Velimir Blažević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Velimir Blažević (Stranjani, župa Barlovci, Banja Luka, 9. svibnja 1936.) je hrvatski katolički svećenik, crkveni pravnik, prevoditelj, umirovljeni profesor iz redova franjevaca.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Stranjanima u župi Barlovcima, kao drugo dijete u obiteji. Otac Ivo nestao je pretkraj rata 1945., a mati mu je umrla 1956. Krizmao se u banjolučkoj katedrali na Duhove 28. svibnja 1944. godine, a krizmao ga je biskup fra Jozo Garić. Velimir Blažević išao je u osnovnu školu u Budžaku, Banja Luka. Prva dva razreda pohađao je za vrijeme NDH kod časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Poslije rata preostala dva pohađao je u školi u novoj FNRJ. Poslije je otišao na Franjevačko sjemenište u Visokom. Ondje je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju 1957. godine. Novicijat je imao u Kraljevoj Sutjesci. Zaredio se 1953. godine. Pridružio se franjevcima, a zaredio ga je provincijal Bosne Srebrene fra Josip Markušić. 1954. položio je jednostavne zavjete, a 1957. svečane zavjete kod provincijala fra Borisa Ilovače. Kao fratar zadržao je svoje ime. Na studij je otišao u Sarajevo gdje je završio filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1957-1960. i 1961-1962). Studij mu je ometen vojnim pozivom. Još kao student bogoslovlja primio je četiri niža reda i subđakonat koji mu je podijelio 1959. biskup Marko Alaupović. 1960. morao je odslužiti redovni vojni rok u Macedoniji u Kičevu. Služio je 18 mjeseci, a nakon povratka na Bogosloviju odluka o služenju 18 mjeseci opozvana je te je koncem 1961. poslan na dosluženje dodatnih 6 mjeseca vojnog roka. Biskup Alaupović podijelio mu je 1962. u Visokom red đakonata i iste godine u Fojnici red prezbiterata.

Blažević je mladu misu proslavio u Barlovcima 2. kolovoza 1962. godine. Već najesen poslan je na studij u Rim studirati kanonsko pravo na Pravnom fakultetu franjevačkog učilišta Papinskog ateneuma Antonianum. Studirao je do 1965. godine, s tim da je već 1964. položio licencijat iz kanonskog prava.

Proljeća 1965. uprava Bosne Srebrene imenuje ga profesorom Franjevačke teologije u Sarajevu. Potkraj godine doktorirao je pravo na Antonianumu temom Concilia et synodi in territorio hodiernae Jugoslaviae celebrata. (Studium historico-juridicum).

Dužnosti koje je obnašao[uredi VE | uredi]

U Bosni Srebrenoj:

  • profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu
  • generalni lektor kanonskog prava u franjevačkom Redu
  • gost pre­davač na Papinskom Pravnom fakultetu ateneuma Antonianum
  • tajnik i rektor Franje­vačke teologije u Sarajevu
  • provincijal Bosne Srebrene
  • provincijski vikar Bosne Srebrene
  • odgajatelj, ferijalni meštar bogoslova u Sarajevu
  • zamjenik upravitelja hlijalne kuće na Nedžarićima
  • drugi meštar bogoslova
  • vikar samostana sv. Pavla na Nedžarićima
  • privremeni upravitelj novicijata u Monopoliju (Bari)
  • voditelj samostanske knjižnice u samostanu na Petrićevcu
  • ekonom samostana na Petrićevcu
  • samostanski diskret, vođa duhovnih vježbi i obnove, propovjednik i ispovjednik u samostanu sv. Ante na Bistriku
  • u samostanu sv. Pavla-Butmir, diskret, propo­vjednik i ispovjednik, samo­stanski kroničar i dopisnik Bosne Srebrene
  • u samostanu sv. Ilije u Podsusedu propovjednik, ispovjednik
  • člane Komisije za izradbu provincijskih statuta
  • član Komisije za pripremanje kvinkvenalnih ispita
  • vijećnik Vijeća za permanentnu formaciju
  • predsjednik Komisije za permanentnu formaciju
  • član Komisije za reviziju Ugovora s časnim sestrama franjevkama
  • cenzor knjiga Franjevačke provincije Bosne Srebrene

U Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda:

U Hrvatskoj franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelj:

  • generalni vizitator (pohoditelj)

U Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja Blažene Djevice Marije:

  • generalni supohoditelj
  • ravnatelj Ureda za izobrazbu u franjevačkom redu

Bio je član Teološkog društva 'Kršćanska sadašnjost'. Bio je član Udruženja katoličkih svećenika Dobri pastir.

