Xanadu

Koordinate: 42°21′35″N 116°10′45″E / 42.359722222222°N 116.17916666667°E / 42.359722222222; 116.17916666667 (WD)
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Xanadu. Za druga značenja pogledajte Xanadu (razdvojba).
Xanadu
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja2012. (36. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, iv, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1389
Koordinate42°21′35″N 116°10′45″E / 42.359722222222°N 116.17916666667°E / 42.359722222222; 116.17916666667 (WD)
Xanadu na zemljovidu Kine
Xanadu
Xanadu
Lokacija Xanadua u Kini

Xanadu ili Shangdu (kineski: 上都, pinyin: Shàng dū) je bila ljetna prijestolnica Kublaj-kanova Mongolskog carstva, koje je zauzimalo veći dio Azije. Arheološki nalazi sugeriraju da se grad nalazio u današnjoj Unutarnjoj Mongoliji (Kina), oko 275 km sjeverno od Pekinga i 28 km sjeverozapadno od modernog grada Duoluna.

Na njegovom mjestu je stajao stariji kineski grad Kaiping (开平, Kāipíng) kojeg je od 1252. – 56. godine urbanizirao kineski arhitekt Liu Bingzhong po strogom kineskom planu utemeljenom na Feng shuiju.[1] Novi grad površine od oko 25.000 ha je bio jedinstven pokušaj spajanja nomadske Mongolske i kulture Han Kineza. Zbog toga je područje Xanadua upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2012. godine.[2]

Sastojao se od četvorinastih "Vanjskog grada" (stranica oko 2,2 km), "Unutarnjeg grada" (stranica oko 1,4 km) i palače, u kojoj je Kublaj-kan (stranica oko 550 m) boravio ljeti. Za palaču se vjeruje da je bila pola veličine Zabranjenog grada u Pekingu, Kina. Danas su od nje ostali samo donji dijelovi zidova i kvadratična terasa od opeke u središtu Unutarnjeg grada. Na slici desno može se vidjeti rekonstrukcija Xanaduove "fontane srebrnog drveta" u Karakorumu. Pored njih, danas se na arheološkim ostacima mogu prepoznati i neki hramovi, grobnice, nomadske nastambe i Tiefan’gang kanal, te drugi vodoopskrbni radovi.

Mongolski kanovi su napravili vrlo malo promjena u svojoj zemlji, držeći se konfucijanske i taoističke filozofije, i remodelirajući vlast domaćih dinastija koje su pokorili. Vjerska rasprava u Ksanadu je dovela do mongolskog širenja tibetanskog budizma širom sjeveroistočne Azije, kulturno vjerska tradicija koja je još snažna u mnogim područjima. Također, vladari iz Xanadua su otvorili carstvo zapadnjacima, dopuštajući putnicima poput mletačkog istraživača Marka Pola 1275. godine izvješćivati o čudima istočne prijestolnice svojim Europljanima. Njegov opis Xanadua je najopsežniji, a spominje palaču u mramoru i pozlaćenim sobama ispunjenim figurama ljudi i životinja, te Unutarnji grad kao park prepun brojnih vrsta životinja (bez zvijeri) i ptica koje su služile kao hrana carskim jastrebovima i sokolovima. Nadalje, u šumovitom dijelu Unutarnjeg grada Marco Polo navodi još jednu prozračnu palaču na pozlaćenim drvenim stupcima i zatvorenu svilom koju je Car svake godine nakon ljetovanja dao rastaviti i prenijeti u zimsku prijestolnicu Dàdū (današnji Peking).

God. 1614., engleski svećenik Samuel Purchas je opis Xanadua Marca Pola objavio u svojoj knjizi Purchasovo hodočašće.[3] Bajnost Xanadua koja se mogla naći u ovim izvješćima je kasnije nadahnula Samuela Taylora Coleridgea da napiše svoju veliku pjesmu Kublaj-Kan[4] kojom je Xanadu postao metafora za izobilje, blagostanje i imućnost. Xanadu se danas pamti najviše zahvaljujući ovoj pjesmi, koja sadrži ove, često navođene redke:

Wikicitati »U Xanaduu Kublaj Kan
palaču sazda za svoj hir,
gdje Alph svet teče noć i dan,
kroz ponor ljudskom oku stran
k moru u crn vir. To plodno tlo dok seže vid
kule opasuju i zid:
vijugav potok tu kroz vrt romoni,
ti tamjanovci cvjetni šire kad;
i te šume drevne kao oni
bregovi s kojih svježi steru hlad.
«
(Samuel Taylor Coleridge, Selected Poetry, Oxford University Press, 1997., str. 102., stihovi 1.-11.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Nancy Shatzman Steinhardt, Chinese imperial city planning, University of Hawaii Press, 1999., str. 153. ISBN 0-8248-2196-3
  2. Upis Xanadua na UNESCO-ovim stranicama 29. lipnja 2012. (engl.) Preuzeto 16. srpnja 2012.
  3. Samuel Purchas, Purchas his Pilgrimage, vol. 4. poglavlje 13., str. 415.
  4. Samuel Taylor Coleridge, Kubla Khan na stranicama engleske wikipedije (engl.) Preuzeto 16. srpnja 2012.