Vazmeno bdjenje
Vazmeno bdjenje[1] ili Uskrsno bdjenje kršćansko je bogoslužje u noći između Velike subote i Uskrsa. Svečano se slavi Isusovo uskrsnuće. Vazmeno bdjenje (vigilija, lat. vigilia – budnost), najznačajnije je u cijeloj povijesti Crkve.[2] Ono je najvažnije bdjenje, ali i slavlje liturgijske godine kojime se vjernike uvodi u otajstvo uskrsnuća. Stoga se i naziva „majkom svih bdjenja”.[3]
U Katoličkoj Crkvi, na vazmeno bdjenje, slavi se najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njome počinje uskrsno vrijeme liturgijske (crkvene) godine. Prvi se put izgovara ili pjeva poklik „Aleluja” nakon korizme.
Liturgijsko slavlje[uredi | uredi kôd]
Obredni čin blagoslova novoga ognja, paljenje uskrsne svijeće na novome ognju i njezino unošenje u crkvu koja je u tami te svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći, kroz jedinstveni simbolizam svjetla pripovijedaju otajstvo uskrsnuća. Kršćanska je vjera spomen na Kristovo uskrsnuće rado slavila obredom svjetla.[4]
- služba svjetla: blagoslov ognja, paljenje velike uskrsne svijeće, svečana procesija, vazmeni hvalospjev (lat. exultet)
- služba riječi
- krsna (i potvrdna) služba
- euharistijska služba
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Babić, Stjepan: Hrvatski jučer i danas, Školske novine: Zagreb, 1995., str. 118., ISBN 953-160-052-X
- ↑ Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
- ↑ Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
- ↑ Što simboliziraju uskrsna svijeća i pet zrna tamjana? Bitno.net Preuzeto 28. ožujka 2024.
