The Beach Boys
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
| The Beach Boys | ||
|---|---|---|
| Žanr/ovi | rock surf rock psihodelični rock |
|
| Djelatno razdoblje | 1961. - 1983.; 1984. - 1998.; 1999. - danas | |
| Producentska kuća | Capitol Records Brother Records Reprise Records Caribou Records |
|
| Članovi (članice) | ||
| Al Jardine Bruce Johnston Mike Love Brian Wilson |
||
| Bivši članovi | ||
| Carl Wilson Dennis Wilson David Marks Ricky Fataar Blondie Chaplin |
||
The Beach Boys su pop grupa osnovana u mjestu Hawthorne, Kalifornija 1961. godine. Originalna grupa sastojala se od pjevača-glazbenika-skladatelja Briana Wilsona, njegove braće Carla i Dennisa, njihovog rođaka Mikea Lovea i prijatelja Alana Jardinea kojeg je, zbog fakultetskih obaveza, u ranoj fazi mijenjao David Marks. Snimili su mnoge Top 40 hitove, hit albume i četiri US #1 singla, a primljeni su i u Rock and Roll Hall of Fame 1988.
Sadržaj
Počeci[uredi VE | uredi]
Grupa se sastojala od Briana Wilsona, njegove braće Carla i Dennisa, njihovog rođaka Mikea Lovea i školskog prijatelja Alana Jardinea, a osnovana je u Hawthorne, Kalifornija 1961. Prve inspiracije stizale su od oca braće Wilson, Murrya i vokalnih grupa kao The Four Freshmen. Na početku grupa se predstavljala kao The Pendletones. Iako su surferski motivi bili jako zastupljeni u prvim pjesmama, jedini pravi surfer bio je Dennis. On je predložio braći da proslave njegov hobi i mjesto djelovanja, Južna Kalifornija.
Na početku Murry Wilson je bio njihov menadžer i vodio karijeru pjevanja sa Capitol Records. 1964. Brian Wilson otpustio je oca sa menadžerske pozicije nakon svađe u studiju a nakon smrti Murrya Wilsona nije mu čak došao ni na pogreb.
Njihove prve pjesme temeljile su se na životnim iskustvima mladih u Kaliforniji (npr. ˝All Summer Long˝, ˝Fun, Fun, Fun˝), automobile (˝Little Deuce Coupe˝) i surfanje (˝Surfin' USA˝, ˝Surfin' Safri˝ itd.). Postali su najpoznatija američka pop grupa, ali i svjetska sve do pojave The Beatles 1964. koji su im postali najveći rivali.
Kao i The Beatles, The Beach Boys su razvili svoju glazbu u 60-ima, a usponu su pripomogli producenti Burt Bacharach i Phil Spector koji su producirali hit ˝California Girls˝ 1965. Takav uspjeh doživjeli su glazbenici poput The Beatles, The Rolling Stones, The Byrds i James Brown. No teret da stvore mit američke slobode ležao je ipak na Beach Boysima.
Brianove inovacije i osobni problemi[uredi VE | uredi]
Tijekom 1964. Brian je počeo dobivati napadaje i odustao je od turneja s grupom da bi se posvetio pisanju pjesama i produkciji. Tada je Bruce Johnston postao stalni član grupe.
Brianova stručnost u studiju i njegova sofisticirana glazbena djela dala su plod 1966., to je bio album Pet Sounds. Singlovi kao ˝Wouldn't It Be Nice˝ i ˝God Only Knows˝ (koje su po prvi put pokazale Carla kao glavnog vokalista) pokazuju Brianov talent kao skladatelj i producent. Govori se da je pjesma ˝God Only Knows˝ prva američka pop pjesma koja je imala riječ ˝God˝ (eng. za Bog). ˝˝Caroline, No˝, također uzeta iz Pet Sounds je izdana kao solo Briana Wilsona, jedini solo Briana Wilsona u ranim godinama u Capitol Records.
Taj album je bio svjetski poznat i Paul McCartney je rekao da mu je to najdraži album svih vremena te da je izvršio važan utjecaj na album Beatlesa pod imenom Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band. Iako je dobio vrlo pozitivne kritike Capitol Records dao mu je slabe ocjene i to je utjecalo na njegov rang (samo # 10). Njegov pad utjecao je duboko na Briana.
Brian je pokušao iskoristiti prednosti Pet Sounds te je nastavio s još ambicijoznijim projektom. Njegov plod bio je ˝Good Vibrations˝, koji je Brian opisao kao ˝džepnu simfoniju˝. Pjesma je postala njihov najveći hit do danas, a 1966. je postala US i UK # 1 na Top Listi, a mnogi kritičari su je smatrali jednom od najboljih rock singlova svih vremena. Mojo Music Magazine je 1997. pjesmu proglasio ˝Najbolji singl svih vremena˝, 2000. VH1 ju je stavio na mjesto broj 8 od ˝100 Greatest Rock Songs˝, a kasne 2004. Rolling Stone Magazine ju je stavio na mjesto broj 6 od ˝500 Best Songs Of All Time˝. Također je prijavljena svota od $16,000 - možda najskuplja američka pjesma - a neki albumi su prijavili manju svotu od samo te jedne pjesme.
