Valencia C.F.

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Valencia CF)
Skoči na: orijentacija, traži
Valencia CF
Valencia CF.gif
Puno ime Valencia Club de Fútbol
Nadimak Šišmiši[1]
Osnovan 18. ožujka 1919.
Igralište Estadio Mestalla, Valencia
Španjolska
Kapacitet 55.000
Trener Flag of Spain.svg Marcelino García Toral
Liga La Liga
2016./17. 12.
Popis igrača Popis igrača Valencije C.F.
Domaći dres
Gostujući dres
Treći dres

Valencia Club de Fútbol (poznatiji pod imenom Valencia CF ili Los Che) je španjolski profesionalni nogometni klub iz Valencie. Klub nastupa u La Ligi te je jedan od najvećih i najuspješnijih španjolskih nogometnih klubova. Valencia je do sada osvojila šest naslova prvaka La Lige, sedam naslova Španjolskog kupa, jedan naslov Kupa UEFA, dva naslova Kupa velesajamskih gradova, jedan naslov Kup pobjednika kupova, dva naslova Europskog superkupa te naslov Španjolskog superkupa. Također su dva puta igrali u finalu Lige prvaka, ali oba puta su poražena. Prvi put sezone 1999./2000. od Real Madrida, a drugi put sezone 2000./2001. godine od njemačkog Bayerna. Valencija je također bila članom skupine G-14, a sada je član Europskog udruženje klubova.

Klub se nalazi na četvrtom mjestu po broju osvojenih bodova na tablici La Lige svih vremena, iza Real Madrida, Barcelone i Athletica. U međunarodnim natjecanjima Valencia je treći najuspješniji španjolski klub iza Real Madrida i Barcelone. Te tri momčadi ujedno su i jedini španjolski klubovi koji su osvojili više od pet međunarodnih trofeja.

Valencia je osnovana 1919., a od 1923. igraju na stadionu Mestalla, kapaciteta 55.000 sjedećih mjesta. Klub će se uskoro preseliti na novi stadion Nou Mestalla koji će imati kapacitet od 75.000 sjedećih mjesta. Trenutno je u izgradnji, a nalazit će se u sjevero-zapadnom djelu grada. Velencia ima dugogodišnje rivalstvo s Levanteom koji se također nalazi u Valenciji, te s Villarrealom koji se nalazi u tzv. Valencijskoj Zajednici.

Valencia je treći najpopularniji nogometni klub u Španjolskoj, odmah iza Real Madrida i Barcelone. Također je jedan od najvećih klubova u svijetu prema broja registriranih navijača.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Valencije CF
Klub je osnovan 1919., a prvi predsjednik kluba bio je Octavio Augusto Milego Diaz. On je izabran nasumce, točnije bacanjem novčića. [2] Valencia je svoju prvu službenu utakmicu odigrala 21. svibnja1919. protiv Gimnástica. Susret je završio pobjedom Valencie od 1-0.

Valencia je svoje domaće utakmice igrala na stadionu Algirós koji je otvoren 7. prosinca 1919.,[2] a 1923. se sele na novi stadion Estadio Mestalla. U prvoj utakmici na Mestalli Valencia je igrala protiv Castellóna, a utakmica je završila rezultatom 0-0.[2] Sljedećeg dana Valencia je ponovo igrala sa istim protivnikom, a slavila je pobjedom od 1-0. Te iste godine osvajaju Regionalno prvenstvo, a tim su uspjehom dobili pravo sudjelovanja u Španjolskom kupu.

Nakon Španjolskog građanskog rata 1941. Valencia osvaja Copa del Rey. U finalu su slavili protiv Espanyola. U sezoni 1941./1942. po prvi puta osvajaju Primeru.[3] Kasnijim dobrim rezultatima u sezonama 1943./1944. i 1946./1947. još dvaput osvajaju španjolsku ligu.[3]

Tijekom 1950-ih Valencia ne uspjeva ponoviti dobre rezultate iz prethodnog razdoblja. Obnovom Mestalle povećan je kapacitet stadiona na 45.000 sjedećih mjesta.[4] U momčad stižu strani i domaći igrači među kojima i španjolski reprezentativac Antonio Puchades[4] i Nizozemac Faas Wilkes. Sezonu 1952./1953. klub sezonu završava na drugom mjestu, a sljedeće sezone osvaja Copa del Rey, tada poznatijeg pod nazivom Copa del Generalísimo. [4]

