Suradnik:KaHaCe/Klitoris

Izvor: Wikipedija

 

Predložak:Infobox anatomyKlitoris (grč. κλειτορίς) ili dražica je ženski spolni organ prisutan u sisavaca, nojeva i ograničenog broja drugih životinja. Kod ljudi, vidljivi dio - glavić - nalazi se na prednjem spoju malih stidnih usana (labia minora), iznad otvora uretre. Za razliku od penisa, muškog homologa (ekvivalentnog) klitorisu, obično ne sadrži distalni dio (ili otvor) uretre pa se stoga ne koristi za mokrenje. Klitoris također kod većine vrsta nema reproduktivnu funkciju. Dok malo životinja mokri kroz klitoris ili ga koristi reproduktivno, pjegava hijena, koja ima posebno veliki klitoris, mokri, pari se i rađa putem organa. Neki drugi sisavci, poput lemura i majmuna pauka, također imaju veliki klitoris.[1][2]

Klitoris je najosjetljivija erogena zona svih osoba koje ga posjeduju i općenito primarni anatomski izvor njihovog seksualnog užitka.[3][4]Kod ljudi i drugih sisavaca razvija se iz izdanka u embriju koji se naziva genitalna kvržica. U početku nediferencirana, genitalna kvržica se tijekom razvoja reproduktivnog sustava razvija ili u penis ili u klitoris, ovisno o izloženosti androgenima (koji su prvenstveno muški hormoni). Klitoris je složene strukture, a njegova veličina i osjetljivost mogu varirati. Glans (glavić) ljudskog klitorisa otprilike je veličine i oblika graška, a procjenjuje se da ima oko 8000 osjetilnih živčanih završetaka.[5][6][7][8]

Seksološke, medicinske i psihološke rasprave vodile su se o klitorisu. [9] Takve rasprave kreću se oko anatomske točnosti, nejednakosti spolova, sakaćenja ženskih spolnih organa i orgazmičkih čimbenika te fiziološkog objašnjenja G-točke.[10] Iako je kod ljudi jedina poznata svrha klitorisa pružanje seksualnog zadovoljstva, raspravljalo se o tome je li klitoris rezidualan, rezultat evolucijske prilagodbe ili služi reproduktivnoj funkciji. [11][12] Društvena percepcija klitorisa uključuje propitivanje njegove uloge u ženskom seksualnom užitku, pretpostavke o njegovoj pravoj veličini i smještaju unutar tijela te različita uvjerenja o genitalnim zahvatima kao što su povećavanje klitorisa, piercing klitorisa i klitoridektomija. Zahvati se poduzimaju iz estetskih, medicinskih ili kulturoloških razloga.[13][14][15]

Društvena percepcija tog organa značajno je utjecala na izučavanje klitorisa.[16] Studije pokazuju da je znanje o njegovom postojanju i anatomiji oskudno u usporedbi s onima drugih spolnih organa te da bi kvalitetnija edukacija o klitorisu mogla pomoći pri ublažavanju društvenih stigmi povezanih s ženskim tijelom i ženskim spolnim užitkom, kao što je primjerice stav da su klitoris i vulva vizualno neprivlačni, da je ženska masturbacija tabu ili da se od muškaraca očekuje da ovladaju i kontroliraju ženske orgazme.[17][18][19]

Struktura[uredi | uredi kôd]

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Faze u razvoju klitorisa

U sisavaca spolnu diferencijaciju određuje spermatozoid koji nosi ili X ili Y (muški) kromosom. [20]Y kromosom sadrži gen za određivanje spola (SRY) koji potiče stvaranje testosterona i anti-Müllerova hormona za razvoj embrija u muškarca. Ova razlika počinje otprilike osam ili devet tjedana nakon začeća. Neki izvori navode da se nastavlja do dvanaestog tjedna,[21] [22]dok drugi [23]navode da je proces jasno vidljiv do trinaestog tjedna i da su spolni organi potpuno razvijeni do šesnaestog tjedna.

