Franjo Komarica

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Franjo Komarica
Banjolučki biskup
Franjo Komarica 1.jpg
Coat of Arms of Bishop Franjo Komarica.svg
Rođen 3. veljače 1946.
Novakovići kod Banje Luke
Zaređen za svećenika 1972.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Franjo Komarica (Novakovići kod Banje Luke, 3. veljače 1946.), banjolučki je biskup.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Puljić, Pezzuto i Komarica

Franjo Komarica rođen je u Novakovićima kod Banje Luke 1946. godine. Nakon osnovne škole školovanje je nastavio u Zagrebu i Đakovu. Studirao je u Innsbrucku, gdje je 1972. godine zaređen za svećenika. Doktorirao je liturgiku 1978. godine. Profesor na Vrhbosanskoj Katoličkoj Teologiji u Sarajevu i zborovođa sarajevske katedrale bio je od 1978. do 1986. godine. Započeo je materijalnu i duhovnu obnovu biskupije, pripremu Biskupijske sinode (1990.). Osnovao je biskupijski Caritas (1986.), župna pastoralna vijeća (1989.), Institut za teološku znanost u Banjoj Luci (1990.).

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 28. listopada 1985. godine pomoćnim biskupom banjolučkim, kao najmlađeg biskupa u Jugoslaviji. Za banjolučkog biskupa imenovan je 15. svibnja 1989. godine.

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini biskup Franjo Komarica nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Banjoj Luci. Od prijeratnih oko 200.000 katolika ostalo ih je na području biskupije 15.000. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila je utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz hrvatskog naroda. Od 2002. do 2005. godine bio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Godine 2004. bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir. 1997. godine objavio je knjigu U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995., prevedenu na više europskih jezika. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice.

Neumorno se zalaže za opstanak Hrvata u bh. entitetu Republika Srpska i pravednom rješenju budućnosti naroda Bosne i Hercegovine.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Upoznajmo što činimo: homilije o misi, relo života: propovijednički priručnici, 3, Sarajevo-Banja Luka, 1983. (suautor Alfred Pichler)[1]
  • Da budemo sretni: katehetske propovijedi o zapovijedima Božjim (Mostar-Banja Luka, 1984) (suautor Alfred Pichler)[2]
  • U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995. (Banja Luka-Zagreb-Sarajevo, 1996)
  • Proces pomirenja i budućnost Bosne i Hercegovine, (Sarajevo, 2000)
  • Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski (Zagreb, 2015) (suautor Winfried Gburek)[3][4]

Odlikovanja i nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (engl.) worldcat.org: Upoznajmo što činimo : homilije o misi, pristupljeno 21. prosinca 2015.
  2. (engl.) worldcat.org: Da budemo sretni: katehetske propovijedi o zapovijedima božjim, pristupljeno 21. prosinca 2015.
  3. Katalog Knjižnica grada Zagreba: Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski / Winfried Gburek, Franjo Komarica ; [prijevod s njemačkog Marica Risek, pristupljeno 21. prosinca 2015.
  4. Vedran Balen, Umjesto pravednog mira, u BiH imamo kontrolirani kaos:
    "U Slavonskom Brodu predstavljena je knjiga "Ljubav. Sila. Domišljatost. Skidanje maski" mons. dr. Franje Komarice i Winfrieda Gbureka", Večernji list, 18. lipnja 2015., pristupljeno 21. prosinca 2015.
  5. Vlada Republike Hrvatske: Odlikovanja u prigodi Dana državnosti, 20. lipnja 2008. Pristupljeno 20. prosinca 2015.
  6. Komarica: Primio sam Dodikov orden u duhu praštanja i pomirenja. Dnevnik Nove TV, 12. siječnja 2012. Pristupljeno 20. prosinca 2015.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]