Vuk Kiš
Dr Vuk pl. Kiš Šaulovečki, hrvatski pravaški političar i saborski zastupnik iz Krapine, po struci odvjetnik.[1] Otac je hrvatskog skladatelja i kazališnog djelatnika Marka Kiša.[1]
Pohađao je zagrebačku Klasičnu gimnaziju koju je završio 1889. godine.[2]
Na izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1911. kao kandidat Čiste stranke prava ušao je u Hrvatski državni sabor kao pobjednik u izbornom kotaru Pregradi.[3][4]
Sudionik sastanka svih narodnih zastupnika Stranke prava iz svih državnih i zemaljskih sabora Habsburške Monarhije održanog 12. siječnja 1912. u Zarebu. Iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije bili su osobno nazočni Cezar Akačić, Gjuro Balaško, Ivan Banjavčić, Ivica Frank, Aleksandar Horvat, Dragutin pl. Hrvoj, Franjo Hrustić, Franjo pl. Kufrin, Stjepan Lesny, Marijan Mihaljković, Fran Milobar, Fran Novak, Ivan Peršić, Živko Petričić, Mate Polić, Stjepan pl. Pomper, Vladimir Prebeg, Ivan Ružić, Mile Starčević, Juraj Tomac, Drago Vlahović, Stipe Vučetić, Stjepan Zagorac i Ivan Zatluka, iz Kraljevine Dalmacije Mate Drinković, Ante Dulibić i Ivo Prodan, iz Bosne i Hercegovine Niko Čurić, Kosta Gjebić-Marušić, Milan Katičić, Dominik Mazzi, Nikola Mandić, Petar Mršić, Jozo Sunarić, biskup Ivan Šarić, Josip pl. Vancaš i Juraj Veseličić. Pismeno i brzojavno sastanku su se priključili ovi zastupnici: iz Bosne i Hercegovine Luka Begić, Aleksa Cvietić, Luka Cabrajić, Gjuro Džamonja, Mirko pl. Gjurkovečki, Viktor Jankiević, Marijan Marković, Alojzije Mišić, Oskar pl. Somogy i nadbiskup Josip Stadler, iz Kraljevine Dalmacije Mate Klarić, Petar Matulina, dr Mladinov, prof V. Perić, Ante Sesardić, Nikola Skurić i Petar Šimunić, iz Istre dr Červar, Kirac i Matko Laginja te od izaslanika stranačkih vijeća nazočili su Karlo Bošnjak, Josip Pazman i Mijo Tkalčić iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Srećko Perišić iz Bosne i Hercegovine i Ivo Krstelj iz Kraljevine Dalmacije.[5] Svi su prihvatili poslati homogijalni pozdrav.[5]
Na izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913. kao frankovački kandidat ušao je u Hrvatski državni sabor.[3] Pobijedio je u izbornom kotaru Pregradi. Bio je član saborskoga kluba frankovačkih pravaša, a uz njega to su bili: Vladimir Prebeg, Ivan Zatluka, Aleksandar Horvat, Josip Pazman, Fran Novak, Stipe Vučetić, Josip Milković, Matija Polić, Ivo Frank i Stjepan Pavunić, te Stjepan Zagorac koji je bio član kluba, ali ne i stranke.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Vremeplov Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. svibnja 2014. (Wayback Machine), Krapinski vjesnik, veljača 2010., str. 38
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 918.
- ↑ a b Jutarnji list 1913., str. 2
- ↑ 20. prosinca 1911., Rezultat izbora Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2015. (Wayback Machine), Hrvatska rieč, Šibenik, str. 1
- ↑ a b (nepotpisani članak): Saborisanje u Zagrebu Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. travnja 2015. (Wayback Machine), Hrvatska rieč, Šibenik, 17. siječnja 1912., str. 1
- ↑ Zlatko Matijević: Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.), ČSP, br. 3/2008., Zagreb, str. 1107