Prijeđi na sadržaj

Izostavnik

Izvor: Wikipedija
’ '
Pravopisni znakovi

bjelina (   )
točka ( . )
upitnik ( ? )
uskličnik ( ! )
zarez ( , )
točka sa zarezom ( ; )
dvotočje ( : )
trotočje ( )
zagrade ( ( ) ) ( [ ] ) ( / / ) ( { } ) ( < > )
spojnica ( - )
crtica ( )
kosa crta ( / )
izostavnik ( ' ) ( )
navodnici ( „ ” ) ( » « ), polunavodnici (‘ ’)
zvjezdica ( * )
članak, paragraf ( § )
znak at ( @ )
postotak (%), promil ()

Matematički znakovi

operatori ( + ) ( ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / )
jednakosti ( = ) ( ) ( ) ( )
odnosi ( > ) ( < ) ( ) ( )

Ostali znakovi

stupanj ( ° )
tilda ( ~ )
križić ( )
obrnuta kosa crta ( \ )
povisilica ( # )
znak et ( & )
bullet ( )
donja crta ( _ )
uspravna crta ( | )

Izostavnik ili apostrof (  i ' ) – grč. απόστροφος za apóstrophos, okretanje; razgodak je kojim se označava izostavljeno slovo ili skup slova, uglavnom u književnoumjetničkim djelima. Oblikom je jednak jednostrukom navodniku.

Uporaba u jeziku

[uredi | uredi kôd]

Književnost

[uredi | uredi kôd]

Izostavnikom se često služe pjesnici da bi održali metriku:

Bio jednom postolar,
Pošten čovjek al’ već star:
Mnogo djece mnogo treba,
A u kući nema hljeba;
A djeca sve viču "kruha!"
Otkud kruha? Nužda ’e gluha.

"Dobro veče, stari goso!
Već je hora, pusti pos’o;
Brže-bolje ajdmo sada!
Puna mjera, sedam ljeta,
Put mojega treba svijeta."
A majstoru naopako!
"Čekaj dokle večeramo;
Tko će gladan sad u pak’o?

Izostavljanje izostavnika

[uredi | uredi kôd]

Izostavnik se u književnoumjetničkim djelima na hrvatskom jeziku ne piše na kraju krnjeg infinitiva i glagolskog priloga sadašnjeg (pisat, gledat, trčeć, trudeć se...)

Izostavnik se također ne navodi ni kad se sažimanjem dvaju samoglasnika dobiva jedan (ko < kao, gledo < gledao, reko < rekao...):

Ah, njegova slika u tkanju
stekla izvrsnos toliku je
da bi reko pazeć na nju:
"I sad misli i svjetuje!"

Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.

Drugi jezici

[uredi | uredi kôd]

U engleskome jeziku služi za skraćivanje glagolskih oblika:

  • I’ll < I will, I’m < I am, she’s < she is, we’re > we are, I’d > I had/would, I can’t > I cannot, they won’t < they will not

U engleskom se također koristi sa suglasnikom s za izražavanje pripadnosti, što se naziva saski genitiv:

  • Marina’s, Mark’s, John’s, Sandra’s (posvojni pridjevi)

Iako se u njemačkome jeziku genitiv sa -s piše bez izostavnika (Michaels, Evas, Charlys, Charlies), apostrof se koristi u imenima koja završavaju slovima s i z kako bi se izbjeglo pisanje ss (postoji kao njemačko dvostruko s) ili zs:

  • Charles’, Scholz’, Markus’, Johannes’, Heuss’, Boris’

U talijanskome jeziku apostrofom se označava elizija (gubitak završnog samoglasnika jedne riječi ispred druge riječi koja također počinje samoglasnikom):

  • Dilegua il sogno d’arte che m’accese. (Guido Gozzano, In casa del sopravissuto)

U mnogim se jezicima također koristi za skraćivanje:

Uporaba izvan jezika

[uredi | uredi kôd]

U brojnim prezimenima:

  • OReilly, DAngelo, MGregor (potonje umjesto McGregor ili MacGregor)

Često se rabe i u ukrašavanju imena i prezimena izvanzemaljaca u znanstvenofantastičnim djelima:

  • Bellana, QonoS, Hurq, Mowga

Ukošenija ravna inačica apostrofa (  ) rabi se za označavanje stopa i palaca (inča).

Jednostrukim i dvostrukim znakom označavaju se kutne i vremenske minute i sekunde: 31°41’ 59’’ (31 stupanj, 41 minuta, 59 sekundā); 8’ 31’’ (8 minutā i 31 sekunda).

U matematici se znakom apostrofa označavaju derivacije funkcija: prva, f’(x); druga, f’’(x); i još neke više. Njime se također dodatno imenuju varijable: x' za x-crtano, x-prim.