Subotičko-horgoška pješčara

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Subotičko-horgoška pješčara je pješčara u autonomnoj pokrajini Vojvodini.

Ime[uredi VE | uredi]

Ime je dobila po Subotici i Horgošu.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Nalazi se na sjevernom dijelu vojvođanskog dijela Bačke. Predstavlja najjužniji dio velike pješčane površine koja se prostire između rijeka Dunava na zapadu i Tise na istoku te Budimpešte na sjeveru i sjevernog dijela vojvođanskog dijela Bačke.

Valovite je površine, a prosječne je visine od 117-134 m nadmorske visine. Površine je 25.000 ha. Bogata je površinskim i podzemnim vodama. [1].

Ova pješčara se dijeli na dva dijela: Subotičku šumu i Selevenjske pustare.

Upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Nalazi se na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, uz državnu granicu sa Mađarskom. Prostire se na području grada Subotice te naselja Bačkih Vinograda, Hajdukova, Horgoša, Male Pijace, Kanjiže, Kelebije, Palića i Tavankuta.

Povijest[uredi VE | uredi]

Svojevremeno su Subotičko-horgoška pješčara i Deliblatska pješčara bile dvije najveće pješčane pustinje u Europi, no to se izmijenilo nakon što ih se 1800-ih počelo pošumljavati bagremom.

Subotičko-horgošku pješčaru se počelo sustavno pošumljavati 3. travnja 1768. da bi se spriječilo štetno djelovanje eolske erozije (t.zv. pijeska vijavca) na Suboticu i Subotičane[2].

Uspjeh pošumljenosti Subotičko-horgoška pješčara može zahvaliti i velikom bogatstvu površinskih i podzemnih voda, koje su pridonijele velikoj razlici u biljnom i životinjskom svijetu i prije svega razvijenosti biljnog pokrova[3].

Flora[uredi VE | uredi]

Na pješčari raste 515 vrsta vaskularnih biljaka. Endemične su Bulbocodium versicolor, kserotermni relikt, Diantus serotinus, panonski endem, a nedavno nađena Iris arenaria i Epipactis atrorubens subsp. borbasii jedino rastu u Vojvodini. Od biljaka na Crvenoj knjizi flore Srbije su Alkana tinctoria, Colchicum arenarium, Vinca herbacea i neke orhideje prisutne ovdje. Močvarne vrste kao Iris sibirica, I. spuria, Dactylorrhiza incarnata, Dianthus superbus, Veratrum album subsp. album f. semilobelianum spadaju u istu kategoriju i Vojvodina im je jedino stanište. 20 je skupina biljaka u Subotičko-horgoškoj pješčari. Fragmenti Quercetum roboris samo su ostatci bivših hrastovih šuma. [3]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Danas područje Subotičko-horgoške pješčare najvećim dijelom nije predjel slobodnog rasta divljeg raslinja, nego je većina biljnog svijeta posljedica ljudskog utjecaja odnosno planskog sađenja. Tako su na tom prostoru glavne grane voćarstvo i vinogradarstvo. Posađene su i šume, a postoje i rekreativne zone. Ipak, u zaštićenijem području ne smiju niti posjetitelji dolaziti osim ako ne ispune posebne uvjete. Od vinove loze uzgajane u vinogradima po Subotičkoj pješčari se prave vina rajnski i talijanski rizling, pinot gris, sauvignon blanc, pinot blanc i chardonnay.

Krajem 1960-ih je Subotičko-horgoška pješčara bila prva u SFRJ po broju proizvodnih stabala marelice[1], a uzgajaju se i jabuke, kruške, breskve, višnje, a raste i uzgajanje šljiva. Prostor se koristi i za lovstvo, a dopušteno je loviti srneću divljač, zečeve te fazanke (fazane, prepelice i grlice).

Kopani bunari duboki su od 8 do 60 metara. U depresijama podzemne vode gotovo izbivaju na površinu. Potok Kereš je jedina površina voda tekućica. Donedavno davao je dovoljno vode da su mogli raditi mlinovi.[3]

Zaštita[uredi VE | uredi]

Od 1982. je pod zaštitom države kao regionalni park. Prvotno je zaštićeno 4430,65 ha šumskih ekosustava i međuzona od 4928 ha, u koju je ušao potok Kereš sa tresetištima. Subotičko-horgoška pješčara dvije su cjeline, Subotička šuma i Selevenjske pustare. U velikim depresijama nalaze se Kelebijsko jezero i jezero Bukvaš koje rastućom stopom gube vodu.[3].

Zaštićeno područje danas zauzima površinu od 6637,35 ha, a u statusu je predjela izuzetnih odlika.

Područje pješčare nije istog stupnja zaštićenosti, nego je podijeljeno na dva predjela koja uživaju različitu zaštitu.

Spada u II. zonu zaštićenog privrednog dobra (područje s režimom zaštite 2. stupnja) te na tom području nije dopuštena sječa šuma[4] posebice autohtonog hrasta lužnjaka i inih autohtonih vrsta. Nadalje nije dopušteno dirati rijetke biljke i životinje, pošumljavati travnate površine, graditi ribnjake, loviti ribu u gospodarske svrhe, rabiti mineralna gnjojiva i ina kemijska sredstva, ne dopušta se košenje trave mehanizacijom niti napasati stoku. Na pješčare se ne smije ništa graditi ako bi narušilo geomorfološke odlike područja, ne smiju zadirati u tok vodotoka Kireš niti da na bilo koji način pokušaju prenamijeniti zemljište.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 (srp.) Acta Horticulturae 11 Suzbijanje bolesti i štetočina kajsije na Subotičko-horgoškoj peščari
  2. Radio-Subotica: Na današnji dan, 3. travnja 2010., (priredio: Lazar Merković)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 (njem.), (engl.) Umweltbundsamt Branislava Butorac: SPECIFICS OF FLORISTIC AND VEGETATIONAL DIVERSITY OF THE SANDY HABITATS IN VOJVODINA u : Naturschutz in pannonischen Raum - Sanddünen als Lebensraum: Specifis of floristic and vegetational diversity of the sandy habitats in Vojvodina, str. 32-33 Page white acrobat.png(PDF)
  4. (srp.) Vijesti

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]