Estadio Mestalla tijekom utakmice

Počeci 1960-ih za Valenciu su bili uspješni, tada osvajaju svoj prvi europski trofej: Kup velesajamskih gradova (danas Kupa UEFA). Čak su tri puta igrali u finalu tog natjecanja: sezone 1961./1962. su porazili Barcelonu,[5] u 1962./63. poraženi se od zagrebačkog Dinama,[5] a u 1963./1964. su rezultatom 2-1 porazili Real Zaragozu.[5]

Početkom 1970. za trenera Valencie imenovan je slavni Alfredo Di Stefano.[6] Bivši igrač Real Madrida koji je dvaput osvajao Zlatnu loptu, sa Valenciom osvaja četvrtu titulu španjolskog prvaka. S tim uspjehom, Valencia se po prvi puta u svojoj povijesti natjecala u kvalifikacijama za Europski Kup. Sezone 1971./72. stigli su do 3. kola u kojem su poraženi od mađarskog Újpesta.[6] Najbolji igrači Valencie 1970-ih bili su Austrijanac Kurt Jara,[6] Nizozemac Johnny Rep[6] i Argentinac Mario Kempes, koji je u sezonama 1976./1977 i 1977./1978. bio najbolji strijelac španjolske lige. U sezoni 1978./1979. osvajaju Španjolski kup, a godinu kasnije osvajaju svoj prvi trofej Kupa pobjednika kupova.[6] Do tog trofeja stigli su porazivši u finalu engleski Arsenal.

Počekom 1982. za trenera Valencie imenovan je Miljan Miljanić.[7] Valencia je te godine odigrala katastrofalnu sezonu. Samo tjedan dana prije kraja prvenstva Valencia se nalazila na 17. mjestu. Miljanić dobiva otkaz, a zamjenjuje ga je Koldo Aguirre.[7] On je uspio u zadnjem kolu prvenstva spasiti Valenciu od ispadanja u drugu ligu. U sezonama 1983./1984. i 1984./1985. klub se nalazio u ogromnim dugovima.[7] Najnižu točku u svojoj povijesti doživjeli su sezone 1985./1986. kada ispadaju u drugu ligu[7], a uz to, zbog neisplaćenih plaća, mnogi igrači napuštaju klub. Klub je tako ispao iz La Lige nakon dugih 55 godina.

Na mjesto novog predsjednika kluba stiže Arturo Tuzón. On 1986. na klupu Valencie vraća Alfreda Di Stefana.[7] To se pokazao kao dobar potez jer već u sezoni 1986./1987. klub se vraća u prvu ligu.[8] Sljedeće sezone još uvijek pod vodstvom Di Stefana klub osigurava ostanak u La Ligi, završavajući na 14. mjestu. Početkom 1989. klub kupuje bugarskog napadača Luboslava Peneva.[8] U sezoni 1991./1992. na klupu Valencie sjeda Nizozemac Guus Hiddink.[8] On sa Valenciom stiže do četvrtog mjesta, te do četvrtfinala Španjolskog kupa.[8] Početkom 1992. klub ulazi u preoblikovanje te postaje sportsko dioničarsko društvo.[8] Hiddink je na klupi Valencie ostao do 1993., Kada je Valencia teško poražena u Kupu UEFA od talijanskog Napolija, koji je na Mestalli slavio sa čak 5-1.

Početkom 1994. na klupu Valencie sjeda brazilac Carlos Alberto Parreira koji je sa brazilskom reprezentacijom bio prvak na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1994.[9] U prijelaznom roku u klub stižu španjolski vratar Andoni Zubizarreta, ruski napadač Oleg Salenko te Predrag Mijatović.[9] Nakon loših rezultata, Parreira napušta klupu Valencie, a zamjenjuje ga Jose Manuel Rielo.[9] Kasnije Valenciju su još vodili Luis Aragonés i Jorge Valdano[9] koji su imali igrače poput Brazilca Romaria i Argentinaca Claudia Lopeza i Ariela Ortege, ali nisu uspjevali postići dobre rezultate.

Valencia u Ligi Prvaka protiv Chelsea.

