Subotičko-horgoška pješčara
Subotičko-horgoška pješčara je pješčara u autonomnoj pokrajini Vojvodini.
Ime je dobila po Subotici i Horgošu.
Nalazi se na sjevernom dijelu vojvođanskog dijela Bačke. Predstavlja najjužniji dio velike pješčane površine koja se prostire između rijeka Dunava na zapadu i Tise na istoku te Budimpešte na sjeveru i sjevernog dijela vojvođanskog dijela Bačke.
Valovite je površine, a prosječne je visine od 117-134 m nadmorske visine. Površine je 25.000 ha. Bogata je površinskim i podzemnim vodama.[1]
Ova pješčara se dijeli na dva dijela: Subotičku šumu i Selevenjske pustare.
Nalazi se na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, uz državnu granicu s Mađarskom. Prostire se na području grada Subotice te naselja Bačkih Vinograda, Hajdukova, Horgoša, Male Pijace, Kanjiže, Kelebije, Palića i Tavankuta.
Zeleno: pješčara
Crveno:Subotičko-horgoška pješčara
Smeđe: prapor
Svojevremeno su Subotičko-horgoška pješčara i Deliblatska pješčara bile dvije najveće pješčane pustinje u Europi, no to se izmijenilo nakon što ih se 1800-ih počelo pošumljavati bagremom.
Subotičko-horgošku pješčaru se počelo sustavno pošumljavati 3. travnja 1768. da bi se spriječilo štetno djelovanje eolske erozije (t.zv. pijeska vijavca) na Suboticu i Subotičane.[2]
Uspjeh pošumljenosti Subotičko-horgoška pješčara može zahvaliti i velikom bogatstvu površinskih i podzemnih voda, koje su pridonijele velikoj razlici u biljnom i životinjskom svijetu i prije svega razvijenosti biljnog pokrova.[3]
Na pješčari raste 515 vrsta vaskularnih biljaka. Endemične su Bulbocodium versicolor, kserotermni relikt, Diantus serotinus, panonski endem, a nedavno nađena Iris arenaria i Epipactis atrorubens subsp. borbasii jedino rastu u Vojvodini. Od biljaka na Crvenoj knjizi flore Srbije su Alkana tinctoria, Colchicum arenarium, Vinca herbacea i neke orhideje prisutne ovdje. Močvarne vrste kao Iris sibirica, I. spuria, Dactylorrhiza incarnata, Dianthus superbus, Veratrum album subsp. album f. semilobelianum spadaju u istu kategoriju i Vojvodina im je jedino stanište. 20 je skupina biljaka u Subotičko-horgoškoj pješčari. Fragmenti Quercetum roboris samo su ostatci bivših hrastovih šuma.[3]
Danas područje Subotičko-horgoške pješčare najvećim dijelom nije predjel slobodnog rasta divljeg raslinja, nego je većina biljnog svijeta posljedica ljudskog utjecaja odnosno planskog sađenja. Tako su na tom prostoru glavne grane voćarstvo i vinogradarstvo. Posađene su i šume, a postoje i rekreativne zone. Ipak, u zaštićenijem području ne smiju niti posjetitelji dolaziti osim ako ne ispune posebne uvjete. Od vinove loze uzgajane u vinogradima po Subotičkoj pješčari se prave vina rajnski i talijanski rizling, pinot gris, sauvignon blanc, pinot blanc i chardonnay.
Krajem 1960-ih je Subotičko-horgoška pješčara bila prva u SFRJ po broju proizvodnih stabala marelice,[1] a uzgajaju se i jabuke, kruške, breskve, višnje, a raste i uzgajanje šljiva. Prostor se koristi i za lovstvo, a dopušteno je loviti srneću divljač, zečeve te fazanke (fazane, prepelice i grlice).
Kopani bunari duboki su od 8 do 60 metara. U depresijama podzemne vode gotovo izbivaju na površinu. Potok Kereš je jedina površina voda tekućica. Donedavno davao je dovoljno vode da su mogli raditi mlinovi.[3]
Od 1982. je pod zaštitom države kao regionalni park. Prvotno je zaštićeno 4430,65 ha šumskih ekosustava i međuzona od 4928 ha, u koju je ušao potok Kereš s tresetištima. Subotičko-horgoška pješčara dvije su cjeline, Subotička šuma i Selevenjske pustare. U velikim depresijama nalaze se Kelebijsko jezero i jezero Bukvaš koje rastućom stopom gube vodu.[3]
Zaštićeno područje danas zauzima površinu od 6637,35 ha, a u statusu je predjela izuzetnih odlika.
Područje pješčare nije istog stupnja zaštićenosti, nego je podijeljeno na dva predjela koja uživaju različitu zaštitu.
Spada u II. zonu zaštićenog privrednog dobra (područje s režimom zaštite 2. stupnja) te na tom području nije dopuštena sječa šuma[4] posebice autohtonog hrasta lužnjaka i inih autohtonih vrsta. Nadalje nije dopušteno dirati rijetke biljke i životinje, pošumljavati travnate površine, graditi ribnjake, loviti ribu u gospodarske svrhe, rabiti mineralna gnjojiva i ina kemijska sredstva, ne dopušta se košenje trave mehanizacijom niti napasati stoku. Na pješčare se ne smije ništa graditi ako bi narušilo geomorfološke odlike područja, ne smiju zadirati u tok vodotoka Kireš niti da na bilo koji način pokušaju prenamijeniti zemljište.
Ovo područje karaktera šumo-stepe je od 2003. zaštićeno kao predio izuzetnih odlika i svrstano u II. kategoriju zaštite, kao zaštićeno dobro od nacionalnog značaja. Zaštitom je obuhvaćena površina od 5370 hektara + 2773 hektara zaštitne zone.[5]
- ↑ a b (srp.) Acta Horticulturae 11 Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2012. (Wayback Machine) Suzbijanje bolesti i štetočina kajsije na Subotičko-horgoškoj peščari
- ↑ Radio-Subotica: Na današnji dan, 3. travnja 2010., (priredio: Lazar Merković)
- ↑ a b c d (njem.), (engl.) Umweltbundsamt Branislava Butorac: SPECIFICS OF FLORISTIC AND VEGETATIONAL DIVERSITY OF THE SANDY HABITATS IN VOJVODINA u : Naturschutz in pannonischen Raum - Sanddünen als Lebensraum: Specifis of floristic and vegetational diversity of the sandy habitats in Vojvodina, str. 32-33
(PDF)
- ↑ (srp.) Vijesti[neaktivna poveznica]
- ↑ (srp.) visitsubotica.rs/okolina/suboticka-pescara Subotička peščara . Visit Subotica. nedatirano. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
- (srp.) Eko-Raj Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. kolovoza 2009. (Wayback Machine) Zaštićena područja
- (srp.) Vojvodina online[neaktivna poveznica] Subotička pješčara
- (njem.), (engl.) Umweltbundsamt Naturschutz in pannonischen Raum - Sanddünen als Lebensraum: Specifis of floristic and vegetational diversity of the sandy habitats in Vojvodina (PDF)
- (srp.) Zaštićena prirodna dobra Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2008. (Wayback Machine) Peščarska staništa
- (srp.) Članci iz novina o općini Kanjiža Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2008. (Wayback Machine) Voćari Subotičko-horgoške peščare spravljaju ljutu rakiju, 12. lipnja 2003.