Franjo Komarica
| Njegova preuzvišenost Franjo Komarica | |
|---|---|
| Banjolučki biskup u miru | |
 | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Metropolija | Vrhbosanska |
| Biskupija | Banjolučka |
| Imenovan | 15. svibnja 1989. |
| Umirovljen | 8. prosinca 2023. |
| Prethodnik | Alfred Pichler |
| Nasljednik | Željko Majić |
| Redovi | |
| Ređenje | 29. lipnja 1972. zareditelj Alfred Pichler |
| Posvećenje | 6. siječnja 2018. posvetitelj Ivan Pavao II. |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 3. veljače 1946. Novakovići, Banja Luka |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
| Roditelji | Ivo i Ivka (rođ. Marić) |
| Obrazovanje | doktor teoloških znanosti |
| Alma mater | KBF Đakovo Sveučilište u Innsbrucku |
| Geslo | Gospodin je moja snaga i moja pjesma |
| Grb |  |
Franjo Komarica (Novakovići kod Banje Luke, 3. veljače 1946.) prelat je Katoličke Crkve i biskup banjolučki u miru.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Franjo Komarica rođen je u Novakovićima kod Banje Luke 1946. godine. Nakon osnovne škole školovanje je nastavio u Zagrebu i Đakovu. Studirao je u Innsbrucku, gdje je 1972. godine zaređen za svećenika. Doktorirao je liturgiku 1978. godine. Profesor na Vrhbosanskoj Katoličkoj Teologiji u Sarajevu i zborovođa sarajevske katedrale bio je od 1978. do 1986. godine. Započeo je materijalnu i duhovnu obnovu biskupije, pripremu Biskupijske sinode (1990.). Osnovao je biskupijski Caritas (1986.), župna pastoralna vijeća (1989.), Institut za teološku znanost u Banjoj Luci (1990.).
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 28. listopada 1985. godine pomoćnim biskupom banjolučkim, kao najmlađeg biskupa u Jugoslaviji. Za banjolučkog biskupa imenovan je 15. svibnja 1989. godine.
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini biskup Franjo Komarica nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Banjoj Luci. Od prijeratnih oko 200.000 katolika ostalo ih je na području biskupije 15.000. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila je utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz hrvatskog naroda. Od 2002. do 2005. godine bio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
Godine 2004. bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir. 1997. godine objavio je knjigu U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995., prevedenu na više europskih jezika. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice.
Neumorno se zalaže za opstanak Hrvata u bh. entitetu Republika Srpska i pravednom rješenju budućnosti naroda Bosne i Hercegovine.
Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe banjolučkog biskupa 8. prosinca 2023. godine.[1]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Upoznajmo što činimo: homilije o misi, relo života: propovijednički priručnici, 3, Sarajevo-Banja Luka, 1983. (suautor Alfred Pichler)[2]
- Da budemo sretni: katehetske propovijedi o zapovijedima Božjim (Mostar-Banja Luka, 1984) (suautor Alfred Pichler)[3]
- U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995. (Banja Luka-Zagreb-Sarajevo, 1996)
- Proces pomirenja i budućnost Bosne i Hercegovine, (Sarajevo, 2000)
- Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski (Zagreb, 2015) (suautor Winfried Gburek)[4][5]
Odlikovanja i nagrade[uredi | uredi kôd]
- Heinrich-Pesch-Preis (1997),
- Odlikovanje "Coudenhove-Kalergi-Stiftung" (2002),
- Nagrada "Franz-Werfel-Menschenrechtspreis" (2005)
- Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom (20. lipnja 2008)[6]
- Orden časti Republike Srpske (12. siječnja 2012)[7]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Obavijest o imenovanju novog banjoluckog biskupa. biskupija-banjaluka.org. Banjolučka biskupija. 8. prosinca 2018. Pristupljeno 9. prosinca 2023.
- ↑ (engl.) worldcat.org: Upoznajmo što činimo : homilije o misi, pristupljeno 21. prosinca 2015.
- ↑ (engl.) worldcat.org: Da budemo sretni: katehetske propovijedi o zapovijedima božjim, pristupljeno 21. prosinca 2015.
- ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba: Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski / Winfried Gburek, Franjo Komarica ; [prijevod s njemačkog Marica Risek, pristupljeno 21. prosinca 2015.
- ↑ Vedran Balen, Umjesto pravednog mira, u BiH imamo kontrolirani kaos:
- »U Slavonskom Brodu predstavljena je knjiga "Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski" mons. dr. Franje Komarice i Winfrieda Gbureka«, Večernji list, 18. lipnja 2015., pristupljeno 21. prosinca 2015.
- ↑ Vlada Republike Hrvatske: Odlikovanja u prigodi Dana državnosti, 20. lipnja 2008. Pristupljeno 20. prosinca 2015.
- ↑ Komarica: Primio sam Dodikov orden u duhu praštanja i pomirenja. Dnevnik Nove TV, 12. siječnja 2012. Pristupljeno 20. prosinca 2015.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Knjiga: U obrani obespravljenih, Franjo Komarica Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. travnja 2011. (Wayback Machine)
- Internet, web stranica časopisa "Spiegel" (njem.)
- Banjalučka biskupija
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Alfred Pichler |
banjolučki biskup 1989. – 2023. |
nasljednik Željko Majić |