Stefano Fiore

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stefano Fiore
Stefano Fiore.jpg

Država Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Puno ime Stefano Fiore
Rođen 17. travnja 1975.
Visina 177 cm
Klub
Trenutačni klub Igračka mirovina
Pozicija Krilo
Polušpica
Mlađi uzrasti
Cosenza
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1992. – 1994.
1994. – 1995.
1995. – 1996.
1996. – 1997.
1997. – 1999.
1999. – 2001.
2001. – 2004.
2004. – 2005.
2005. – 2006.
2006. – 2007.
2007.
2007. – 2008.
2009. – 2011.
Cosenza
Parma
Padova
Chievo Verona
Parma
Udinese
Lazio
Valencia
Fiorentina (posudba)
Torino (posudba)
Livorno (posudba)
Mantova
Cosenza
10 (1)
8 (1)
24 (1)
38 (2)
64 (4)
67 (18)
95 (17)
20 (2)
38 (6)
19 (1)
16 (2)
24 (3)
44 (9)
Reprezentativna karijera
1995. – 1997.
1997.
2000. – 2004.
Flag of Italy.svg Italija do 21
Flag of Italy.svg Italija do 23
Flag of Italy.svg Italija
8 (0)
3 (1)
38 (2)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Stefano Fiore (Cosenza, 17. travnja 1975.) je talijanski nogometni trener te bivši nogometaš i umirovljeni nacionalni reprezentativac.

Karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Fiore je rođen u Cosenzi gdje je 1992. godine započeo igrati nogomet u istoimenom klubu. Nakon dvije sezone prelazi u Parmu u kojoj je nastupao jako malo. Zbog toga napušta momčad te igra u Padovi i Chievo Veroni. Zbog impresivnih igara za veronski klub, Fiorea 1997. po drugi puta dovodi Parma. Tamo je postao standardni igrač a s klubom 1999. osvaja Kup UEFA i Coppa Italiju.

U lipnju 1999. Stefana kupuje Udinese u transferu u kojem su uz financijski iznos Parmi dani i Udineseovi igrači Stephen Appiah i Márcio Amoroso.[1] Nakon dvije godine Fiore odlazi u Lazio zajedno s klupskim suigračem Giulianom Giannicheddom. Rimski klub tada je doveo i nizozemskog braniča Jaapa Stama, španjolskog veznjaka Gaizku Mendietu te srpskog napadača Darka Kovačevića. Lazio unatoč tim pojačanjima nije ostvario značajnije rezultate osim Coppa Italije 2004. godine.

Zbog financijskih poteškoća, rimski Lazio je Valenciji prodao Fiorea za 6,6 milijuna te Bernarda Corradija za 10 milijuna eura. Tehnički gledano, igrači su prešli u Valenciju besplatno kao svojevrsna Lazijeva kompenzacija za transfer Gaizke Mendiete od 16,6 milijuna eura kojeg rimski klub nije platio. Fiore je u Valenciji igrao svega jednu sezonu dok je preostale godine iz ugovornog roka proveo na posudbama u Fiorentini, Torinu i Livornu.

22. kolovoza 2007. Stefano Fiore potpisuje jednogodišnji ugovor za Mantovu. Nakon toga vraća se u rodnu Cosenzu gdje je s tamošnjim klubom odigrao dvije sezone dok nakon prekida igračke karijere 2011. postaje njegovim trenerom.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Fiore je s mladom talijanskom U23 reprezentacijom osvojio zlato na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. godine. Za seniorsku reprezentaciju je debitirao 2000. te je njen član bio naredne četiri godine. Sudjelavao je na EURU 2000. na kojem je Italija bila finalist[2] te na EURU 2004. gdje su Azzuri neočekivano ispali u skupini.[3]

Pogoci za reprezentaciju[uredi VE | uredi]

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 14. lipnja 2000. Bruxelles, Belgija Flag of Belgium (civil).svg Belgija 2 : 0 Pobjeda EURO 2000.
2. 18. veljače 2001. Rim, Italija Flag of Argentina.svg Argentina 1 : 2 Poraz Prijateljska utakmica

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Prekidom igračke karijere u Cosenzi, Fiore je 2011. postao njen trener.

Osvojeni trofeji[uredi VE | uredi]

Klupski trofeji[uredi VE | uredi]

Klub Trofej Godina
Flag of Italy.svg Italija
Parma Kup UEFA 1995.
Parma Kup UEFA 1999.
Parma Coppa Italia 1999.
Udinese Intertoto kup 2000.
Lazio Coppa Italia 2004.
Flag of Spain.svg Španjolska
Valencia Europski Superkup 2004.

Reprezentativni trofeji[uredi VE | uredi]

Turnir Trofej Godina
Mediteranske igre Zlato 1997.
EURO 2000. Srebro 2000.

Ordeni[uredi VE | uredi]

  • Cavaliere OMRI BAR.svg
    Cavaliere Ordine al Merito della Repubblica Italiana: 2000.

[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]