Godine 1997., na klupu Valencie dolazi talijanski trener Claudio Ranieri[10]. On u svojoj prvoj sezoni na Mestalli prekida post dug 19 godina bez osvojenog trofeja, godine 1999. osvaja Španjolski kup. Sljedeće sezone, Ranierija zamjenjuje Argentinac Héctor Cúper, koji je dvaput odveo Valenciu do finala Lige Prvaka. Prvi put sezone 1999./00. kada su poraženi rezultatom 3-0 od Real Madrida[11], te drugi put sezone 2000./01. kada su također poraženi, ovaj put nakon izvođenja jedanaesteraca od njemačkog Bayerna.[12]

Cúper početkom 2001. odlazi na klupu talijanskog Intera, a na klupi Valencie zamjenjuje ga Rafa Benítez. On sezone 2001./2002. sa Valenciom osvaja naslov prvaka, prvi nakon 31 godine. Sezone 2003./2004. osvajaju još jedan naslov prvaka, te Kup UEFA. Iste godine Rafa Benitez napušta Valenciju[13], te odlazi u engleski Liverpool. Sezonu 2004./2005. je obilježio povratak Ranieria na klupu Valencie[14], ali u povratničkoj sezoni nije postigao značajnije uspjehe (klub završava sezonu na 7. mjestu te se kvalificirao u Intertoto kup). Ranieri dobiva otkaz[15], a zamjenjuje ga bivši igrač Valencie Quique Sánchez Flores. Pod njegovim vodstvom, klub se kvalificirao u Liga prvaka tri sezone zaredom, a najveći uspjeh u tom natjecanju bilo im je igranje u četvrtfinalu. Početkom sezone 2008./2009. na klupu Valencie dolazi Unai Emery.[16]

Stadion[uredi VE | uredi]

Mestalla tijekom utakmice

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Estadio Mestalla
Valencia je u početku igrala na stadionu Algirós, ali se 1923. sele na Mestallu. Prvu utakmicu na novom stadionu odigrali su 20. svibnja 1923 protiv Levantea. Tijekom 1950-ih kapacitet stadiona je povećan na 45.000 sjedećih mjesta. Mestalla je od 1970. do 1995. nosila ime Luis Casanova. Danas stadion može primiti 55.000 gledatelja[17], a dimenzije travnjaka su 105 x 70 metara.

Novi stadion[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Nou Mestalla
Klub se 2009. godine trebao preseliti na novi stadion u sjeverozapadnom djelu grada ali zbog financijski problema je cijeli projekt oko stadiona u fazi mirovanja. Izgrađeno je dvije trećine stadiona i potrebno još oko 160 mil. € da se završi. Novi stadion Nou Mestalla imat će kapacitet od 75.000 sjedećih mjesta,[18] te će biti treći najveći španjolski stadion. Uz to, imat će 5 zvjezdica prema UEFA-inim kriterijima.

Oprema i boje[uredi VE | uredi]

Originalni dres Valencije sastojao se od bijele majice, te crnih kratkih hlačica i čarapa. Iako su tijekom godina, crna i bijela bile glavne boje na dresu, na sadašnjem je i narančasta.

  • Prvi dres: Bijela majica sa narančastim obrubom, crne hlačice i bijele čarape sa crnim obrubom.
  • Drugi dres: Crna majica sa narančastim obrubom, narančastim hlačicama i crnim čarapama.
  • Vratarski dres: Plava majica sa bijelim obrubom, crne hlačice i crne čarape.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
1919.1924.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
1924.1960.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
1960.1994.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
1994.1995.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
1995.1999.
Boje kluba Boje kluba Boje kluba
Boje kluba
Boje kluba
 
1999.2008.


Himna[uredi VE | uredi]

Španjolski dirigent Pablo Sanchez Torella je na zahtjev kluba sastavio glazbu pod nazivom "Pasodoble" za himnu Valencije, a tekst je napisao Ramon Gimeno Gil. Himna je 21. rujna 1993. doživjela svoju premijeru za vrijeme 75. obljetnice kluba.

Valencijina himna[uredi VE | uredi]

És un equip de primera
nostre València Club de Futbol
que lluita per a defendre en totes bandes nostres colors
En el Camp de l´Algirós ja començàrem a demostrar
que era una bona manera per a València representar
Amunt València, Visca el València, és el millor
Amunt València, Visca el València del nostre cor
Units com sempre els valencianistes et seguirem
en cada estadi per a què triomfes t´animarem
En la capital del Túria és el València qui vist de blanc
i defén la camiseta ple de coratge per a guanyar
En Mestalla continuarem sempre esforçant-se per a triomfar
i les glòries arribaren i en competència continuaran
Amunt València, Visca el València, és el millor
Amunt València, Visca el València, del nostre cor
Units com sempre els valencianistes et seguirem,
en cada estadi perquè triomfes t´animarem
Amunt València, Visca el València es el millooooooooor

Grb grada Valencije.

