Super Mario Bros.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Super Mario Bros.
Super Mario Bros. NES kutija.png
Proizvođač(i) Nintendo R&D4
Izdavač(i) Nintendo
Dizajner(i) Shigeru Miyamoto
Takashi Tezuka
Programer(i) Toshihiko Nakago
Kazuaki Morita
Producent(i) Shigeru Miyamoto
Serijal Super Mario
Nadnevak izlaska JP: 13. rujna 1985.
NA: 18. listopada 1985.
EU: 1986.–1987.
Žanr(ovi) platformer
Način(i) igre jedan ili više igrača
Platforma NES/Famicom

Super Mario Bros. (poznata i kao Super Mario Brothers; često abrevirana SMB.) je platformska videoigra razvijena i izdana od japanske tvrtke Nintendo 1985. za Famicom i Nintendo Entertainment System, te 1987. u Europi. Potom arkadne videoigre Mario Bros. u 1983., prva je videoigra u svome Super Mario serijalu.

Iako nije prva u svojoj franšizi, Super Mario Bros. možda je najikoničnija. Njezina uspješnost je popularizirala cijeli žanr, uz njen sistem je pripisana kao glavni faktor u oživljavanju industrije potom Krize videoigara 1983., te je bila najprodavanija videoigra svih vremena sa preko 40 milijuna kopija prodano preko 2 desetljeća dok je eventualno nije nadmašila Wii Sports.

Igranje[uredi | uredi kôd]

Super Mario Bros. je podijeljena u 8 svijetova, svaki sa 4 nivoa. Igrač preuzima kontrolu Marija, uz njegovog brata Luigija dostupnog kao drugog igrača. Zadnji nivo svakog svijeta (eng. World) odigrava se u temi dvorca, većina ostalih nadzemno ili na nebeskim visinama, uz nekoliko podzemno ili podvodno. Igra istica atletske sposobnosti protagonista.

Platformsku atmosferu upotpunjuje mnoštvo protivničke flote, koja uključuje NPC-eve inspirirane po kornjačama (Koopa Troopa), antropomorfnim gljivama (Goomba), karnivornim biljkama (Piranha Plant) te podvodnim lignjama (Blooper) i iskakajućim ribama (Cheep-cheep). Na putu prema cilju je raspršeno mnoštvo kovanica i korisnih nadogradaka u ciglenim ili [?] blokovima, koji predstavljaju nagrađujuće izazove igračima - Super Gljiva (Super Mushroom) koja visinu lika udvostruči da može direktno probiti ciglene blokove i po kojoj je "Super Mario" dobio prefiks "Super", Vatreni Cvijet (Fire Flower) koji se umjesto gljive dobije ako je protagonist već udvostručen te daje moć bacanja vatrenih kuglica (eng. Fire Balls), te Super Star (ili Starman) zvijezda koja protagonista privremeno učini nepovredivim pred neprijateljima.

Cilj igre možda je već i cliché među pričama: junak i dama-u-nevolji. Antagonist je glomazan Bowser, znatni Koopa King iliti kralj Koopa flote. Kroz prvih sedam svijetova dvorce brane impostori Bowsera, članovi flote pod njegovom magičnom preobrazbom. Porazom impostora Mario pronalazi Toade, prijateljsku rasu gljiva-humanoida, te porazom pravog Bowsera kraljicu njihovog kraljevstva, Princezu Peach.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Razvoj Super Mario Bros. počeo je potom Miyamotovog i Tezukinog dizajniranja igrica Excitebike i Devil World, iz kojih su htijeli prenesti skrolanje zaslona i velike sprajtove radi isticanja između ostalih igara. Htijeli su napraviti igru koja bi bila kulminacija svih dotadašnjih NES kartridž igara.[1] Igra se razvijala paralelno sa The Legend of Zelda, koju ju također Shigeru Miyamoto predvodio sa većinom istim timom, pa su neki elementi ovog tandema igara međusobno razmijenjeni.

