Zapolje (plemstvo)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Grb obitelji Zapolja

Zapolje (mađ. Szapolyai, Zápolyai), ugarska plemenitaška obitelj iz Hrvatske, koja vuče podrijetlo od plemića Tvrde koji je na području iznad Tisovca podigao Tvrdić-grad, a prema nekim tvrdnjama bili su u srodstvu sa plemićima Borićima. Obiteljsko ime dobili su vjerojatno prema posjedu Zapolje kod današnje Nove Gradiške.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

U 15. stoljeću Zapolje su se izdigli u vrlo moćno plemstvo. Mali požeški zemljoposjednik Mirko Zapolja (?-1487.) je 1464. godine postao hrvatsko-slavonski ban i kraljevski namjesnik, a nešto kasnije i palatin u Ugarskoj. Mlađi brat Mirka Zapolje, Stjepan (?-1499.) postao je šleskim guvernerom 1474., austrijskim guvernerom 1490., bečkim kapetanom i palatinom 1492. godine.

Stjepanov sin Ivan je bio najpoznatiji od Zapolja, glavni takmac nadvojvodi Ferdinandu I. Habsburškom u nadmetanju za hrvatsko-ugarsko prijestolje, kojeg su za kralja prihvatili u Ugarskoj, a za kralja ga je izglasao i slavonski dio hrvatskog plemstva na saboru u Dubravi 1527. godine.

Kralj Ivan gubi nakon desetljeća građanskog rata u Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu i povlači se na područje Erdelja. Mirom u Velikom Varadinu između Ferdinanda Habsburgovca i Ivana Zapolje, potonjem je priznato kraljevsko pravo u dijelu Ugarske u kojem je vladao, dok je Ferdinandu priznato pravo na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju. Po odredbama tog mira je nakon Zapoljine smrti i Ugarska trebala pripasti Ferdinandu, no Zapolji se rodio sin odnosno nasljednik koji je poremetio sve dogovore, te je Ivan prenio sva prava na sina Ivana Žigmunda, a ne na Ferdinanda.

Ivan Zapolja je umro 1540. godine. Naslijedio ga je Ivan Žigmund, koji je također pretendirao na kraljevski naslov. Drinopoljskim mirom se nagodio s Maksimilijanom Habsburškim te je prihvatio naslov erdeljskog vojvode. Njegovom smrću 1571. godine gasi se rod Zapolja.

Po usmenoj predaji, u blizini mjesta Zapolja, u okolnim šumama - u selu nazvanom Kućani - skrivao se slavonski dio obitelji Zapolja. Kućani se nalaze na dva kilometra od Zapolja, a u blizini mjesta Tisovac. Nakon istjerivanja Turaka po fra Luki Ibrišimoviću Požežaninu, koji je 12. ožujka 1689. godine na brdu Sokolovcu kod Požege s narodnom vojskom razbio Turke, tom je prigodom dobio nadimak Sokol. Fra Luka i njegova narodna vojska odigrali su veliku ulogu u oslobođenju Slavonije. Slavonija je oslobođena godine 1691., a fra Luka je odmah organizirao naseljavanje opustošenih krajeva i gradnju crkvi. Izgradnjom ceste - poveznice od Münchena pa sve do Carigrada, koju je gradila Carica Marija Terezija Habsburška, naređeno je da se sela grade uzduž nove prometnice. Stanovnici Kućana, zapoljskoga roda, prilaze cesti i ostaju na jedan kilometar udaljenosti - jer nisu vjerovali habsburškoj vlasti. Tako se do danas prenosi vjerovanje da se nasljednici kraljevske obitelji Zapolja nalaze u obitelji Vlainić, koja je promjenu prezimena učinila iz sigurnosnih razloga. U narodnoj tradiciji se nastavilo s kraljevskom obitelji koju danas predstavlja Joannes Aurelius de Zapolya.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]