Vladimir Turković
Ovo je članak o barunu Turkoviću. Za televizijskog producenta pogledajte članak Vlado Turković.| Vladimir Turković | |
|---|---|
| Životopis | |
| Rođenje | |
| 1878. | Karlovac, Trojedna Kraljevina |
| Smrt | |
| 1951. | Zagreb, Jugoslavija |
| Naslov | barun Kutjevski |
| Otac | Petar Dragan Turković |
| Majka | Marina Maja Tulić |
| Supruga | Veronica Vera Gorup |
| Djeca | dvije kćeri |
| Barun | 1911. |
| Portal o životopisima | |
Barun Vladimir Turković (Karlovac, 1878. – Zagreb, 1951.), bio je hrvatski pravnik, bankar i plemić iz obitelji Turković Kutjevski.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Turković je najstariji sin kutjevskog baruna Petra Dragana, predsjednika Zagrebačke pivovare i Hrvatske eskomptne banke te kasnije i velikog župana Zagrebačke županije.[1] Završio je srednju školu u Karlovcu, a pravo je završio te stekao doktorat u Beču.[1]
Turković je, s dvojicom braće Davorinom i Velimirom, početkom 1919. godine u Zagrebu osnovao Bankarsku radnju braća Turković, a on je izabran prvo za predsjednika, a kasnije je postao članom tročlanog ravnateljstva. Godine 1920. pretvorena je tvrtka u dioničko društvo s kapitalom od 5 milijuna kruna. Tada je u banku ušla i tvrtka Banac iz Londona. Kasnije je kapital u nekoliko navrata povišen na 10 milijuna dinara. Godine 1922. Banka je stupila u interesnu zajednicu s Prvom hrvatskom štedionicom, koja je početkom 1935. posjedovala 25% dionica, dok je tvrtka Banac imala 15%, a braći Turković preostalo je 60% dionica. Banka bavila se redovnim bankarskim poslovima i financijskim operacijama obitelji Turković. Osim toga obavljala je prodaju belgijskih automobila, motocikala i bicikala iz tvornice Fabrique Nationale de Herstal. Banka je sudjelovala i u nekim trgovačkim, industrijskim, izdavačkim i filmskim poduzećima, a ti su poslovi većim dijelom završili s gubitcima. Godine 1941. promijenjen je naziv u Banka braće Turković. Godine 1946. Turković je brisan iz ravnateljstva, a Banka je ušla u proces likvidacije koje je završen dvije godine kasnije.[2]
Turković je bio i narodni zastupnik u Hrvatskom saboru i u Zajedničkom saboru u Budimpešti. Odlikovan je Redom svetog Save trećeg stupnja.[1]
Nakon smrti njegova oca, Turković je utemeljio Zakladu Petra Dragana baruna Turkovića koju je pri Matici hrvatskoj u svoje i u ime svoje braće.[3]
Brak i potomstvo[uredi | uredi kôd]
Turković se 1911. godine oženio Veronicom Verom Gorup, kćerkom Josipa Gorupa pl. Slavinjskog.[4] Imali su dvije kćeri, Darinku (rođenu 1913.) i Mariju (rođenu 1919.).[1][5] Najmlađa Veronicina sestra, Štefanija, bila je u braku s Vladimirovim mlađim bratom Davorinom.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d HR-DAZG-1006 Obitelj Turković, daz.hr Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Banka Braće Turković d.d. Zagreb (1919-1948), hrcak.srce.hr Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Mecene i dobrotvori Matice hrvatske, Matica hrvatska Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Veronica GORUP Born 24 April 1884 - Rijeka, geneanet.org
- ↑ Vladimir Turković, geni.com Pristupljeno 24. veljače 2023.