Stefka Kostadinova

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stefka Kostadinova 2012.
Osvojene medalje
Atletika - skok u vis
Olimpijske igre
srebro Seul 1988. skok u vis
zlato Atlanta 1996. skok u vis

Stefka Kostadinova, izvorno na ćirilici Стефка Костадинова (Plovdiv, 25. ožujka 1965.), bivša je bugarska atletičarka specijalizirana za skok u vis i trenutna predsjednica Bugarskog olimpijskog odbora.

Sportski uspjesi[uredi VE | uredi]

Stefka Kostadinova osvojila je zlatnu olimpijsku medalju na OI u Atlanti 1996., pritom postavivši olimpijski rekord za žene koji je iznosio 2.05 m. Također je osvojila srebrnu medalju na OI u Seoulu 1988. Dvostruka je dvoranska svjetska prvakinja. Prvi put je postala prvakinja na SP-u 1987., a drugi put na SP-u 1995.

Natjecala se na pet IAAF-ovih svjetskih dvoranskih prvenstava u atletici - Pariz 1985., Indianapolis 1987., Budimpešta 1989., Toronto 1993. i Pariz 1997. Osvojila je zlatnu medalju na svih pet natjecanja. Također je osvojila zlatne medalje na svim Europskim atletskim prvenstvima na kojima je nastupila. Europska je prvakinja izvan dvorane iz Stuttgarta 1986. i četverostruka europska dvoranska prvakinja iz Atene 1985., Budimpešte 1988. i Pariza 1994.

Kostadinova i dalje drži svjetski rekord u ženskom skoku u vis s preskočenih 2.09 metara koje je preskočila na Svjetskom prvenstvu 1987. u Rimu. Njezin svjetski rekord je jedan od najstarijih u suvremenoj atletici. Ukupno je postavila sedam svjetskih rekorda - tri van dvorane i četiri dvoranska. Preskočila je 2 metra više od stotinu puta, što je još neponovljeni uspjeh u ženskom skoku u vis. Ovaj uspjeh dobiva na težini još više znajući da većina skakačica nikad ne preskoči dva metra.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Kostadinova je proglašena bugarskom sportskom osobom godine četiri puta (1985., 1987., 1995. i 1996.). Također je uvrštena u Top 10 (hrv. Najboljih deset) atletičarki 20. stoljeća, prema Međunarodnom savezu atletskih federacija (IAAF).

Rodila je sina Nikolaja 1995., samo nekoliko mjeseci prije osvajanja zlatne medalje na Svjetskom atletskom prvenstvu 1995. Četiri godine poslije, 1999., razvela se od dugogodišnjeg supruga, Nikolaja Petrova. Iste godine odlučila je i službeno prekinuti profesionalnu karijeru, iako nije nastupila ni na jednom važnijem sportskom natjecanju od Svjetskog dvoranskog prvenstva 1997.

Nakon sportskog umirovljenja počela se baviti sportskom administracijom. Od 1999. bila je na raznim mjestima bugarskoga sporta, kao npr. potpredsjednica Bugarskog atletskog saveza ili zamjenica ministra sporta u Bugarskoj od 2003. do 2005. godine.

11. studenog 2005. izabrana je za predsjednicu Bugarskog olimpijskog odbora zamijenivši Ivana Slavkova koji je otpušten od strane Međunarodnog olimpijskog odbora zbog nepoštivanja etike.