Vojvodstvo Livonija
| Vojvodstvo Livonija | ||||
|---|---|---|---|---|
| Księstwo Zadźwińskie (polj.) Livonijos kunigaikštystė (lit.) Ducatus Ultradunensis (lat.) Herzogtum Livland (njem.) Üleväina-Liivimaa hertsogkond (est.) | ||||
| ||||
.png) | ||||
| Glavni grad | Fellin | |||
| Vladavina | ||||
| Sigismund II. August (prvi) | 1561. – 1572. | |||
| Sigismund III. Vasa (posljednji) | 1588. – 1621. | |||
| Jan Hieronimowicz Chodkiewicz | 1566. – 1578. | |||
| Povijest | ||||
Prethodnice
| ||||
| Danas | ||||
.svg){kind=small}
Vojvodstvo Livonija (polj. Księstwo Zadźwińskie ili Księstwo Inflanckie, lit. Livonijos kunigaikštystė, est. Üleväina-Liivimaa hertsogkond, lat. Pārdaugavas hercogiste, lat. Ducatus Ultradunensis) poznata i kao Poljska Livonija bila je vazal Velike Kneževine Litve, a kasnije Poljsko-Litavske Unije koja je postojala od 1561. do 1621. godine.[1]
Prostirala se na teritoriju današnje sjeverne Latvije i južne Estonije.[1]
Tijekom 16. stoljeće Terra Mariana postala je predmetom pretenzija između Kraljevine Danske, Kraljevine Švedske, Ruskog Carstva i Poljsko-Litavske Unije.[2]
Ruski car Ivan IV. Grozni napao je 1558. Terra Marianu i time započeo Livonski rat 1558. - 1583. Istovremeno su i postrojbe Poljsko-Litavske Unije napale jug Terre Mariane.[2]
Nesposoban da se dalje brani veliki majstor Livonskog reda (grana Teutonskog Reda) Gotthard Kettler, predao je 1561. jug Terre Mariane Poljsko-Litavskoj Uniji, koja je ubrzo sekularizirala svoju novu domenu,[2] i kasnije podijelila na dva vojvodstva; Kneževinu Kurlaniju i Semigaliju (dio današnje Latvije između zapadne obale Rijeke Daugave i Baltičkog mora) kao domenu Velike Kneževine Litve i Vojvodstvo Litvaniju (dio sjeverne Latvije i južne Estonije) kao zajedničku poljsko-litavsku domenu.[2]
Nakon Sedmogodišnjeg rata i Livonskog rata, kad je Stjepan Bathory prodro u Rusiju, i primorao je na sklapanje Mira u Jam-Zapoljskom, Poljsko-Litavska Unija učvrstila je svoju vlast u Terra Mariani, ali bez Estonije i Zapadnoestonskog otočja.[2]
Poljske pretenzije na Estoniju i spor oko švedskog prijestolja doveli su do Švedsko-poljskog rata 1601. u kojem je Kraljevina Švedska 1621. zauzela Rigu a potom 1625. i Tartu. Nakon tih poraza Poljsko-Litavska Unija bila je prisiljena prepustiti Kraljevini Švedskoj svoje vojvodstvo.[2]