Vinko Aljinović-Jera

Izvor: Wikipedija

Vinko Aljinović-Jera (Split, 1911. – Stara Gradiška 1942.), splitski komunist i sindikalist.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen 1911. g. u Velom Varošu, u staroj splitskoj težačkoj obitelji Aljinović-Jera. Sin Ante Aljinovića, jednog od prvaka i osnivača Socijalističke stranke u Dalmaciji.[1]

Po zanimanju je bio brijač. Pristupa Komunističkoj partiji 1931. g. Kao istaknuti sindikalni rukovodilac podružnice brijačkih radnika URSS-a (Ujedinjeni radnički sindikalni savez) uhićen je 1940. g. i odveden u Lepoglavu. Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske prebačen je u logor Stara Gradiška, gdje je osuđen na smrt glađu.[2]

1945. g. osnovana je u Splitu brijačko-frizerska zadruga koja do 1990. nosila ima Vinko Aljinović.[3] Također, jedna ulica u splitskom kvartu Spinut, nosila je do 1990. g. ime: Ulica Vinka Aljinovića (današnje Ulice Ivana Rendića i Jurja Plančića).[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Iz historije prvog maja, crvene zastave. Slobodna Dalmacija. 1. svibnja 1953.
  2. Križević, Andrija. Stazama časti. Mjesna zajednica Varoš- Split. str. 44
  3. Kultna mista Velog mista: u ovom salonu Splićani se šišaju već 75 godina, a danas su pravi raritet u gradu. Slobodna Dalmacija
  4. Upoznajemo vas s novim nazivima ulica. Slobodna Dalmacija. 4. svibnja 1968.