Prije nego što li je bila Super Mario Bros., primaran cilj joj je bilo iskušavanje igranog lika kroz mnoštvo terena različitih tematika. Bio je i u namjeri dvostruko veći sprajt glavnog lika, a prototip ga je u početku imao kao 16×32px prazan četverokut, dok Takashi Tezuka kad je primjetio uspješne figure prodaje Mario Bros. na Famicomu nije predložio Marija za glavnog lika.[2] Razvoj je ciljan da bude što jednostavniji, da bi igru uspjeli dovršiti pred novogodišnju blagdansku sezonu kupovine.[3]

Izdanja[uredi | uredi kôd]

VS. Super Mario Bros. arkadna mašina - igra moderno dostupna na Arcade Archives Nintendo Switch konzole.

Super Mario Bros. je prvotno izdana za Famicom 13. rujna 1985. u Japanu. Kasnije iste godine je izdana za Sjevernu Ameriku, ali se o točnom datumu dosta raspravljalo sa nekoliko izvora koji su sugerirali u vremenskom periodu između studenog 1985. i rane 1986.,[4] dok je Nintendo u kasnijim reizdanjima označio datum 18. listopada 1985. Izdana je u nekim regijama Europe u lipnju 1986. te u većini zemalja tek u rujnu 1987. (uključujući UK i Francusku), dok se uglavnom unikatno citira 15. svibnja 1987.[5] Dominantnost kućnih računala na europskom tržištu nebi ubijedila tek sa tehnologijom, ali svojim doživljajem. Nintendo u to vrijeme nije imao podružnice u Europi i Australiji pa su za to bili odgovorni lokalni distributeri.

Od 1998. igra se mogla naći na dijeljenom kartridžu sa Duck Hunt te repakirana u posebnom Action Setu koji je uključivao još NES konzolu i Zapper svjetlosni pištolj s kojim se Duck Hunt može igrati; ovaj set je postao pretežno prodavan u SAD-u sa milijunima kopija. Nekoliko sličnih setova je došlo sljedećih godina, a u Europi je 1998. igra pakirana sa Nintendo World Cup i Tetrisom većinom u kompilaciji sa NES-101 modelom.

Kasnije je portirana na 2 arkadne mašine, Nintendo PlayChoice-10 te kao teža verzija VS. Super Mario Bros., u Japanu na Famicom Disk System te u licensiranoj izmjenjenoj specijalnoj verziji za radio program All Night Nippon Super Mario Bros. Mnogo preobradi bi se napravilo, uključujući Super Mario Bros. Special na NEC PC-8801 od Hudson Softa, istoimeno na Game & Watch, u kompilaciji Super Mario All-Stars za SNES te kasnije portiranoj za Wii, kao Super Mario Bros. Deluxe na Game Boy Color, u obljetničnoj kolekciji NES igara za Game Boy Advance, te kao demo ili manje verzije na nekoliko drugih platformi ili kolekcija. Emulirana originalna verzija je moderno dostupna na NES: Classic Edition reinačici konzole, Virtual Console te Nintendo Switch Online servisima.

Recepcija[uredi | uredi kôd]

Super Mario Bros postala je izuzetno uspješna. Postavila je temelje žanra platformskih videoigara - gaming tiskovi su je prvotno uspoređivali sa avanturističkim, arkadnim i akcijskim igrama tih vremena. Iako sažeto u akcijsko-avanturistički žanr, novo ime platformskog žanra je prevladalo, te su ga prikupili i njeni predecenti sve do Donkey Kong iz 1981.

Nešto prije nego je Nintendo 1987. službeno ušao na europsko tržište videoigara i Super Mario Bros. kao i NES su bili izdani, CEO njemačkog studija razvoja videoigara Rainbow Arts, Marc Ulrich, zapazio je i svidio prominenciju igre. Mislio je da već naveliko dostupna kućna računala, no čije videoigre su bile mnogo jednostavnije i nisu tako dobro izgledale, trebaju igru kao ovu i uvidio priliku. Regrutirao je tročlani tim znan kao Time Warp Productions da razvije The Great Giana Sisters. Igra bi izašla u svibnju 1987. godine nakon 6 mjeseci razvoja, za Commodore 64, te sljedeće godine Amigu, Amstrad CPC i Atari ST.[6] Kasnije je izdana i u SAD-u, ali vrlo nakratko i igra se kompletno povukla sa tržišta, bez ikakve parnice; uglavnom se pretpostavlja da je na to Nintendo izravno utjecao.

