Točka sa zarezom
;
|
| Pravopisni znakovi |
|---|
|
bjelina ( ) |
| Matematički znakovi |
|
operatori ( + ) ( – ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / ) |
| Ostali znakovi |
|
stupanj ( ° ) |
Točka sa zarezom ( ; ) razgodak je koji ima vrijednost između točke i zareza. Koristi se na mjestima gdje bi točka prejako odijelila rečenične ili značenjske dijelove, a gdje bi zarez to preslabo učinio. Uglavnom se korištenje ovog interpunkcijskog znaka prepušta piščevu jezičnom osjećaju.
Ovaj je znak nastao spajanjem točke i zareza u jedan zajednički znak. Smatra se da ga je u tisku prvi uporabio Aldo Manuzio, venecijanski pionir tiska i inovator. Sam je znak ; u crkvenoslavenskom i novogrčkom označavao pitanje i zamjenjivao upitnik.
Koristi se u nabrajanju istovrsnih dijelova da bi se odijelile jasne cjeline:
Sreća, zdravlje, radost;
Tuga, bolest, gadost;
Smrt, moja Golgota;
Ljubav, moja divota.
U poeziji i prozi često se koristi da bi se odijelile misli, slike i cjeline:
- Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče”
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
- Ivana Brlić-Mažuranić, „Priče iz davnine”
No crni čovjek nije došao ni te, ni druge, ni treće noći; nije došao nikada.
Kad se dijelovi koji se nabrajaju pišu jedan ispod drugoga, pišu se bez zareza; no, ako sadržavaju rečenice koje počinju malim početnim slovom, mogu se odvajati i točkom sa zarezom:
- Narječja hrvatskog jezika jesu:
- štokavsko narječje, dobilo ime po upitnoj zamjenici "što";
- kajkavsko narječje, dobilo je ime po upitnoj zajenici "kaj";
- čakavsko narječje, dobilo je ime po upitnoj zamjenici "ča".
Točka sa zarezom u raznim se programskim jezicima koristi za razdvajanje naredbi (engl. statement).
#include <stdio.h>
int main(void)
{
printf("Ovo je primjer u programskom jeziku C\n");
return 0;
}