Klitoris se razvija iz izdanka u embriju zvanog genitalna kvržica. U početku nediferencirana, genitalna kvržica se tijekom razvoja reproduktivnog sustava razvija ili u klitoris ili u penis, ovisno o izloženosti androgenima (koji su prvenstveno muški hormoni). Klitoris nastaje iz istih tkiva koja postaju glavić i tijelo penisa, a to zajedničko embrionalno podrijetlo čini ova dva organa homolognima (odnosno da predstavljaju različite verzije iste strukture).[24] [21] [25]

Ukoliko bude izložena testosteronu, genitalna kvržica izdužuje se u penis. Spajanjem urogenitalnih nabora -izdužene vretenaste strukture koje doprinose stvaranju uretralnog utora na trbušnoj strani genitalne kvržice - urogenitalni sinus se potpuno zatvara i tvori spužvastu mokraćnu cijev, a labioskrotalna nabreknuća sjedinjuju se u skrotum.[24] [21] [25] Kada ne dođe do izlaganja testosteronu, u početku brz rast genitalne kvržice postupno se usporava i nastaje klitoris. Urogenitalni sinus postaje kao predvorje rodnice, dva urogenitalna nabora tvore male stidne usne, a labioskrotalna nabreknuća povećavaju se tako da tvore velike stidne usne, konačno oblikujući ženske genitalije.[26] [8] Rijetko stanje koje se može razviti zbog nadprosječne izloženosti androgenima je klitoromegalija.[27]

Anatomija i histologija[uredi | uredi kôd]

Općenito[uredi | uredi kôd]

Helen O'Connell izradila je pomoću MRI snimki prve 3D slike klitorisa u erektiranom stanju sa susjednim organima, maternicom i mokraćnim mjehurom.
Klitoris; duboko seciranje

Klitoris sadrži vanjske i unutarnje dijelove. Sastoji se od glavića, tijela (koje se sastoji od dvije erektilne strukture poznate kao corpora cavernosa odnosno šupljikava tijela sukladna onima u penisu) i dvije crure ("noge" oblika dva kraka). Zaklonjen je klitoralnim prepucijem (oblika kapuljače) koji se nastavlja na male stidne usne.[28] [29]Također posjeduje vestibularne ili klitorisne bulbuse (gomoljasta spužvasta tijela). U tijelo klitorisa se također može pribrojiti nastavak na glavić kojega tijelo pridržava, a njegov se oblik može vidjeti i osjetiti kroz klitoralni prepucij.Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv


Klitoris, vestibularni bulbusi, male usne i mokraćna cijev uključuju dvije histološki različite vrste vaskularnog tkiva (tkivo povezano s krvnim žilama), od kojih je prvo trabekulirano, odnosno erektilno tkivo inervirano kavernoznim živcima. Trabekulirano tkivo ima spužvast izgled. Druga vrsta vaskularnog tkiva je neerektilna, koja se može sastojati od krvnih žila koje su raspršene unutar vlaknastog matriksa i imaju samo minimalnu količinu glatkih mišića.

Glavić i tijelo[uredi | uredi kôd]

Gusto prožet (inerviran) živcima, glavić na vrhu tijela klitorisa obično je veličine i oblika zrna graška, iako je ponekad puno veći ili manji. Procjenjuje se da klitorisni glavić (ili cijeli klitoris) ima oko 8.000 osjetilnih živčanih završetaka. Istraživanja nisu usuglašena oko toga je li glavić sastavljen od erektilnog ili neerektilnog tkiva. Iako se tijelo klitorisa nakon spolnog uzbuđenja napuni krvlju, odižući klitorisni glavić, neki izvori opisuju klitorisni glavić i male stidne usne kao neerektilno tkivo; to se posebno odnosi baš na glans, odnosno glavić. Drugi opisi glansa tvrde da se sastoji od erektilnog tkiva i da je erektilno tkivo prisutno unutar malih stidnih usana.

