Petar Dragan Turković
Ovo je članak o barunu Turkoviću. Za kliničkog psihologa pogledajte članak Petar Turković.| Petar Dragan Turković | |
|---|---|
| Životopis | |
| Rođenje | |
| 4. travnja 1855. | Karlovac, Banska Hrvatska |
| Smrt | |
| 2. travnja 1916. | Kutjevo, Trojedna Kraljevina |
| Naslov | barun Kutjevski |
| Otac | Vjenceslav Turković |
| Majka | Ivana (Johanna) Amšel |
| Supruga | Marina Maja Tulić |
| Djeca | tri sina |
| Barun | 1911. |
| Portal o životopisima | |
Barun Petar Dragan Turković (negdje Petar Dragutin; Karlovac, 4. travnja 1855. – Kutjevo, 2. travnja 1916.), bio je hrvatski gospodarstvenik i plemić iz obitelji Turković Kutjevski.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Nakon realne gimnazije u Rakovcu, pohađao je Trgovačku akademiju u Trstu. Već kao mladić rukovodio je očev šumski posao. Od 1882. godine stalno se nastanio u Kutjevu i nastavio rad oko drvenih proizvoda, industrije drva i dizanja uzornog gospodarstva. Po tradiciji ulazi u posao svog oca potkraj 70-ih godina 19. stoljeća. S bratom Milanom je 1886. godine preuzeo upravljanje gospodarskim dobrom, posebno se posvetivši iskorištavanju hrastovine, sadnji velikih površina vinograda, voćnjaka i duhana.[1][2]
Godine 1894. preselio se u Zagreb radi rješavanja upravno-administrativnih poslova vlastelinstva Turković. Uz to, u Zagrebu je imao još neke bitne uloge, bio je član ravnateljstva zagrebačke Plinare i Tvornice kože te predsjednik Zagrebačke pivovare i Hrvatske eskomptne banke. Turković je bio osnivač Zagrebačke pivovare skupa s grofom Gustavom Pongratzom.[3][4] Njegova poslovna karijera dosegnula je vrhunac kada je postao veliki župan Zagrebačke županije, gdje je bio od 1906. do 1907. godine.[2][5] Godine 1911. austrijski car Franjo Josip I. njemu i bratu Milanu dodjelio je barunat.[1]
Tri godine posije njegove smrti, njegovi sinovi su osnovali Banku braće Turković. Banka je likvidirana poslije Drugog svjetskog rata.[6] Također, osnovana je i Zaklada Petra Dragana baruna Turkovića koju je pri Matici hrvatskoj utemeljio njegov sin Vladimir u svoje i u ime svoje braće.[7]
Brak i potomstvo[uredi | uredi kôd]
Turkovićeva supruga zvala se Marina Maja, rođena Tulić. Imali su tri sina, Vladimira (rođenog 1878.), Davorina (rođenog 1883.) i Velimira (rođenog 1894.).[5][8] Sinovi Vladimir i Davorin su se oženili kćerkama Josipa Gorupa pl. Slavinjskog.
Davorinov unuk je klinički psiholog Petar Turković, a praunuka kantautorica Nika Turković.
Spomen i baština[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Turković, Petar Dragan, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ a b c Puljić, Matej: Obitelj Turković kao privredni čimbenik razvoja i modernizacije požeške kotline
- ↑ O Pivovari, Poslovni dnevnik Pristupljeno 7. ožujka 2023.
- ↑ Kolar-Dimitrijević, Mira, Presjek kroz rad Zagrebačke pivovare d.d. do 1945. godine (1992)
- ↑ a b HR-DAZG-1006 Obitelj Turković, daz.hr Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Banka Braće Turković d.d. Zagreb (1919-1948), hrcak.srce.hr Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Mecene i dobrotvori Matice hrvatske, Matica hrvatska Pristupljeno 24. veljače 2023.
- ↑ Petar Dragan (Dragutin) Turković Kutjevski, geni.com Pristupljeno 24. veljače 2023.