Jozo Garić
| Njegova PreuzvišenostJozo Garić | |
|---|---|
| banjolučki biskup | |
 | |
| Rođen | 28. listopada 1870. Vitez |
| Umro | 30. lipnja 1946. (75 god.) Graz |
| Zaređen za svećenika | 27. lipnja 1893. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Fra Jozo Garić (krsnog imena Stjepan) (Vitez, 28. listopada 1870. – Graz, 30. lipnja 1946.) bio je franjevac i banjolučki rezidencijalni biskup od 1912. do 1946.
Rođen je 28. listopada 1870. u Vitezu kraj Travnika. U fojničkom samostanu 1886. stupa u franjevački red. Od 1887. do 1889. studira filozofiju u Kraljevoj Sutjesci, a bogosloviju od 1889. do 1893. u Pečuhu. Sveti red prima 27. lipnja 1893. u Potočanima. Službu kapelana obavlja u Zenici i Vitezu. Od svibnja 1899. obavlja službu župnika u Vrbanjcima i Kotor Varošu. Bio je i tajnik te generalni vikar biskupa Markovića, te definitor redovničke provincije.
Smrću biskupa Markovića postaje apostolskim administratorom Banjolučke biskupije da bi 14. prosinca 1912. postao rezidencijalni banjolučki biskup. Posvećen je u Rimu 20. veljače 1913., a službu je preuzeo 30. ožujka 1913. Zaslužan je za pokretanje službenog časopisa "Glasnik biskupije banjolučke". Od 5. do 8. kolovoza 1924. je u Banjoj Luci održao prvi biskupijsku sinodu u BiH. Za vrijeme biskupske službe osnovao je šest novih župa.
Zbog bolesti napušta biskupiju 1945. godine i polazi na liječenje u Zagreb. U to vrijeme se događalo i povlačenje hrvatske vojske i civila (Križni put) tako da je i biskup Garić pošao u Graz, gdje je preminuo 30. lipnja 1946. i gdje je i pokopan.
Vlasti NDH odlikovale su ga Redom za zasluge.[1]
- Fra Jozo GARIĆ, rezidencijalni biskup od 1912. do 1946. Pristupljeno 14. lipnja 2013.
| Prethodnik Marijan Marković |
Banjolučki biskup (1912. – 1946.) |
Nasljednik Smiljan Franjo Čekada |
- ↑ Fumić, Ivan. 2010. U ime istine - Katolička Crkva i svećenstvo u II. Svjetskom ratu. SABA RH. Zagreb. str. 110. ISBN 978-953-7587-04-8