Iako mu se osobni život raspadao, njegova glazba u tim godinama bila je izvanredna. Njegovi sve veći problemi postali su stalne teme razgovora. Eksperimentirao je sa drogom, dobio na težini, padao u duboku depresiju a postao je i paranoičan. Njegovo stanje se na kraju diagnosticiralo kao shizofrenija.
Smrti Carla i Dennisa Wilsona[uredi VE | uredi]
U kasnim 70-im Dennis je također počeo patiti od droge i alkohola, i tako su neke koncerte obilježili nastupi članova pod utjecajem alkohola i droge. Grupa je bila prisiljena ispričati se javnosti nakon katastrofalnog koncerta u Sydneyu 1979. na kojem je većina članova bila pijana. Iako često pijan, Dennis je ostvario svoj prvi solo projekt Pacific Ocean Blue i tako lansirao novi projekt Bamboo.
Za blagdan 4. srpnja 1980. The Beach Boys su održali koncert u National Mallu u Washingtonu pred mnoštvom. Tradicija se nastavila još dvije godine no 1983. Ministar unutarnjih poslova James Watt im je zabranio koncerte u Mallu jer je rock imao ˝negativan˝ utjecaj. No 1985. Nancy Reagan, žena Ronalda Reagana im se ispričala i ponovo su se vratili u Mall. Zadnji put kad su The Beach Boys nastupili u Mallu bilo je 2005.
Dennisovi problemi počeli su se razvijati u ranim 80-ima, a 1983. je poginuo utopivši se u pijanom stanju pokušavajući sakupiti stvari bačene s broda.
Nakon tragične smrti Dennisa Wilsona The Beach Boys su nastavili dalje i uspjeli su napraviti # 1 hit 1988. pod imenom ˝Kokomo˝ koji je postao najbolji best-seller.
Tragedija je obitelj Wilson zadesila i 1998. kada je Carl Wilson preminuo od raka pluća. Iako Johnston i Love nastupaju pod imenom ˝The Beach Boys˝, nitko iz stare grupe nije s njima.
Nagrade[uredi VE | uredi]
Primljeni u Rock and Roll Hall of Fame 1988. i Vocal Group Hall of Fame 1998.
Članovi[uredi VE | uredi]
izvorna postava
- Brian Wilson (1942.-danas)
- Carl Wilson (1946.-1998.)
- Dennis Wilson (1944.-1983.)
- Mike Love (1941.-danas)
- Alan Jardine (1942.-danas)
- Bruce Johnston (1944.-danas)
Ostali članovi
Bivši članovi
- David Marks (1947.-danas)
- Ricky Fataar (1952.-danas)
- Blondie Chaplin
- Glen Campbell (1936.-danas)
Članovi na današnjim turnejama s Loveom i Johnstonom
Diskografija[uredi VE | uredi]
Studijski Albumi[uredi VE | uredi]
|
|
Albumi Uživo[uredi VE | uredi]
- Beach Boys Concert (1964) #1 US
- Live in London (1970) (u Americi 1976) #75 US
- The Beach Boys in Concert (1973) #25 US
- Good Timin': Live at Knebworth England 1980 (2002)
Kompilacije[uredi VE | uredi]
- Best of The Beach Boys (1966) #8 US; #2 UK
- Best of The Beach Boys Vol. 2 (1967) #50 US; #3 UK
- Best of The Beach Boys Vol. 3 (1968) #153 US; #9 UK
- Endless Summer (1974 - neoficijalno) #1 US
- Spirit of America (1975 - neoficijalno) #8 US
- Good Vibrations - The Very Best of The Beach Boys (1975) #25 US
- Ten Years of Harmony (1981) US #156
- Made in U.S.A. (1986) US #96
- Ultimate Christmas (1998)
- The Greatest Hits - Volume 1: 20 Good Vibrations (1999) #95 US
- The Greatest Hits - Volume 2: 20 More Good Vibrations (1999) #192 US
- Greatest Hits Volume Three: Best of the Brother Years 1970-1986 (2000)
- Classics selected by Brian Wilson (2002) #159 US
- Sounds of Summer: The Very Best of The Beach Boys (2003) #16 US
Antologije[uredi VE | uredi]
- Endless Harmony Soundtrack (1998, reizdano 2000)
- Hawthorne, CA (2001)
Kolekcije[uredi VE | uredi]
Singlovi[uredi VE | uredi]
|
|
