Veliki Brijun
| Veliki Brijun | |
|---|---|
| Otok | |
.svg) Veliki Brijuni i otočje Brijuni | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°54′55″N 13°45′55″E / 44.91528°N 13.76528°E |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Otočje | Brijuni |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 5,72[1] km2 |
| Duljina obale | 23,415[1] km |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
 | |
Veliki Brijun najveći je otok u skupini Brijunskih otoka. Površina otoka je 5,72 km²,[1] dužina obale iznosi 23,42 km[1]. Otok se nalazi uz zapadnu obalu Istre, zapadno od Fažane, od koje ga dijeli 2 km širok Fažanski kanal. Od Pule je udaljen oko 6 km.
Kao i većina Brijunskih otoka, Veliki Brijun je naseljen još u prapovijesti. Otok 177. pr. Kr. godine dolazi pod nadzor Rimljana. U 1. stoljeću na otoku nastaje nekoliko rimskih naselja - na mjestu gdje je danas naselje Brijun, u zaljevu Dobrika i na brdu Kolci. Nakon propasti starog Rima, otok nekoliko puta mijenja vlasnike. Godine 1893. otok kupuje industrijalac Paul Kupelwieser (1843.-1919.)[2] koji tamo gradi ekskluzivno ljetovalište s hotelima, kupalištima, hipodromom, igralištem za golf i tenis, a uređuje se i park i lovište divljači. Izgrađeno je oko 80 zgrada, a iz Fažane je doveden vodovod.
Mikrobiolog Robert Koch je, na poziv Paula Kupelwiesera, boravio na Velikom Brijunu i pomogao otok osloboditi od malarije.[2].
Na rtu Penada, na južnom kraju otoka, se nalazi Svjetionik Rt Peneda.
Izvori
| ||||||||||||||||
