Tomislav Sertić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tomislav Sertić
Tomislav Sertić.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 21. prosinca 1902.
Mjesto rođenja Udbina, Hrvatska
Datum smrti 27. rujna 1945.
Mjesto smrti Beograd, Srbija
Nacionalnost Hrvat
Titule vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1923. - 1940.
1941. - 1945.
Čin major (KJV)
general (HOS)
Ratovi Drugi svjetski rat
Vojska Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Jugoslavenska vojska
Flag of Independent State of Croatia.svg Hrvatske oružane snage
Odlikovanja Red krune kralja Zvonimira

Tomislav Sertić (Udbina, 21. prosinca 1902. - Beograd, 27. rujna 1945.), hrvatski vojnik, časnik u vojskama Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Trgovačku akademiju završio u Dubrovniku, a Vojnu u Beogradu 1923. Služio u vojsci Kraljevine Jugoslavije i 1939. postigao čin majora. Surađivao s ustašama, 1940. pobjegao u Mađarsku, a potom u Italiju gdje se pridružio emigrantima.

Uspostavom NDH, vraća se u Hrvatsku, postaje prvim zapovjednikom Ustaške vojnice do svibnja 1941. godine. U lipnju 1941. postaje ustaškim pukovnikom (najviši čin do krilnika; krilnici su bili S. Kvaternik, J. Francetić-postumno, A. Vokić). Bavi se uspostavom ustaške časničke i dočasničke škole (od svibnja do studenog 1941. zapovjednik je Ustaške časničke škole). Nakon toga obnaša različite dužnosti u Ustaškoj vojnici: studeni 1941. - kolovoz 1942. glavar stožera UV-a, zatim zapovjednik Ustaških učilišta, zatim u siječnju 1943. postaje nadzornik učilišta OS NDH što biva do listopada 1943., u veljači 1944. postaje general OS NDH, te je 1. rujna 1944. postao glavar Glavnostožernog ureda MINORS-a.

Nije sudjelovao u puču Lorković-Vokić, ali je kod pučista bio veoma cijenjen, pa su mu tako pučisti namjeravali nakon svrgavanja Ante Pavelića namijeniti mjesto dozapovjednika novouspostavljene domobranske vojske.

Nakon sloma NDH, predao se Englezima; izručen partizanima, te 22. rujna 1945. pred Vojnim sudom Vrhovnog suda DFJ u Beogradu osuđen na smrt za izdaju i ratne zločine.[1] Optužnica ga je, između ostalog, teretila da je "opremio i moralno podgotovio prvu ličku bojnu koja je u borbi protiv partizana Like počinila nečuvene zločine", te "formirao zloglasni 1 ustaški zdrug pod komandom Jure Francetića koji je žario i palio na čitavoj teritoriji Hrvatske".[2] Zajedno sa šesnaestoricom drugih visokih časnika hrvatske vojske, strijeljan je u Jajincima oko pet sati ujutro dne 27. rujna 1945. Nije mu pomogla izjava koju je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac poslao Vojnom sudu.

Nositelj je titule "vitez" stoga se naziva i Tomislav vitez Sertić.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Jareb 2000, str. 301.
  2. Jareb 2000, str. 282.
  • Jareb, Mario. 2000. Ustaški pukovnik i general Tomislav Sertić. Časopis za suvremenu povijest. Hrvatski institut za povijest. 32 (2): 271–315. Pristupljeno 2. travnja 2021.