Unutarnja Mongolija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Unutarnja Mongolija
Öbür Monggol
内蒙古
Nèi Měnggǔ
Inner Mongolia in China (+all claims hatched).svg
Položaj Unutarnje Mongolije u Kini
Flag of the People's Republic of China.svg Kineske pokrajine
Vrsta uprave Autonomna regija
Sjedište Hohhot
 • najveći grad Baotou
 • Partijski sekretar Wang Jun
 • Guverner Bagatur
Površina 1.183.000 km²
(na 3. mjestu)
Stanovništvo
 • ukupno (2010.) 24.706.321
(na 23. mjestu)
 • gustoća 20,2 st./km²
(na 28. mjestu)
Službeni jezici i dijalekti jinyu kineski, mandarinski kineski, mongolski (oirat, daurski i bargu burjatski dijelekt) i tunguski
HDI (2008.) 0,803 (13.)
Etničke grupe Han Kinezi (79%)
Mongoli (17%)
Mandžurci (2%)
Huej (0,9%)
Dauri (0,3%)
Prefekture 12
Županije 101
Gradovi 1.425
ISO 3166-2 CN-15
Web stranica http://www.nmg.gov.cn/
Huhhot.png
Politička podjela Unutarnje Mongolije

Unutarnja Mongolija, službenog naziva Autonomna regija Unutarnja Mongolija (mongolski: OvormonggolAR.svg Öbür Mongghul-un Öbertegen Jasaqu Orun; kineski: 内蒙古自治区 Nèi Měnggǔ Zìzhìqū) je jedna od pet autonomnih regija u sastavu NR Kine.

U samoj Mongoliji je često nazivaju Južnom Mongolijom, smatrajući izraz Unutarnja Mongolija sinocentričnim, odnosno izrazom kineskog imperijalizma.

Pustinjski zapad Unutarnje Mongolije

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Rekonstrukcija palače u Xanadu, prijestolnici Kublaj-kana

Unutarnja Mongolija se nalazi na sjeveru Kine gdje većinom sjeverne granice graniči s Mongolijom i Rusijom, dok na jugozapadu graniči s kineskim pokrajinama Heilongjiang, Jilin i Liaoning, na jugu s pokrajinama Hebei, Shanxi, Shaanxi i Autonomnom regijom Ningxia, a na zapadu s pokrajinom Gansu[1]. Unutarnja Mongolija ima površinu od 1.177.500 km² (treća po veličini u Kini) i svega 24.706.321 stanovnika, po popisu iz 2010. god., što čini tek 1,84% ukupnog stanovništva Kine.

Glavni grad Unutarnje Mongolije je Hohhot s 2,58 miliona stanovnika, dok u gradu Baotou živi 2,46 miliona ljudi[1].

Klima Unutarnje Mongolije je umjerena kontinentalna s dugim i hladnim zimama i kratkim toplim ljetima. Od jugoistoka prema sjeverozapadu padaline kontinuirano opadaju, te je na zapadu gotovo potpuna pustinja.

Povijest[uredi VE | uredi]

Kineski zid, dio u Unutarnjoj Mongoliji
Hram pet pagoda u Hohhotu

Podjela između unutarnje i vanjske Mongolije je nastala tijekom povijesti. Tijekom dinastije Qing, Unutarnja Mongolija je bila podijeljena između običnih kineskih pokrajina, dok je vanjska Mongolija uglavnom ostala u pred-Qing obliku.

Istočni dio ove regije, ili bivše pokrajine Chahar, 1933. osvajaju Japanci koji 1937. god. osnivaju marionetsku državu Mengjiang sa sjedištem u Kalganu pod lokalnom upravom mongolskih velikaša. U to vrijeme je zapadu, u bivšoj pokrajini Suiyuan, uspostavljen Demchugdongrub sa sjedištem u Hohhotu. Čak i prije osnivanja Narodne Republike Kine, Autonomna regija Unutarnja Mongolija je osnovana 1947. god., po uzoru na sovjetske modele manjinske politike. Do 1949., teritorij moderne Unutarnje Mongolije je bio sastavljen od dijelova pokrajina Chahar i Suiyuan. Kada je poništena pokrajina Mandžurija, njezin zapadni dio (dijelovi pokrajina Heilongjiang i Fengtian) su 1955. god. dodani unutarnjoj Mongoliji, dok je Kalgan, pripao pokrajini Hebei.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Xanadu ili Shangdu (kineski: 上都; , pinyin: Shàng dū) je bila ljetna prijestolnica Kublaj-kanova Mongolskog carstva, koje je zauzimalo veći dio Azije. Arheološki nalazi sugeriraju da se grad nalazio oko 275 km sjeverno od Pekinga i 28 km sjeverozapadno od modernog grada Duoluna.