Strukture vulve, uključujući vanjske i unutarnje dijelove klitorisa

Tijelo klitorisa tvori struktura rašljastog oblika koje se sastoji od spužvastog kavernoznog (Corpora cavernosa) tkiva u kojemu se zadržava najveća količina krvi tijekom erekcije klitorisa. Dva korpusa koja tvore klitorisno tijelo okružena su debelim fibroelastičnim pokrovom od vezivnog tkiva koji se naziva tunica albuginea, što doslovno znači "bijeli pokrov".

Klitoralno tijelo proteže se do nekoliko centimetara nastavno na glavić, prije nego što promijeni smjer i grana se, što rezultira obrnutim "V" oblikom koji se nastavlja u par crura ("nogu") koje se protežu ispod malih stidnih usana.

Nije identificirana korelacija između veličine klitorisnog glansa (ili općenito klitorisa), i dobi žene, visine, težine, korištenja hormonske kontracepcije ili postmenopauze. Mjerenje klitorisa pokazuje varijacije u njegovoj veličini. Klitoralni glavić uglavnom varira između 2 mm do 1 cm i obično se procjenjuje na 4 do 5 mm u poprečnoj i uzdužnoj ravnini.

Neka istraživanja pokazuju da tijelo klitorisa može biti dugačko 5–7 centimetara, dok tijelo klitorisa i krure zajedno mogu biti dugački 10 centimetara ili dulji.

Prepucij (klitoralna kapuljača)[uredi | uredi kôd]

Klitoralna kapuljača (1) i klitoris (2). Usne su raširene na donjoj slici.

Klitoralna kapuljača izrasta iz mjesta gdje se susreću rubovi velikih stidnih usana u podnožju venerinog brežuljka; djelomično nastaje spajanjem gornjeg dijela vanjskih nabora malih stidnih usana i prekriva glavić i vanjski dio glavića klitorisa. Postoje značajne varijacije u tome koliki dio glavića viri iz kapuljače i koliko je pokriven, u rasponu od potpuno prekrivenih do potpuno izloženih a tkivo malih stidnih usana također okružuje bazu glavice.

Bulbusi[uredi | uredi kôd]

Vestibularni bulbusi leže blizu krura s obje strane vaginalnog otvora; iznutra se nalaze ispod velikih usana. Kad se napune krvlju, okružuju vaginalni otvor i uzrokuju širenje vulve prema van.

Homologija[uredi | uredi kôd]

Klitoris i penis općenito su iste anatomske građe, iako distalni dio (ili otvor) uretre nedostaje kod klitorisa u ljudi i većine drugih životinja. Suvremeni anatomski tekstovi pokazuju da je klitorisna kapuljača ekvivalentna prepuciju penisa koji prekriva glavić. Također ima klitorisno tijelo koje se nastavlja na glavić. Muška kavernozna tijela homologna su tijelima corpus cavernosum clitoridis a bulbus penisa homologan je vestibularnim (klitoralnim) bulbusima. Skrotum je homologan velikim stidnim usnama, a uretriapenisa i dio kože penisa homologne su malim stidnim usnama.

Nakon anatomskog ispitivanja, penis se može opisati kao klitoris koji je većim dijelom izvučen iz tijela i rascijepljen - uz znatno manji udio spužvastog tkiva. Što se tiče živčanih završetaka, procjenjuje se da ih ljudski klitoris ima 8.000 ili više (u sklopu glavića ili cijelog tijela klitorisa) što je više od bilo kojeg drugog dijela ljudskog tijela - a mmožda i dvostruko više od živčanih završetaka koji se nalaze u ljudskom penisu. Ova izvješća ponekad su u sukobu s drugim izvorima o anatomiji klitorisa ili onima koji se tiču živčanih završetaka u ljudskom penisu. Na primjer, dok neki izvori procjenjuju da ljudski penis ima 4.000 živčanih završetaka, drugi izvori navode da glavić ili cijela struktura penisa imaju istu količinu živčanih završetaka kao i klitorisni glavić.


