Stefan Uroš I.
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Stefan Uroš I. (ćirilica: Стефан Урош I; oko 1223. do 1277.) bio je kralj Srbije od 1243.[1][2]
Bio je najmlađi sin Stefana Prvovjenčanoga i Ane Dandolo.[3] Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska.
U ranim danima svoje vladavine Stefan je pomagao Epirskoj Despotovini u napadima na Nicejsko Carstvo. Kasnije, kada je nicejski car Mihael VIII. Paleolog uspio povratiti Carigrad i obnoviti Bizantsko Carstvo, Stefan Uroš je dobio jakog neprijatelja. Uroš stoga sklapa mir s Grcima, a potom i s Ugarskom, nakon neuspjelog napada na Mačvu. Nakon određenog vremena okreće se bizantskom protivniku, Siciliji, te uvodi centralističku vlast. Zbog toga izbija građanski rat, te ga njegov vlastiti sin Stefan Dragutin svrgava s vlasti.
Stefan I. pobjegao je u Hum, gdje se zaredio i proveo svoje posljednje godine. Umro je u dobi od oko 55 godina.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Vladimir Ćorović. Istorija srpskog naroda.
- ↑ Stanoje Stanojević. Сви српски владари: биографије српских (са црногорским и босанским) и преглед хрватских владара.
- ↑ Fajfrić, Željko (2000) [1998]. Sveta loza Stefana Nemanje.