Vrjesolike
| Vrjesolike | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Asteranae |
| Red: | Ericales Bercht. & J.Presl |
| Porodice | |
vidi tekst | |
| Baze podataka | |
Vrjesolike (lat. Ericales) veliki je red kritosjemenjača iz nadreda Asteranae i jedna od najranije odvojenih razvojnih grana asterida. Rasprostranjen je gotovo po cijelome svijetu, a obuhvaća približno 12 000 vrsta. U njemu se nalaze vrlo različite biljke, od velikih tropskih stabala i grmova do zeljastih biljaka, povijuša, mesožderki, mikotrofnih i potpuno parazitskih biljaka.
Većina ranih i brojnih današnjih predstavnika drvenaste su biljke, ali životni oblici unutar reda izrazito su raznoliki. Listovi su najčešće jednostavni i spiralno odnosno naizmjenično raspoređeni. Kod mnogih vrsta rub lista ima zupce s jednom žilom i sitnim vršnim čepom koji može otpasti. Česti su nehidrolizirajući tanini, triterpenoidi i saponini.[1]
Cvjetovi pokazuju iznimno veliku morfološku raznolikost. Najčešće su četvero- ili peterodijelni i dvospolni, a latice su u mnogim skupinama srasle, premda to nije opće obilježje reda. Prašnici mogu biti jednaki broju latica, dvostruko brojniji ili vrlo brojni; oblik, položaj i način otvaranja antera također se znatno razlikuju. Upravo je androecij jedan od morfološki najpromjenjivijih dijelova cvijeta u Ericales.[1]
Plodnica je građena od sraslih karpela, ali može biti nadrasla ili podrasla. Plodovi uključuju čahure, bobe, koštunice i druge tipove. Čahura i trajna čaška smatraju se čestim odnosno vjerojatno pradjedovskim obilježjima reda.[1]
Mikoriza je osobito važna u nekim skupinama, ponajprije Ericaceae; erikoidna, arbutoidna i monotropoidna mikoriza karakteristične su za predstavnike Ericales. Red uključuje i biljke bez klorofila koje ovise o gljivama, mesožderke iz Sarraceniaceae i Roridulaceae te potpuno parazitske Mitrastemonaceae.[1]
Pojedine razvojne grane imaju izrazitu sposobnost nakupljanja aluminija. Ona je osobito dobro dokumentirana u Diapensiaceae, Pentaphylacaceae, Symplocaceae i Theaceae te je filogenetski i taksonomski značajna.[1]
Ericales su kozmopolitski red. Neke porodice pretežno su tropske, dok su druge posebno raznolike u umjerenim i hladnim područjima. Među najvažnijim ekološkim skupinama nalaze se tropska stabla Lecythidaceae, Sapotaceae i Ebenaceae, vrijesovi i srodnici u Ericaceae te zeljaste vrste Primulaceae i Polemoniaceae.[2]
Molekularna datiranja upućuju na vrlo staro podrijetlo reda. Rose i suradnici procijenili su početak raznolikosti krunske skupine na približno 110 milijuna godina, u ranoj kredi, nakon čega je između približno 106 i 104 milijuna godina uslijedilo vrlo brzo razdvajanje glavnih grana. Njihova biogeografska rekonstrukcija upućuje na važnu ulogu neotropskog i indomalajskog područja u ranoj evoluciji reda.[2]
Ta drevna i brza radijacija jedan je od razloga što međusobni odnosi pojedinih porodica dugo nisu bili dobro razriješeni te se i novije nuklearne i plastidne analize mjestimice razlikuju.[2]
Ime Ericales valjano su objavili Friedrich von Berchtold i Jan Svatopluk Presl 1820. godine u djelu O přirozenosti rostlin, na stranici 251. World Flora Online također prihvaća autorstvo Bercht. & J.Presl. [3]
Stariji sustavi shvaćali su red mnogo uže. Cronquist je u Ericales uglavnom svrstavao Ericaceae, Clethraceae, Cyrillaceae te nekoliko tada samostalnih porodica koje su poslije uključene u Ericaceae, primjerice Empetraceae, Epacridaceae, Monotropaceae i Pyrolaceae. Velik dio porodica današnjih Ericales nalazio se u zasebnim redovima poput Theales, Ebenales, Primulales, Polemoniales i Lecythidales.[3]
Molekularna istraživanja krajem 20. i početkom 21. stoljeća pokazala su da te naizgled vrlo različite skupine zajedno čine monofiletsku razvojnu granu. Sustavi APG zato su znatno proširili Ericales. APG III dodatno je konsolidirao nekoliko porodica: Maesaceae, Myrsinaceae i Theophrastaceae uključene su u Primulaceae, Pellicieraceae u Tetrameristaceae, a Ternstroemiaceae u Pentaphylacaceae.[3]
APG IV priznavao je 22 porodice, a isto stanje još prikazuje APWeb.[3]
APG V iz 2026. uvodi jednu novu promjenu: nekada samostalnu Sladeniaceae uključuje u proširenu Pentaphylacaceae. Zbog toga Ericales prema APG V sada obuhvaća 21 porodicu, dok će se u bazama koje još slijede APG IV ili stariji APWeb i dalje nalaziti brojka 22. [3]
Prema APG V red obuhvaća 21 porodicu:
- Actinidiaceae Gilg & Werderm.
- Balsaminaceae A.Rich.
- Clethraceae Klotzsch
- Cyrillaceae Lindl.
- Diapensiaceae Lindl.
- Ebenaceae Gürke
- Ericaceae Juss.
- Fouquieriaceae DC.
- Lecythidaceae A.Rich.
- Marcgraviaceae Bercht. & J.Presl
- Mitrastemonaceae Makino
- Pentaphylacaceae Engl. — uključuje nekadašnju Sladeniaceae
- Polemoniaceae Juss.
- Primulaceae Batsch ex Borkh.
- Roridulaceae Martinov
- Sapotaceae Juss.
- Sarraceniaceae Dumort.
- Styracaceae DC. & Spreng.
- Symplocaceae Desf.
- Tetrameristaceae Hutch.
- Theaceae Mirb.
- Actinidiales Takht. ex Reveal
- Aegiceratales Mart.
- Ardisiales J.Presl
- Balsaminales Link
- Barringtoniales Mart.
- Camelliales Link
- Cyrillales Doweld
- Diapensiales Engl. & Gilg
- Diospyrales Prantl
- Ebenales Engl.
- Empetrales Mart.
- Epacridales R.Br. ex Bercht. & J.Presl
- Fouquieriales Mart.
- Gordoniales J.Presl
- Halesiales Link
- Lecythidales Mart.
- Lysimachiales Döll
- Marcgraviales Mart.
- Mitrastemonales Makino
- Monotropales Bercht. & J.Presl
- Myrsinales R.Br. ex Bercht. & J.Presl
- Polemoniales Juss. ex Bercht. & J.Presl
- Primulales Juss. ex Bercht. & J.Presl
- Rhodorales Horan.
- Roridulales Nakai
- Samolales Dumort.
- Sapotales Juss. ex Bercht. & J.Presl
- Sarraceniales Mart.
- Styracales Mart.
- Ternstroemiales Mart.
- Theales Bercht. & J.Presl
- Vacciniales Dumort.