Funkcija[uredi | uredi kôd]

Spolna aktivnost[uredi | uredi kôd]

Općenito[uredi | uredi kôd]

Klitoris ima obilje živčanih završetaka i najosjetljivija je erogena zona kod svih osoba koje ga posjeduju i općenito primarni anatomski izvor njihovog seksualnog užitka. Kad se seksualno stimulira, može potaknuti spolno uzbuđenje. Seksualna stimulacija, uključujući uzbuđenje, može biti posljedica mentalne stimulacije, predigre sa seksualnim partnerom ili partnericom kao i masturbacije, a može dovesti i do orgazma. Najučinkovitija spolna stimulacija organa obično je ručna ili oralna (kunilingus ), što se često naziva izravna stimulacija klitorisa; u slučajevima koji uključuju seksualnu penetraciju, te se aktivnosti mogu nazvati i dodatnom ili potpomognutom stimulacijom klitorisa.Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv

Izravna stimulacija klitorisa uključuje fizičku stimulaciju prema vanjskoj anatomiji klitorisa - glavić, klitoralna kapuljača i vanjski dio tijela. Stimulacija malih stidnih usana zbog vanjske povezanosti s glavićem i kapuljačom, može imati isti učinak kao izravna stimulacija klitorisa. Iako ta područja mogu biti i neizravno fizički stimulitana tijekom spolne aktivnosti, primjerice kada su u trenju s velikim stidnim usnama , neizravna stimulacija klitorisa češće se pripisuje penetraciji u rodnicu Analna penetracija također može neizravno stimulirati klitoris zajedničkim osjetilnim živcima (osobito pudendalni živac koji se dijeli na dvije krajnje grane: perinealni živac i dorzalni živac klitorisa).

Zbog velike osjetljivosti glansa izravna stimulacija na njega nije uvijek ugodna; umjesto toga, izravna stimulacija kapuljače ili područja u blizini glavića često je ugodnija, a većina žena radije koristi kapuljaču za stimuliranje glavića ili da glavić bude kotrljan između stidnih usana, neizravnim dodirom.To može biti s ili bez ručnog prodiranja u rodnicu, dok druge žene uživaju u milovanju cijelog područja vulve. Za razliku od uporabe suhih prstiju, stimulacija prstima koji su dobro podmazani, bilo vaginalnim sekretom ili lubrikantom, obično je ugodnija za vanjsku anatomiju klitorisa.Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv

Budući da lokacija vanjskih dijelova klitorisa ne dopušta izravnu stimulaciju penetracijom, stimulacija tih dijelova klitorisa u misionarskom položaju obično proizlazi iz trenja u području stidne kosti i kretanja prepona u dodiru. Za intenzivniju stimulaciju se koristi položaj u kojemu je žena na gornjoj poziciji a može se vježbati i pritiskanje penisa kliznim ili kružnim pokretima prema klitorisu ili njegovo usmjeravanje prema drugim pravcima.Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv Može se tijekom seksualne aktivnosti koristiti i vibrator, dildo ili druga seksualna igračka.

Tijekom spolnog uzbuđenja klitoris i cijelo područje genitalija bubre se i mijenjaju boju dok se erektilna tkiva pune krvlju a osoba doživljava vaginalne kontrakcije. Mišići koji su umetnuti u kavernozna tijela skupljaju se i stišću leđnu venu klitorisa (jedina vena koja odvodi krv iz prostora u kavernoznim tijelima. Arterijska krv nastavlja stalan protok i kako nema mogućnost otjecanja, ispunjava venske prostore sve dok se posve ne natope krvlju. To dovodi do erekcije klitorisa.Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv

Glavić klitorisa udvostručuje promjer nakon uzbuđenja, a pri daljnjoj stimulaciji postaje manje vidljiv jer je prekriven oticanjem tkiva klitorisne kapuljače. Oticanje štiti glavić od izravnog kontakta koji u ovoj fazi može biti više iritantan nego ugodan. Vazokongestija na kraju izaziva mišićni refleks koji izbacuje krv zarobljenu u okolnim tkivima i dovodi do orgazma. Kratko vrijeme nakon prestanka stimulacije, osobito ako je postignut orgazam, glavić ponovno postaje vidljiv i vraća se u normalno stanje pri čemu je potrebno nekoliko sekundi (obično 5-10) za povratak u normalan položaj i 5-10 minuta za vraćanje na izvornu veličinu. Ako se ne postigne orgazam, klitoris može ostati bubrenen nekoliko sati, štmožeto predstavlti a neugodu. Osim toga, klitoris je nakon orgazma vrlo osjetljiv, što daljnju stimulaciju čini u početku bolnom za neke žene.Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv

Klitorisni i vaginalni čimbenici orgazma[uredi | uredi kôd]

Opća statistika pokazuje da je za 70-80 posto žena potrebna izravna stimulacija klitorisa (dosljedno ručno, oralno ili drugo koncentrirano trenje o vanjske dijelove klitorisa) kako bi postigle orgazam. Neizravna stimulacija klitorisa (na primjer, vaginalnom penetracijom) također može biti dovoljna za ženski orgazam. Područje blizu ulaza u rodnicu (donja trećina) sadrži gotovo 90 posto vaginalnih živčanih završetaka, a postoje područja u prednjoj stijenci rodnice i između gornjeg spoja malih stidnih usana i mokraćne cijevi koja su posebno osjetljiva, ali je intenzivan seksualni užitak, uključujući orgazam, samo zbog vaginalne stimulacije povremeno ili na neki drugi način odsutan jer rodnica ima znatno manje živčanih završetaka od klitorisa.[30]Pogreška u citiranju: nevaljana <ref> oznaka; izvori bez sadržaja moraju imati naziv

Raspravu o količini vaginalnih živčanih završetaka započeo je Alfred Kinsey. Iako je teorija Sigmunda Freuda da su klitorisni orgazmi predpubertetski ili adolescentski fenomen, a da su vaginalni (ili vezani uz G-točku) orgazmi nešto što samo fizički zrele žene doživljavaju, bila kritizirana već i ranije, Kinsey je bio prvi istraživač koji je tu teoriju kritizirao izrazito oštro. [31] [32]Istražujući žensku masturbaciju i intervjuirajući tisuće žena[33], Kinsey je otkrio da većina žena koje je uključio u istraživanje i anketirao ne mogu imati vaginalne orgazme[34][35], što su potkrijepljivala i njegova dotadašnja zapažanja o anatomiji spolnih organa[36]. Znanstvenica Janice M. Irvine ustanovila je da je "kritizirao Freuda i druge teoretičare zbog projiciranja muških konstrukata seksualnosti na žene" i "gledao na klitoris kao glavno središte seksualne reakcije". Smatrao je vaginu "relativno nevažnom" za seksualno zadovoljstvo, navodeći kako je "tek mali broj žena tijekom masturbacije u svoje rodnice umetalo prste ili predmete u svoje rodnice". Vjerujući da su vaginalni orgazmi "fiziološka nemogućnost" jer vagina nema dovoljno živčanih završetaka za seksualni užitak ili orgazam, "zaključio je da je zadovoljstvo prodorom penisa uglavnom psihičke prirode ili možda preusmjerenog osjeta". [37]


Reference[uredi | uredi kôd]

  [[Kategorija:CS1: duga vrijednost parametra volume]] [[Kategorija:CS1 upotrebe (njemački)]]

