TIGR

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Spomen ploča Danilu Zelenu, vojnom vođi organizacije TIGR, postavljena 2005. god. u Ljubljani. D. Zelen je ubijen u oružanom sukobu s Talijanima 13. svibnja 1941. god.; dok su slovenski komunisti prvu oružanu akciju protiv Talijana bili poduzeli krajem srpnja 1941.

TIGR (1927. - 1941.) (kratica za: Trst, Istra, Gorica i Rijeka) je prva europska antifašistička organizacija, narodni pokret otpora kojeg su osnovali Slovenci i Hrvati, a koji je 1920-ih i 1930-ih izveo više od 100 oružanih akcija u Trstu i njegovoj okolici, boreći se za vraćanje okupiranih zapadnih slovenskih zemalja (Primorje) matici zemlji.

Mnogi članovi TIGR-a bili su povezani s jugoslavenskim i britanskim obavještajnim službama i većina ih je bila vojno obučena. Organizacija nije bila pozvana da se priključi Oslobodilačkoj Fronti Slovenaca (OF - Osvobodilna Fronta) 1941., no mnogi članovi pokreta 1943., nakon kapitulacije Italije, pridružili su se slovenskim partizanskim brigadama, osobito Prekomorskim brigadama.

1930. godine talijanska fašistička policija otkrila je neke od TIGR-ovih jedinica i četiri člana (Ferdo Bidovec, Fran Marušič, Zvonimir Miloš i Alojzij Valenčić) uhvaćeni su i pogubljeni u Bazovici. Kada je Mussolini posjetio Kobarid 1938., neki članovi pokreta planirali su atentat na njega, no to se nikada nije ostvarilo. 1941. godine devet članova pokreta osuđeno je za špijunažu i terorizam, petorica od njih (Pinko Tomažič, Viktor Bobek, Ivan Ivančič, Simon Kos i Ivan Vadnal) također su pogubljeni u Opčinama. Iako je organizacija kasnije prestala djelovati, Komunistička Partija Slovenije (KPS) strogo je nadgledala neke od članova TIGR-a.

Na području hrvatske Istre, predstavnici Komunističke partije Hrvatske od ožujka 1942. godine stupa u kontakt s članovima TIGR-a Vjekoslavom Ladavcom, Živkom Gortanom i Viktorom Baćcem, za čiju se pripadnost TIGR-u znalo obzirom da su zbog toga bili suđeno na talijanskim sudovima. K komunist Ljubo Drndić uredno prenosi da su oni bili spremni na borbu protiv fašista, ali su o komunistima i njihovoj ideologiji - o kojoj su saznali iz iskustava s talijanskim komunistima - imali negativan stav. Ipak su se odlučili pridružiti Narodnooslobodilačkom pokretu kojega su predvodili komunisti, jer su ocijenili da su se hrvatski komunisti doista spremni boriti za sjedinjenje Istre s Hrvatskom, te su u partizanima obnašali važne dužnosti.[1] Asocijacija s antifašističkom djelatnošću TIGR-a ("s Gortanovcima") je partizanima bila važna, pa je od prvih dragovoljaca koji su se pridružili Drugom primorsko-goranskom odredu na Risnjaku u Gorskom kotaru, formirana u kolovozu 1942. god. Prva istarska četa "Vladimir Gortan", a prva veća formacija NOVJ na području Istre formira se u rujnu 1943. godine pod imenom "1. istarska narodnooslobodilačka brigada 'Vladimir Gortan'".[2]

1997., povodom 50. godišnjice priključenja Primorja matici Sloveniji, slovenski predsjednik Milan Kučan dodijelio je organizaciji TIGR Zlatni časni znak slobode republike Slovenije (Zlati častni znak svobode Republike Slovenije).

Član TIGR-a bio je i znameniti Vladimir Gortan, hrvatski domoljub i antifašist iz Istre koji je 1929. godine osuđen na smrt u Rimu i potom strijeljan u Puli. Po njemu su za vrijeme II. svjetskog rata nazvane neke partizanske jedinice iz Istre, a potom mnoga poduzeća i ustanove - te i danas po njemu nose ime ulice i škole po raznim mjestima u Istri, ali i Rijeci i Zagrebu.

U Sloveniji i Trstu (Italija) tradicije TIGR-a danas njeguje "Društvo za negovanje rodoljubnih tradicij organizacije TIGR Primorske".

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ljubo Drndić: "Oružje i sloboda Istre 1941.-1943.", "Školska knjiga", Zagreb - Pula 1978., str. 53-62
  2. "Istarska svitanja", Vladimir Kolar, "Narodna armija" Beograd, 1968., str. 20-21, 40-41

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]