Priča o šišmišu[uredi VE | uredi]

Tijekom prve polovice 13. stoljeća Valenciu i Baleare osvojio Jakov I. Aragonski. Nakon osvajanja kralj im je dao status neovisnih kraljevstva. Tada je Valencia bila pod upravom Jakova I koji je isto tako bio vladar Aragona.

Na grbu Valencie stoje dva slovo L. Ona prikazuju sastajanje kralja sa narodom i njegovo okrunjenje za njihovog kralja.

Postoji nekoliko mogućih objašnjenja što predstavlja šišmiša na grbu Valencie. Jedan od mogućih objašnjenja je da su se šišmiši često pojavljivali na tom području. Drugo objašnjenje je da se je 9. listopada 1238. prilikom ulaska Jakova I u grad, na njegovu zastavu sletio šišmiš. On se od tada smatra dobrim ili sretnim znakom.

Nakon što je osvojio grad, Jakov I je na grb Valencije postavio šišmiša.

Treneri od 1999. do danas[uredi VE | uredi]

Ime i Prezime Nacionalnost Od Do Utak. Pobjeda Neriješ. Poraz Postotak% Titule
Héctor Cúper Flag of Argentina.svg 1. srpnja 1999. 30. listopada 2001. 120 59 30 31 49.17% 1 Supercopa de España
Rafael Benítez Flag of Spain.svg 1. srpnja 2001. 30. lipnja 2004. 163 87 43 33 53.37% 2 La Liga
1 UEFA Cup
Claudio Ranieri Flag of Italy.svg 8. srpnja 2004. 25. veljače 2005. 36 15 12 9 41.67% 1 UEFA Super Cup
Antonio López Flag of Italy.svg 25. veljače 2005. 30. lipnja 2005. 14 4 8 2 28.57%
Quique Sánchez Flores Flag of Spain.svg 1. srpnja 2005. 29. listopada 2007. 110 57 24 29 51.82%
Óscar Fernández Flag of Spain.svg 29. listopada 2007. 2. studenog 2007. 1 0 0 1 0%
Ronald Koeman Flag of the Netherlands.svg 2. listopada 2007. 21. travnja 2008. 34 11 9 14 32.35% 1 Copa del Rey
Salvador González "Voro" Flag of Spain.svg 21. travnja 2008. 30. lipnja 2008. 5 4 0 1 80%
Unai Emery Flag of Spain.svg 1. srpnja 2008. 30. lipnja 2012. 110 54 31 25 49.09%
Mauricio Pellegrino Flag of Argentina.svg 1. srpnja 2012. 1. prosinca 2012. 21 10 4 7 47.62%
Ernesto Valverde Flag of Spain.svg 3. prosinca 2012. 1. srpnja 2013. 31 17 7 7 54.84%
Miroslav Đukić Flag of Serbia.svg 1. srpnja 2013. 16. prosinca 2013. 23 11 3 9 47.83%
Juan Antonio Pizzi Flag of Argentina.svg 16. prosinca 2013. 2. sprnja 2014. 31 12 10 9 38.71%
Nuno Espírito Santo Flag of Portugal.svg 4. srpnja 2014. 29. studenog 2015. 63 32 16 14 50.79%
Gary Neville Flag of England.svg 2. prosinca 2015. 30. ožujka 2016. 28 10 7 11 35.71%
Pako Ayestarán Flag of Spain.svg 30. ožujka 2016. 20. rujna 2016. 12 3 1 8 25%
Voro Flag of Spain.svg 20. rujna 2016. 28. rujna 2016. 2 2 0 1 66.67%
Cesare Prandelli Flag of Italy.svg 28. rujna 2016.[19] 30. prosinca 2016.[20] 10 3 3 4 30%
Voro Flag of Spain.svg 30. prosinca 2016

Sponzori[uredi VE | uredi]

Godina Sponzor
1984.-1989. Edesa
1989.-1994. Mediterraneo
1994.-1995. Cip
1995.-1998. Ford
1998.-2001. Terra Mitica
2001.-2002. Metrored
2002.-2003. Terra Mitica
2003.-2008. Toyota
2008.-2009. Valencia Experience
2009.-2011. Unibet
2011.- Jinko Solar
Godina Proizvođač opreme
1980.-1982. Adidas
1982.-1989. Ressy
1989.-1993. Puma
1993.-2000. Luanvi
2000.-2009. Nike
2009.-2011. Kappa
2011.-2014. Joma
2014.- Adidas

Poznati treneri[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Treneri Valencije C.F.