  1. ↑ Roughgarden, Joan. 2004. Evolution's rainbow : diversity, gender, and sexuality in nature and people. Internet Archive. Berkeley : University of California Press. str. 37–40. ISBN 978-0-520-24073-5
  2. ↑ Knobil, Ernst. 2006. Knobil and Neill's Physiology of Reproduction (engleski). Gulf Professional Publishing. str. 2023. ISBN 978-0-12-515402-4
  3. ↑ O, 'Connell Helen E.; Sanjeevan, Kalavampara V.; Hutson, John M. 1. listopada 2005. Anatomy of the clitoris. Journal of Urology. 174 (4 Part 1): 1189–1195. doi:10.1097/01.ju.0000173639.38898.cd
  4. ↑ Helen O'Connell, K. V. Sanjeevan, J. M. Hutson: Anatomy of the clitoris. In: The Journal of urology, 2005, pp. 1189-1195.
  5. ↑ Carroll, Janell L. 1. siječnja 2012. Sexuality Now: Embracing Diversity (engleski). Cengage Learning. str. 110–111. ISBN 978-1-111-83581-1
  6. ↑ Carroll, Janell L. 1. siječnja 2012. Sexuality Now: Embracing Diversity (engleski). Cengage Learning. str. 252. ISBN 978-1-111-83581-1
  7. ↑ Marino, Vincent Di; Lepidi, Hubert. 27. svibnja 2014. Anatomic Study of the Clitoris and the Bulbo-Clitoral Organ (engleski). Springer. str. 81. ISBN 978-3-319-04894-9
  8. ↑ a b Angier, Natalie. 2008. Žena: intimna geografija. Planetopija. Zagreb. ISBN 978-953-257-117-2
  9. ↑ Shrage, Laurie J.; Stewart, Robert Scott. 20. siječnja 2015. Philosophizing About Sex (engleski). Broadview Press. str. 225–229. ISBN 978-1-77048-536-5
  10. ↑ Shrage, Laurie J.; Stewart, Robert Scott. 20. siječnja 2015. Philosophizing About Sex (engleski). Broadview Press. str. 225–229. ISBN 978-1-77048-536-5
  11. ↑ Rodgers, Joann Ellison. 11. veljače 2003. Sex: A Natural History (engleski). Macmillan. str. 92–93. ISBN 978-0-8050-7281-5
  12. ↑ O, 'Connell Helen E.; Sanjeevan, Kalavampara V.; Hutson, John M. 1. listopada 2005. Anatomy of the clitoris. Journal of Urology. 174 (4 Part 1): 1189–1195. doi:10.1097/01.ju.0000173639.38898.cd
  13. ↑ Ogletree, Shirley Matile; Ginsburg, Harvey J. 1. prosinca 2000. Kept Under the Hood: Neglect of the Clitoris in Common Vernacular. Sex Roles (engleski). 43 (11): 917–926. doi:10.1023/A:1011093123517. ISSN 1573-2762
  14. ↑ Chalker, Rebecca. 2002. The Clitoral Truth: The Secret World at Your Fingertips (engleski). Seven Stories Press. str. 60. ISBN 978-1-58322-473-1
  15. ↑ Momoh, Comfort. 2005. Female Genital Mutilation (engleski). Radcliffe Publishing. str. 5–11. ISBN 978-1-85775-693-7
  16. ↑ Lišnić, piše Nina. 29. lipnja 2020. KLITORIS: Organ zadužen samo za seksualni užitak. Reci. Pristupljeno 9. listopada 2021.
  17. ↑ Ogletree, Shirley Matile; Ginsburg, Harvey J. 1. prosinca 2000. Kept Under the Hood: Neglect of the Clitoris in Common Vernacular. Sex Roles (engleski). 43 (11): 917–926. doi:10.1023/A:1011093123517. ISSN 1573-2762
  18. ↑ Wade, Lisa. 24. kolovoza 2017. The Incidental Orgasm: The Presence of Clitoral Knowledge and the Absence of Orgasm for Women. Women & Health (engleski): 111–138
  19. ↑ Waskul, Dennis D.; Vannini, Phillip; Wiesen, Desiree. 2007. Women and Their Clitoris: Personal Discovery, Signification, and Use. Symbolic Interaction (engleski). 30 (2): 151–174. doi:10.1525/si.2007.30.2.151. ISSN 1533-8665
