujna 1987. Rimyongsu
vezni Ryang Yong-Gi 7. siječnja 1982. Vegalta Sendai
vezni Kim Yong-Jun 19. srpnja 1983. Rimyongsu
vezni Ri Myong-Sam 6. svibnja 1974. April 25
vezni Ri Yong-Gwang 15. kolovoza 1981. Pyongyang City
vezni Choe Myong-Ho 3. srpnja 1988. Pyongyang City
vezni Mun In-Guk 29. rujna 1978. April 25
vezni An Jong-Ho 11. ožujka 1987. Amrokgang
vezni Han Song-Hyok 4. kolovoza 1993. April 25
vezni Ri Han-Jae 27. lipnja 1982. Gifu
vezni Jong Su-Hyok 30. travnja 1987. Wolmido
vezni Kim Kyong-Il 11. prosinca 1988. Rimyongsu
vezni Ri Jin-Hyok 28. kolovoza 1989. Amrokgang
vezni Kim Chol-Ho 15. listopada 1985. Pyongyang City
vezni Sin Yong-Nam 23. siječnja 1978. Amrokgang
vezni So Kwang-Chol 23. siječnja 1987. Amrokgang
vezni Kim Song-Chol 29. kolovoza 1983. Kigwancha
vezni Yun Yong-Il 31. srpnja 1988. Wolmido
vezni Pak Sung-Hyok 30. svibnja 1990. Sabaeksu
vezni Ri Hung-Ryong 22. rujna 1988. Wolmido
vezni Ri Hyok-Chol 2. rujna 1992. Rimyongsu
4 napadač Pak Nam-Chol I 2. srpnja 1985. Muangthong United
7 napadač Pak Song-Chol II 20. ožujka 1991. April 25
10 napadač Pak Kwang-Ryong 27. rujna 1992. Basel
11 napadač Jong Il-Gwan 30. listopada 1992. Rimyongsu
25 napadač Kim Ju-Song 25. listopada 1993. April 25
napadač Jong Tae-Se 2. ožujka 1984. 1. FC Köln
napadač Hong Yong-Jo 22. svibnja 1982. Muangthong United
napadač Choe Kum-Chol 9. veljače 1987. April 25
napadač Kim Kum-Il 10. listopada 1987. April 25
napadač Choe Ung-Chon 15. svibnja 1982. April 25
napadač Choe Chol-Man 22. rujna 1985. April 25
napadač Kim Myong-Won 15. srpnja 1983. FC Ulaanbaatar
napadač Pak Chol-Min 10. prosinca 1988. Rimyongsu
napadač Kim Kuk-Jin 5. siječnja 1989. April 25
napadač Kim Seong-Yong 26. veljače 1987. Thespa Kusatsu
napadač Kim Myong-Chol 11. siječnja 1985. Amrokgang
napadač Pak Song-Gwan 14. kolovoza 1980. Rimyongsu
napadač Jong Chol-Min 29. listopada 1988. Rimyongsu
napadač Kye Song-Hyok 12. studenog 1992. April 25
napadač An Chol-Hyok 27. lipnja 1985. Rimyongsu
Izbornik: Yun Jong-Su

Sponzori[uredi | uredi kôd]

Godina Sponzor Napomena
2008.2010. ERKE bivši službeni dobavljač dresova
2010.2014. Legea službeni dobavljač dresova

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. World Football Elo Ratings: North Korea
  2. BBC Four
  3. No fans allowed at Japan, North Korea qualifying match
  4. World Cup guide - North Korea
  5. QUALIFIERS - Asia - World Cup 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2012. Pristupljeno 23. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. North Korea revive World Cup memories
  7. North Korean Soccer Coach Talks to 'Dear Leader' Via Invisible Phone
  8. Chinese 'volunteer army' arrive to back North Korea[neaktivna poveznica]
  9. Diplomats: North Korean Soccer Fans Are Genuine
  10. a b c Nogometaši Sjeverne Koreje dobili šest sati javne poruge
  11. a b Sjevernokorejski izbornik poslan u logor
  12. XXI. Olympiad Montreal 1976 Football Tournament

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]