Tratinčica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Tratinčica
Bellis perennis
Bellis perennis
Sistematika
Carstvo: Plantae
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Tribus: Astereae
Podtribus: Bellidinae
Rod: Bellis
L.
Vrste
Vidi tekst.

Tratinčica (krasuljak, lat. Bellis), rod bilja porodice Asteraceae, red Asterales, razred Magnoliopsida, koljeno Magnoliophyta. Ovaj rod obuhvaća 14 vrsta,[1] a raširen je po cijeloj Europi i drugdje po svijetu.

Opis[uredi | uredi kôd]

To je zeljasta biljka s listovima skupljenim u rozetu. Narastu do 15 cm visine a na vrhu imaju jednu cvjetnu glavicu, širine 15 do 30 mm. latice su bijele a žuti cjevasti cvjetići su u sredini. Plod je jajolika roška, duga oko 1,5 mm, jajolikog oblika i bez papusa. Cvjeta od ranog proljeća do prvih jesenskih mrazova.

Tratinčice vole livade i travnjake, a rastu sve do 1800 m nadmorske visine.

Ljekovitost[uredi | uredi kôd]

Tratinčica je ljekovita biljka, ali se u prošlosti daleko više koristila kao lijek. Mladi listovi i cvjetovi su jestivi. Zeleni pupoljci mogu se koristiti kao zamjena za kapare.

U biljci su dokazani određeni kemijski spojevi, uključujući tanin , biljnu smolu , eterična ulja i saponine .[2] Biljka je dobra za očne bolesti); kod upala,smiruje kašalj,djeluje baktericidno te je antispazmodik i blagi laksativ.

One su tradicionalna biljka za rane, a za njih se također kaže da su posebno korisne u liječenju nježne i bezvoljne djece. Nedavno istraživanje (1994.) proučava mogućnost upotrebe biljke u terapiji HIV-om. Infuzija se koristi u liječenju katara, reumatizma, artritisa, poremećaja jetre i bubrega, za čišćenje krvi. Tratinčica je nekoć imala veliku reputaciju kao lijek za rane. Mast od lišća nanosi se izvana na rane i modrice itd., dok se destilat koristi interno za liječenje upalnih poremećaja jetre. Žvakanje svježeg lišća je lijek za čir u ustima. Tratinčice također imaju reputaciju djelotvornosti u liječenju karcinoma dojke. Cvjetovi i lišće obično se koriste svježi u dekocijama, mastima i oblogama. Jak dekokt korijena preporučen je za liječenje ekcema, iako je treba uzimati neko vrijeme prije nego što njezin učinak postane očit. Blagi čaj može olakšati tegobe dišnog trakta, reumatske bolove i bolne ili obilne menstruacije. Biljka, ubrana za cvatnje, se koristi kao homeopatski lijek. Njegova uporaba posebno je naznačena u liječenju modrica.[3]

Vrste[uredi | uredi kôd]

  1. Bellis annua L.:
  2. Bellis azorica Hochst.
  3. Bellis bernardii Boiss. & Reut.
  4. Bellis caerulescens (Coss.) Coss. ex Ball
  5. Bellis cordifolia (Kunze) Willk.
  6. Bellis dubia Spreng.
  7. Bellis hyrcanica Woronow
  8. Bellis longifolia Boiss. & Heldr.
  9. Bellis microcephala Lange
  10. Bellis pappulosa Boiss. ex DC.
  11. Bellis perennis L.
  12. Bellis pusilla (N.Terracc.) Pignatti
  13. Bellis rotundifolia (Desf.) Boiss. & Reut.
  14. Bellis sylvestris Cirillo

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

Grlić,Lj. samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Bellis+perennis

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Catalogue of Life: 2012 Annual Checklist
  2. Roberto Chej, Piante medicinali, Milano, Arnoldo Mondadori Editore, 1982.
  3. https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Bellis+perennis
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tratinčica
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Bellis