Vodikov peroksid

Izvor: Wikipedija
Vodikov peroksid

Strukturna formula vodikova peroksida
Strukturna formula vodikova peroksida
IUPAC nomenklatura vodikov peroksid
Ostala imena Dioksidan
Oksidanil
Identifikacijski brojevi
CAS broj 7722-84-1
UN broj 2015 (>60% otop.)
2014 (20–60% otop.)
2984 (8–20% otop.)
?
RTECS broj MX0900000 X
EC broj 231-765-0
PubChem broj 784
Osnovna svojstva
Molarna masa 34,0147 g/mol
Relativna molekulska masa 34,0147 g/mol
Izgled Vrlo svjetlo plave boje;
bezbojan u otopini, oštar miris
Gustoća

1.11 g/cm3 (20 °C, 30% (w/w) otop.)[1]
1.450 g/cm3 (20 °C, čista tvar)

Talište 272,72 K -0,43 °C
Vrelište 423,35 K 150,2 °C
Tlak para

31,06 hPa (23,3 mmHg) - STP[2]
5 mmHg (30 °C)[3]

Topljivost u vodi

topljiv u bilo kojem omjeru

Dipolni moment

2,26 D

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Može uzrokovati požar Nagrizajuće Opasno
Može uzrokovati požar Nagrizajuće Opasno
(O) (C) (Xn)
NFPA 704
0
3
1
OX
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Vodikov peroksid (H2O2) je kemijski spoj vodika i kisika.

Svojstva i osobine[uredi | uredi kôd]

Bezbojna je i viskozna kapljevina, relativno stabilna na sobnoj temperaturi, ali se pri 80 °C egzotermno razlaže na vodu i kisik. Na sobnoj je temperaturi ta reakcija spora, a ubrzavaju ju nečistoće i svjetlost. Zbog toga se vodikov peroksid pohranjuje u tamnim bocama i uz dodatak inhibitora.

Djeluje i kao reducens, ali su oksidacijska svojstva jače izražena.

Dobivanje[uredi | uredi kôd]

Nastaje hidrogeniranjem antrakinona i oksidacijom nastaloga antrakinola.

Upotreba[uredi | uredi kôd]

Upotrebljava se za izbjeljivanje (ponajčešće kose), kao antiseptik, u kemijskoj industriji, a upotrebljavao se kao oksidans za raketno gorivo.

U prodaju dolazi u koncentracijama od 3,6,9,12, i 30% (takva koncentracija se naziva komercijalno i "Perhidrol").

Najčešće se koristi za dezinfekciju manjih rana i ogrebotina.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 969.
  1. Easton, M. F.; Mitchell, A. G.; Wynne-Jones, W. F. K. 1952. The behaviour of mixtures of hydrogen peroxide and water. Part 1.?Determination of the densities of mixtures of hydrogen peroxide and water. Transactions of the Faraday Society. 48: 796. doi:10.1039/TF9524800796
  2. CRC Handbook of Chemistry and Physics, CRC Press, 2006.
  3. NIOSH Pocket Guide to Chemical Hazards #0335. National Institute for Occupational Safety and Health (NIOSH)