 
Period Ime i prezime
1933./1934. Flag of England.svg Jack Greenwell
1948./1954. Flag of Spain.svg Jacinto Quincoces
1960./1962. Flag of Spain.svg Domènec Balmanya
1962./1963. Flag of Argentina.svg Alejandro Scopelli
1970./1974. Flag of Argentina.svg Flag of Spain.svg Alfredo Di Stéfano
1976./1977. Flag of Paraguay.svg Heriberto Herrera
1979./1980. Flag of Argentina.svg Flag of Spain.svg Alfredo Di Stéfano
1986./1988. Flag of Argentina.svg Flag of Spain.svg Alfredo Di Stéfano
1988./1991. Flag of Uruguay.svg Víctor Espárrago
1991./1994. Flag of the Netherlands.svg Guus Hiddink
1994./1995. Flag of Brazil.svg Carlos Alberto Parreira
1995./1996. Flag of Spain.svg Luis Aragonés
1996./1997. Flag of Argentina.svg Jorge Valdano
 
Period Ime i prezime
1997./1999. Flag of Italy.svg Claudio Ranieri
1999./2001. Flag of Argentina.svg Hector Cuper
2001./2004. Flag of Spain.svg Rafael Benítez
2004./2005. Flag of Italy.svg Claudio Ranieri
2005./2007. Flag of Spain.svg Quique Sánchez Flores
2007./2008. Flag of the Netherlands.svg Ronald Koeman [21] [22]
2008./2012. Flag of Spain.svg Unai Emery
2013. Flag of Serbia.svg Miroslav Đukić
2013./2014. Flag of Argentina.svg Juan Antonio Pizzi
2014./2015. Flag of Portugal.svg Nuno Santo
2016. Flag of Italy.svg Cesare Prandelli

Predsjednici[uredi VE | uredi]

 
Period Ime i prezime
1919.-1922. Octavio Milego Díaz
1922. Alfredo Aigües Ponce
1922. Francisco Vidal Muñoz
1922.-1924. Ramón Leonarte Ribera
1924. Francisco Zarandieta
1924.-1925. Pablo Verdeguer Comes
1925.-1929. Facundo Pascual Quilis
1929.-1932. Juan Giménez Cánovas
1932.-1933. Manuel del Moral
1933.-1935. Adolfo Royo Soriano
1935.-1936. Francisco Quinzá
 
Period Ime i prezime
1936. Luis Casanova Giner
1939.-1940. Alfredo Giménez Buesa
1940.-1959. Luis Casanova Giner
1959.-1961. Vicente Iborra Gil
1961.-1973. Julio de Miguel
1973.-1975. Francisco Casares
1975. Alfredo Cervera
1976.-1983. José Ramos Costa
1983. José Barrachina
1983.-1986 Vicente Alfonso
1986. Pedro García
 
Period Ime i prezime
1986.-1990. Arturo Tuzón Gil
1990. José Domingo
1990.-1993. Arturo Tuzón Gil
1993.-1994. Melchor Hoyos Pérez
1994.-1997. Francisco Roig Alfonso
1997.-2001. Pedro García
2001.-2004. Jaime Ortí Ruiz
2004.-2008. Juan Bautista Soler
2008. Agustín Morera
2008.-2009. Vicente Soriano
2009. Javier Gómez Molina
2009.- Manuel Llorente

Tehničko osoblje [23][uredi VE | uredi]

  • Trener: Salvador "Voro" González
  • Pomoćni trener:
  • Trener vratara: José Manuel Ochotorena
  • Kondicijski trener: José María Sanz
  • Izaslanik: Jesús Paniagua
  • Glavni liječnik: Antonio Giner Marco
  • Klupski liječnik: Miguel Frasquet
  • Asistenti: Bernardo España, Vicente Ventura Deval, Jorge Vicente Ramón Donat, Vicente Navarro Navarro, José Manuel López.
  • Fizoterapeuti: José de los Santos, Andreu Gramaje, Ximo Galindo, Álvaro Ortiz, Luis Baraja, David Ponce, Jordi Sorli.

Trofeji[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Trofeji Valencije C.F.

Riznica trofeja u Valenciji
Riznica trofeja u Valenciji

Nacionalni[uredi VE | uredi]

Europski[uredi VE | uredi]

Poznati igrači[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača Valencije C.F.

Izvori[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Valencia C.F.