  20. ↑ Arulkumaran, Sabaratnam; Regan, Lesley; Papageorghiou, Aris; Monga, Ash; Farquharson, David. 23. lipnja 2011. Oxford Desk Reference: Obstetrics and Gynaecology (engleski). OUP Oxford. str. 464. ISBN 978-0-19-162087-4
  21. ↑ a b c Merz, Eberhard. 2004. Ultrasound in Obstetrics and Gynecology. 1. Thieme Medical Publishers. str. 129. ISBN 978-1-58890-147-7
  22. ↑ 7 zanimljivih činjenica o klitorisu - Studentski.hr. studentski.hr. Pristupljeno 9. listopada 2021.
  23. ↑ Schünke, Michael; Schulte, Erik; Lamperti, Edward D.; Schumacher, Udo. 2006. Thieme Atlas of Anatomy: General Anatomy and Musculoskeletal System (engleski). Thieme. str. 132. ISBN 978-1-58890-387-7
  24. ↑ a b Sloane, Ethel. 2002. Biology of Women (engleski). Delmar Thomson Learning. str. 148. ISBN 978-0-7668-1142-3
  25. ↑ a b Schünke, Michael; Schulte, Erik; Lamperti, Edward D.; Schumacher, Udo. 2006. Thieme Atlas of Anatomy: General Anatomy and Musculoskeletal System (engleski). Thieme. str. 192. ISBN 978-1-58890-387-7
  26. ↑ Sloane, Ethel. 2002. Biology of Women (engleski). Delmar Thomson Learning. str. 32. ISBN 978-0-7668-1142-3
  27. ↑ Kaufman, Raymond H.; Faro, Sebastian; Brown (M.D.), Dale. 2005. Benign Diseases of the Vulva and Vagina (engleski). Mosby. str. 22. ISBN 978-0-323-01474-8
  28. ↑ Crooks, Robert L.; Baur, Karla. 1. siječnja 2010. Our Sexuality (engleski). Cengage Learning. str. 54–56. ISBN 978-0-495-81294-4
  29. ↑ Mulhall, John P.; Incrocci, Luca; Goldstein, Irwin; Rosen, Ray. 23. travnja 2011. Cancer and Sexual Health (engleski). Springer Science & Business Media. str. 13–22. ISBN 978-1-60761-916-1
  30. ↑ Rosenthal, Martha. 6. siječnja 2012. Human Sexuality: From Cells to Society (engleski). Cengage Learning. ISBN 978-0-618-75571-4
  31. ↑ Kammerer-Doak, Dorothy; Rogers, Rebecca G. 1. lipnja 2008. Female Sexual Function and Dysfunction. Obstetrics and Gynecology Clinics of North America. Office Gynecology (engleski). 35 (2): 169–183. doi:10.1016/j.ogc.2008.03.006. ISSN 0889-8545
  32. ↑ Mah, Kenneth; Binik, Yitzchak M. 1. kolovoza 2001. The nature of human orgasm: a critical review of major trends. Clinical Psychology Review (engleski). 21 (6): 823–856. doi:10.1016/S0272-7358(00)00069-6. ISSN 0272-7358
  33. ↑ Flaherty, Joseph A.; Davis, John M. (John Marcell); Janicak, Philip G. 1993. Psychiatry : diagnosis & therapy. Internet Archive. Norwalk, Conn. : Appleton & Lange. ISBN 978-0-8385-1267-8
  34. ↑ Lloyd, Elisabeth Anne. Srpanj 2009. The Case of the Female Orgasm: Bias in the Science of Evolution (engleski). Harvard University Press. str. 21–53. ISBN 978-0-674-04030-4
  35. ↑ Rosenthal, Martha. 6. siječnja 2012. Human Sexuality: From Cells to Society (engleski). Cengage Learning. str. 134–135. ISBN 978-0-618-75571-4
  36. ↑ Lloyd, Elisabeth Anne. Srpanj 2009. The Case of the Female Orgasm: Bias in the Science of Evolution (engleski). Harvard University Press. str. 21–53. ISBN 978-0-674-04030-4
  37. ↑ Issues in Sexuality and Sexual Behavior Research: 2011 Edition (engleski). ScholarlyEditions. 9. siječnja 2012. str. 145. ISBN 978-1-4649-6687-3
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Suradnik:KaHaCe/Klitoris&oldid=6407008"