Computer Entertainer / Video Game Update časopis objavljen u 1986. je jedina publikacija koja je dočekala Super Mario Bros. neposredno po izdanju u regiji SAD-a. Dvije recenzentice magazina su hvalile njenu opsežnost, ljupku i komičnu grafiku te žustri zvuk. Uz takvu temeljitost igre, naveli su da je neophodna vlasnicima konzole.[7] Njemački časopis Happy Computer su je isto hvalili, ali prezentirali grafiku i zvuk kao manje spektakularni; da je igra jedna od najviše raznolikih i gripoznih igara vještina - mnogo razigranih detalja i jedinstvenih nivoa.[8]

Retrospektivno kritike igre su ekstremno pozitivne, sa puno njih koji je vrbovaju kao jednu od najboljih igara svih vremena. Nintendo Power je pripisuje kao četvrtu najbolju NES igru, opisujući ju kao igru koja je započela modernu eru videoigara, te "Shigeru Miyamotovo remek-djelo."[9]

Nasljeđe[uredi | uredi kôd]

Uspješnost Super Mario Bros. dovela je do razvoja mnogo nastavaka franšize i uzemljila Nintendo u lidera industrije videoigara za mnogo godina, te je Mario postao Nintendova maskota. Daljnja uspješnost nastavaka i novih konzola dogurali su lik Maria u kulturnu ikonu; jedna studija 1990. u SAD-u je sugerirala da je više djece bilo upoznato sa Mariom nego Miki Mausom.[10] Popularni World 1-1, prvi nivo igrice, te njena melodija postali su ikonični serijalu, ali i industriji igara u cijelosti.

Inspirirala je mnogo produkata i u ostalom medijumu. Crtani film Super Mario Bros.: Velika misija spašavanja princeze Peach i kasnije manga je sagledan kao prvi dugometražni film izravno baziran na videoigri. Animirana serija The Super Mario Bros. Super Show! je u Sjevernoj Americi ekranizirana u 1989. i 1990. Još dvije animirane serije napravljene po nastavcima ove igre Super Mario Bros. 3 i Super Mario World ekranizirane su čak i u Hrvatskoj na HRT-u (2001.) i RTL Kockici (2015.).[11]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Shigeru Miyamoto. NES Classic Edition - Developer Interview - SUPER MARIO BROS.™ & SUPER MARIO BROS.™ 3. www.nintendo.com. (engl.)  »I wanted to make a game that would be the culmination of all NES cartridge games up to that point. [...] We wanted to pack various technologies into one Famicom cartridge game, like a puzzle. So we ended up making the player character larger, and creating long courses that scroll.«
  2. Takashi Tezuka. It Started With A Square Object Moving. iwataasks.nintendo.com. (engl.)  »I was shown the sales figures and I saw that although Mario Bros. on the Famicom19 had been released over a year previously, it was still selling consistently well. [...] I thought: "This Mario is pretty popular." I recall that I mentioned to Miyamoto-san that Mario was selling consistently well and he said, "Mario seems like the way to go."«
  3. Shigeru Miyamoto. Keeping it simple. www.nintendo.co.uk. (engl.)  »We instinctively understood what it would mean if we didn’t bring out at least one game for the year-end shopping season. When that’s the case, you have no choice but to say, “Let’s get a game out!” and simply decide your priorities.«
  4. Frank Cifaldi. Sad But True: We Can't Prove When Super Mario Bros. Came Out. www.gamasutra.com. (engl.)
  5. Tobias Schmitz. Ebenfalls gelüftet: Wann Super Mario Bros. in Europa erschien. nintendo-online.de. (njemački)
  6. Gaijillionaire. The Story Of Super Mario Bros. Too or The Great Giana Sisters - YouTube. (engl.)
  7. Frank Cifaldi. Outerlands: Season 1 - Short - Frank Cifaldi's Magazine Collection - YouTube. (engl.)
  8. Heinrich Lenhardt (1987.). "Super Mario Bros .: Mario and Luigi are the stars in one of the most addicting video games ever". Happy Computer (21): 113 (njemački)
  9. Nintendo Power (kolovoz 2008). "Nintendo Power – The 20th Anniversary Issue!". Nintendo Power 231 (engl.)
  10. James Coates, Chicago Tribune. How Super Mario conquered America. (engl.)
  11. RTL Kockica. Super Mario: Od videoigrice do crtića.