Zaručnici

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zaručnici
I promessi sposi - 2nd edition cover.jpg
Prva stranica romana
Naziv izvornika I promessi sposi
Autor Alessandro Manzoni
Država Italija
Jezik talijanski
Vrsta djela roman
Datum (godina)
izdanja
1827.
Vrijeme radnje 17. stoljeće
Mjesto radnje sjeverna Italija
Glavni lik(ovi) Renzo i Lucia

Zaručnici (tal. I Promessi sposi) - prvi talijanski povijesni roman, kojega je napisao Alessandro Manzoni 1827. godine. To je najpoznatiji i najčitaniji roman na talijanskom jeziku.[1]

Radnja se odvija na sjeveru Italije 1628., za vrijeme opresivnih godina pod španjolskom vlašću, ponekad se roman vidi kao prikriven napad na Austriju, koja je kontrolirala područje u vrijeme kada je pisan. Autor je opisao između ostalog i epidemiju kuge, koja je pogodila Milano oko 1630.

Roman govori o dvoje zaljubljenih koji su prošli kroz sve prepreke samo da budu zajedno.[2] U središtu je radnje dvoje seoskih zaručnika čije vjenčanje onemogućuju mjesni moćnik i ustrašeni župnik. Manzonijevo shvaćanje povijesti prožeto je kršćanskim naukom o spasenju i vjerom u Božju providnost pa, u skladu s tim, nakon mnogobrojnih peripetija njegov ep o običnom puku završava sretnim vjenčanjem.[3] Bavi se različitim temama, od kukavičke, licemjerne prirode jednog prelata (Don Abbondio) i herojske svetosti drugih svećenika (Padre Cristoforo, Federico Borromeo), o nepokolebljivoj snazi ljubavi (odnos Renza i Lucije, i njihova borba da se konačno opet vide i budu u braku), i nudi neke oduševljene uvide u tvorevine ljudskog uma.

Manzoniju je inspiracija za ovaj roman bio "Ivanhoe" Waltera Scotta iz 1820.[4]

U 20. stoljeću bilo je mnogo filmskih adaptacija romana u Italiji, a prema romanu su nastale i dvije opere. "Zaručnici" A. Manzonija je roman koji spada u remek-djela europske književnosti.[5]

Papa Franjo je izjavio da je u čak tri navrata pročitao roman "Zaručnici": 'Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je pročitati opet', rekao je, napominjući kako ga je s tim djelom upoznala njegova baka, još dok je bio dijete.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Archibald Colquhoun. Manzoni and his Times. J. M. Dent & Sons, London, 1954.
  2. https://nkpp.wordpress.com/2013/07/18/alessandro-manzoni-zarucnici/ Preuzeto 21. veljače 2015.
  3. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38723 Preuzeto 21. veljače 2015.
  4. Georg Lukàcs: The Historical Novel. University of Nebraska Press, 1969. ISBN 978-0803279100.
  5. http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=100016496 Preuzeto 21. veljače 2015.
  6. http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/papa-franjo-otkrio-kakvu-glazbu-slusa-i-koji-mu-je-najdrazi-film---303874.html Preuzeto 21. veljače 2015.