Tomislav Sertić
Tomislav Sertić | |
---|---|
Opći životopisni podatci | |
Datum rođenja | 21. prosinca 1902. |
Mjesto rođenja | Udbina, Hrvatska |
Datum smrti | 27. rujna 1945. |
Mjesto smrti | Beograd, Srbija |
Nacionalnost | Hrvat |
Titule | vitez |
Opis vojnoga službovanja | |
Godine u službi | 1923. - 1940. 1941. - 1945. |
Čin | major (KJV) general (HOS) |
Ratovi | Drugi svjetski rat |
Vojska | ![]() ![]() |
Odlikovanja | Red krune kralja Zvonimira |
Tomislav Sertić (Udbina, 21. prosinca 1902. - Beograd, 27. rujna 1945.), hrvatski vojnik, časnik u vojskama Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske.
Životopis[uredi VE | uredi]
Trgovačku akademiju završio u Dubrovniku, a Vojnu u Beogradu 1923. Služio u vojsci Kraljevine Jugoslavije i 1939. postigao čin majora. Surađivao s ustašama, 1940. pobjegao u Mađarsku, a potom u Italiju gdje se pridružio emigrantima.
Uspostavom NDH, vraća se u Hrvatsku, postaje prvim zapovjednikom Ustaške vojnice do svibnja 1941. godine. U lipnju 1941. postaje ustaškim pukovnikom (najviši čin do krilnika; krilnici su bili S. Kvaternik, J. Francetić-postumno, A. Vokić). Bavi se uspostavom ustaške časničke i dočasničke škole (od svibnja do studenog 1941. zapovjednik je Ustaške časničke škole). Nakon toga obnaša različite dužnosti u Ustaškoj vojnici: studeni 1941. - kolovoz 1942. glavar stožera UV-a, zatim zapovjednik Ustaških učilišta, zatim u siječnju 1943. postaje nadzornik učilišta OS NDH što biva do listopada 1943., u veljači 1944. postaje general OS NDH, te je 1. rujna 1944. postao glavar Glavnostožernog ureda MINORS-a.
Nije sudjelovao u puču Lorković-Vokić, ali je kod pučista bio veoma cijenjen, pa su mu tako pučisti namjeravali nakon svrgavanja Ante Pavelića namijeniti mjesto dozapovjednika novouspostavljene domobranske vojske.
Nakon sloma NDH, predao se Englezima; izručen partizanima, te 22. rujna 1945. pred Vojnim sudom Vrhovnog suda DFJ u Beogradu osuđen na smrt. Zajedno sa šesnaestoricom drugih visokih časnika hrvatske vojske, strijeljan je u Jajincima oko pet sati ujutro dne 27. rujna 1945. Nije mu pomogla izjava koju je zagrebaċki nadbiskup Alojzije Stepinac poslao Vojnom sudu:
" Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu. Predmet: Izjava o generalu Tomislavu Sertiću
Potpisani nadbiskup zagrebaċki izjavljujem ovime, da osobno poznajem gosp. generala Tomislava Sertića kao veoma plemenita ċovjeka, puna čovječnosti, koji je uvijek osuđivao nepravde s bilo koje strane, počinjene protiv bilo kojeg građanina N.D.H. Bio je uvijek spreman zauzeti se za każnjenike i osuđenike. Radi toga svog osjećanja i nastojanja bio je sumnjiv nekim vlastodršcima, pače prijetilo mu se s nekih strana i smrću. Jasno je da je ljubio svoj narod. No znadem i to da je glavnim krivcima u Hrvatskoj smatrao Talijane i Nijemce koji su svojom politikom nastojali što više zavaditi naš svijet i izkoristiti našu zemlju. Bio je uvjerenja da treba zadržati položaje i tako spriječiti da stranac ne uspije posve ostvariti svoje namjere. U Zagrebu, 22. lipnja 1945. "
Nositelj je titule "vitez" stoga se naziva i Tomislav vitez Sertić.