Međunarodne:

  • član franjevačke međunarodne komisije za reviziju franjevačkih Generalnih konstitucija
  • član mješovitog povjerenstva

Znanstveni interes[uredi VE | uredi]

Bavio se temama kao što je eksklaustracija redovnika, o fra Marijanu Jakovljeviću, prijelaznicima s pravoslavlja na katolicizam, katoličkoj župi Jajcu u 17. i 18. st., o kontroverze oko osnivanja i djelovanja Udruženja katoličkih svećenika "Dobri pastir" (djelovalo 1950. - 1975.), ustaškom zločinu nad Srbima u okolici Banje Luke 7. veljače 1942. godine (o dvojbama i neistinama o sudjelovanju u zločinu fra Tomislava Filipovića i drugih franjevaca iz samostana Petrićevca), nerazrješivosti ženidbenog veza, nevaljanosti ženidbe zbog nedostataka u privoli vezanih za nerazrješivost ženidbe, nevaljanim ženidbama katolika i konvalidiranju istih, papi Ivanu Pavlu II., sekularizaciji franjevaca provincije Bosne Srebrene, Zakoniku kanonskog prava, Drugom vatikanskom saboru i sl.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Mješovita ženidba u pravu katoličke crkve, 1975.
  • Bosanski franjevci i nadbiskup dr. Josip Stadler, 2000.
  • Ženidbeno pravo Katoličke crkve : pravno-pastoralni priručnik, 2004.
  • Vodič kroz crkveno pravo za vjernike, 2007.
  • Crkveni partikularni sabori i dijecezanske sinode na području Hrvatske i drugih južnoslavenskih zemalja, 2012.
  • Župe i župnici : pravno-pastoralni repetitorij, 2014.

Zastupljen je u zbornicima kao autor, prireditelj ili urednik:

  • Fra Josip Markušić, 1982.
  • Crtajte granice ne precrtajte ljude: zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog nadbiskupa Vinka Puljića kardinalom, 1995.
  • Služenje miru : Ivan Pavao II. i Sveta Stolica za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini : (1991. - 1995.), 1995.
  • Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne, 1997.
  • Katolička crkva i rat u Bosni i Hercegovini : dokumenti o stavovima i zauzimanju Katoličke crkve za mir i poštivanje ljudskih prava i građanskih sloboda i za očuvanje države Bosne i Hercegovine: (1989-1996) (prireditelj), Svjetlo riječi/Franjevačka teologija, Sarajevo, 1998.
  • Verbi minister et omnis creati cultor: zbornik u čast fra Vitomira Slugića, zaslužnog člana franjevačke provincije Bosne Srebrene i profesora Franjevačke teologije u Sarajevu, u povodu 70. obljetnice života , 1998.
  • Josip Stadler: život i djelo : zbornik radova međunarodnih znanstvenih skupova o dr. Josipu Stadleru, 1999.
  • Ljudska prava i Katolička crkva. 2000.
  • Jajce 1396. - 1996. , 2002.
  • Spomen-spis: povodom 90. obljetnice rođenja dr. fra Ignacija Gavrana, 2004.
  • Franjevački samostan i župa Petrićevac, 2006.
  • Priprava puta, 2008.
  • Majka Klara Žižić i njezina Družba, 2009.
  • Gospodin je moja snaga i moja pjesma: zbornik radova u čast mons. dr. Franje Komarice, 2014.

Članke je objavio u časopisima Bosna franciscana, Vrhbosnensia, Biltenu Franjevačke teologije u Sarajevu, Biltenu Udruženja katoličkih vjerskih službenika u SR BiH, Bogoslovskoj smotri, dnevniku Borbi, Bosni Srebrenoj, reviji Dobrom pastiru odnosno Nova et vetera, Encyclopedia moderna, Glasu Koncila, Kalendaru Dobrom pastiru, Kani, Katoličkom tjedniku, Majci, Miru i dobru, Obavijestima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Svescima (1983.), Svjetlu riječi, Vidoslovu, Vijestima BK BiH KTA, Vjesniku Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Vrhbosni.

Urednik i prireditelj više izdanja molitvenika Biserje sv. Ante: molitvenik naroda Božjega.

Preveo je brojne dokumente Svete Stolice.

Izvori[uredi VE | uredi]