Tomislav Sertić

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.). Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.

Tomislav Sertić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	21. prosinca 1902.
Mjesto rođenja	Udbina, Hrvatska
Datum smrti	27. rujna 1945.
Mjesto smrti	Beograd, Srbija
Nacionalnost	Hrvat
Titule	vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1923. - 1940. 1941. - 1945.
Čin	Major (KJV) General (HOS)
Ratovi	Drugi svjetski rat
Vojska	Jugoslavenska vojska Hrvatske oružane snage
Odlikovanja	Red krune kralja Zvonimira

Tomislav Sertić (Udbina, 21. prosinca 1902. - Beograd, 27. rujna 1945.), hrvatski vojnik, časnik u vojskama Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske.

Životopis

Trgovačku akademiju završio u Dubrovniku, a Vojnu u Beogradu 1923. Služio u vojsci Kraljevine Jugoslavije i 1939. postigao čin majora. Surađivao s ustašama, 1940. pobjegao u Mađarsku, a potom u Italiju gdje se pridružio emigrantima.

Uspostavom NDH, vraća se u Hrvatsku, postaje prvim zapovjednikom Ustaške vojnice do svibnja 1941. godine. U lipnju 1941. postaje ustaškim pukovnikom (najviši čin do krilnika; krilnici su bili S. Kvaternik, J. Francetić-postumno, A. Vokić). Bavi se uspostavom ustaške časničke i dočasničke škole (od svibnja do studenog 1941. zapovjednik je Ustaške časničke škole). Nakon toga obnaša različite dužnosti u Ustaškoj vojnici: studeni 1941. - kolovoz 1942. glavar stožera UV-a, zatim zapovjednik Ustaških učilišta, zatim u siječnju 1943. postaje nadzornik učilišta OS NDH što biva do listopada 1943., u veljači 1944. postaje general OS NDH, te je 1. rujna 1944. postao glavar Glavnostožernog ureda MINORS-a.

Nije sudjelovao u puču Lorković-Vokić, ali je kod pučista bio veoma cijenjen, pa su mu tako pučisti namjeravali nakon svrgavanja Ante Pavelića namijeniti mjesto dozapovjednika novouspostavljene domobranske vojske.

Nakon sloma NDH, predao se Englezima; izručen partizanima, te 22. rujna 1945. pred Vojnim sudom Vrhovnog suda DFJ u Beogradu nepravedno osuđen na smrt. Zajedno sa šesnaestoricom drugih visokih časnika hrvatske vojske, strijeljan je u Jajincima oko pet sati ujutro dne 27. rujna 1945. Nije mu pomogla izjava koju je zagrebaċki nadbiskup Alojzije Stepinac poslao Vojnom sudu:

" Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu. Predmet: Izjava o generalu Tomislavu Sertiću

Potpisani nadbiskup zagrebaċki izjavljujem ovime, da osobno poznajem gosp. generala Tomislava Sertića kao veoma plemenita ċovjeka, puna čovječnosti, koji je uvijek osuđivao nepravde s bilo koje strane, počinjene protiv bilo kojeg građanina N.D.H. Bio je uvijek spreman zauzeti se za każnjenike i osuđenike. Radi toga svog osjećanja i nastojanja bio je sumnjiv nekim vlastodršcima, pače prijetilo mu se s nekih strana i smrću. Jasno je da je ljubio svoj narod. No znadem i to da je glavnim krivcima u Hrvatskoj smatrao Talijane i Nijemce koji su svojom politikom nastojali što više zavaditi naš svijet i izkoristiti našu zemlju. Bio je uvjerenja da treba zadržati položaje i tako spriječiti da stranac ne uspije posve ostvariti svoje namjere. U Zagrebu, 22. lipnja 1945. "

Nositelj je titule "vitez" stoga se naziva i Tomislav vitez Sertić.