Također UNESCO-va svjetska baština je i gorje Langshan (狼山, Láng Shān) koje je jedno od zaštićen planinskih područja jedinstvenog Danxia reljefa u Kini.

Glavni grad Hohhot je važno središte tibetanskog budizma u Kini s mnogim hramovima kao što su hramovi: Pet pagoda, Dazhao (1580.), Xiaozhao (1697.) i najveći hram Shiretu Juu (1585.).

Upravna podjela[uredi VE | uredi]

Unutarnja Mongolija je podijeljena na 12 prefektura koje su od dinastije Qing do kasnih 1990-ih nosile naziv Aimag (mong. za „savez”; kineski: 盟), koji su bili podijeljeni na „stjegove” (旗). Od tada su brojni aimazi pretvoreni u gradske prefekture, poput ostalih u Kini, te su zadržali svoje stare mongolske nazive (kao što su Hulunbuir, Bayannur i Ulanqab) ili su prihvatili kineski naziv po glavnom gradu (Chifeng, Tongliao). Samo su tri aimaga zadržala staru organizaciju i podjelu na stjegove (Alxa, Hinggan i Xilingol). Tako da današnja podjela Unutarnje Mongolije izgleda ovako:

Zemljovid # Naziv[2] Upravno sjedište Kinesko pismo
Pinyin
Mongolski
(Transkripcija)
Stanovništvo (2010.)
Nei Mongol prfc map.png
— Gradske prefekture —
2. Bayannur Linhe (distrikt) 巴彦淖尔市
Bāyànnào'ěr Shì
Bayannaɣur qota 1.669.915
3. Wuhai Haibowan (distrikt) 乌海市
Wūhǎi Shì
Üqai qota 532.902
4. Ordos Dongsheng (distrikt) 鄂尔多斯市
È'ěrduōsī Shì
Ordos qota 1.940.653
5. Baotou Hondlon District 包头市
Bāotóu Shì
Buɣutu qota 2.650.364
6. Hohhot Huimin (distrikt) 呼和浩特市
Hūhéhàotè Shì
Kökeqota 2.866.615
7. Ulanqab Jining (distrikt) 乌兰察布市
Wūlánchábù Shì
Ulaɣančab qota 2.143.590
9. Chifeng Hongshan (distrikt) 赤峰市
Chìfēng Shì
Ulaɣanqada qota 4.341.245
10. Tongliao Horqin (distrikt) 通辽市
Tōngliáo Shì
Tüŋliyou qota 3.139.153
12. Hulunbuir Hailar (distrikt) 呼伦贝尔市
Hūlúnbèi'ěr Shì
Kölön Buyir qota 2.549.278
— Aimazi —
1. Alxa Alxa Lijevi stijeg 阿拉善盟
Ālāshàn Méng
Alaša ayimaɣ 231.334
8. Xilingol Xilinhot stijeg 锡林郭勒盟
Xīlínguōlè Méng
Sili-yin Ɣool ayimaɣ 1.028.022
11. Hinggan Ulan Hot stijeg 兴安盟
Xīng'ān Méng
Qiŋɣan ayimaɣ 1.613.250

Prefekture se dalje dijele na 101 okružnu jedinicu, uključujući 21 distrikt, 11 gradskih okruga, 17 okruga, 49 stjegova i 3 autonomna stijega. Oni se nadalje dijele na 1.425 općina, uključujući 532 grada, 407 naselja, 277 sumua, 18 etničkih naselja, jedan etnički sumu i 190 poddistrikta.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Većinsko stanovništvo čine Han Kinezi od 79%, iako Mongoli čine značajnu manjinu od 17%. Pored njih tu žive i Mandžurci, Hueji, Dauri, Evenki, Korejci, Rusi, Oroqen i Xibe.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Guangxi (engleski). Encyclopædia Britannica. pristupljeno 17. 01. 2013
  2. Zhōngguó dìmínglù 中国地名录 (Peking, Zhōngguó dìtú chūbǎnshè 中国地图出版社 1997.); ISBN 7-5031-1718-4

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Unutarnja Mongolija