Zdenko Brusić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Zdenko Brusić
Zdenko brusic.jpg
Rođenje 16. rujna 1938.
Mjesto rođenja Šibenik
Smrt 10. studenoga 2014.
Zadar
Narodnost Hrvat
Polje arheologija

Zdenko Brusić (Šibenik, 16. rujna 1938. - Zadar, 10. studenoga 2014.) bio je hrvatski arheolog i jedan od začetnika hrvatske hidroarheologije.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnoškolsko obrazovanje stječe u Privlaci, a gimnazijsko u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomira arheologiju 1963. Na istom fakultetu obranom rada Eneolit i rano brončano doba na sjeverozapadnom Balkanu stječe zvanje magistra 1973., a disertacijom Import helenističke i rimske reljefne keramike u Liburniji 1981. stječe titulu doktora. U arheološkoj zbirci Nina djelovao je kao kustos od 1966. do 1969. kada je rad nastavio u Muzeju grada Šibenika. Ravnateljem Arheološkog muzeja u Zadru bio je od 1982. do 1987, a do 1998. bio je kustos Prapovijesnog odjela, kada je prešao na Filozofski fakultet u Zadru. Znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za prapovijesna arheologija stekao je 1999., a od 2003. bio je redovni profesor. Osim u Zadru, predavao je i na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru.[2] Bio je počasnim članom Hrvatskog arheološkog društva.[3]

Znanstveni rad[uredi VE | uredi]

Tijekom rada sudjelovao je u mnogim arheološkim istraživanjima. Godine 1966. u zaljevu Zatonu Brusić (kod rta Kremenjače) otkrio je ostatke antičkog broda izrađenog tehnikom šivanja, a na ulazu u ninsku luku od 1966. do 1968. uočio je ostatke dviju brodica iz Srednjeg vijeka koje se danas nalaze u Arheološkoj zbirci u Ninu.[1]

Zajedno s arheologom Zlatkom Gunjačom te konzervatorom i restauratorom Daliborom Martinovićem, sudjelovao je u prvim podvodnim arheološkim istraživanjima u Hrvatskoj. U to vrijeme svjetsku arheološku senzaciju, olupinu galije s velikim brojem umjetničkih i uporabnih predmeta otkrili su 4. rujna 1967. Tom prigodom u Biogradu je osnovan Zavičajni muzej u kojem je izložena većina tih predmeta, a izrađena je i replika galije.[4]

U dugogodišnjem istraživanju antičke luke Enone (Nin) otkrio je liburnske brodove, kao i dva dobro očuvana starohrvatska broda iz 11. stoljeća nedaleko od Nina. Sudjelovao je i u istraživanjima drugih antičkih luka u Istri (Savudriji, Červar i Poreč), na otocima Mljetu, Visu i Murteru, te luku u Resniku kod Splita. Značajna istraživanja antičkih brodoloma obavljao je u okolini Šibenika (otoci Zlarin i Oblik) i Zadra (Pakoštane), kao i ostatke srednjovjekovnih brodoloma u okolini Dubrovnika (Suđurađ i Drevina), Biograda (Gnalić) i na Kornatima (Bisage), te Pašmanskog i Zadarskog kanala.[5]

Izbor iz djela[uredi VE | uredi]

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Pokrovnik kod Šibenika, neolitičko nalazište, Šibenik 2008.
  • Hellenistic and Roman Relief Pottery in Liburnia, BAR International Series 817, Oxford 1999.

Znanstveni radovi[uredi VE | uredi]

  • Uvala Pijan u staroj Savudriji-rimski Silvo, Strateška luka navigacijske rute duž istočne obale Jadrana. (Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju 18 (2009.))
  • Pakoštanska luka i druga priobalna liburnska naselja u Pašmanskom kanalu u odnosu na gradinska naselja u zaleđu i Aseriju (Asseria, Vol. 5. 5 (2007.))
  • Lux in nave (Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 24 (2007.))
  • Ostatci liburnske nekropole ispred zapadnog bedema Aserije (Asseria 3 (2005.))
  • Nekropole liburnskih naselja Nina i Kose kod Ljupča. (Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju. 8 (2002.))
  • Istraživanje antičke luke kod Nina, Diadora, 4, Zadar, 1968, 203-210.
  • Vrste importa helenističke i rimske keramike u Liburniju, u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje Zbornika Pedagoškog fakulteta, Rijeka, 1993, 81-90.
  • Serilia Liburnica, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 37, Zadar, 1995, 39-59.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]