Zelene alge

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Zelena alga)
Skoči na: orijentacija, traži
Zelene alge
Zelene alge
Zelene alge
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Chlorophyta
Područje života
Razred

Chlorodendrophyceae
Chlorophyceae
Chlorophyta incertae sedis
Mamiellophyceae
Nephrophyceae
Pedinophyceae
Pyramimonadophyceae
Trebouxiophyceae
Ulvophyceae

Zelena alga na morskoj obali

Zelene alge (lat. Chlorophyta), koljeno algi iz koje je evoluiralo više biljaka.

Imaju vjerojatno od 7.500 - 10.000 vrsta, oko 500 rodova i 36 porodica. Većinom su svjetlo-zelene boje, iako postoje neke vrste crvene boje. Uključuju jednostanilne i kolonijalne bičaše, obično s dva biča po stanici, kao i raznovrne kolonije, također i kokoidne, te nitaste oblike, a tu su i makroskopske vodene trave.

Opis[uredi VE | uredi]

Skoro sve vrste imaju kloroplaste, koji sadrže pigmente: klorofil a i b koji im daju svjetlo-zelenu boju, karotenoide (beta karoten) i ksantofile (lutein)[1]. Također sadrže i složene tilakoide.[2]. Obično imaju stanične zidove koji sadrže celulozu. Mitoza im se odvija bez centriola. Pričuvne tvari u stanicama su škrob i kapljice ulja, koji nastaje kao proizvod asimilacije.

Postoje različiti oblici talusa: jednostanični, kolonijalni i heterotrihni.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Razmnožavaju se nespolno (vegetativno, sporama) i spolno. Vegetativan tip razmnožavanja imaju jednostanične zelene alge (diobom stanica, raspadanjem kolonija), dok se neke višestanične alge razmnožavaju fragmentacijom talusa. Razmnožavanje sporama najčešće se odvija zoosporama, kruškolikog oblika, s dva do četiri biča iste dužine. One imaju jednu jezgru, vrčasti kloroplast, crvenu očnu pjegu i kontraktilne vakuole Ipak neke se zelene alge razmnožavaju aplanosporama kod kojih nedostaju bičevi, crvena očna pjega i kontraktilna vakuola.

Spolni način razmnožavanja je gametogamija. Gamete se razvijaju u jednostaničnim gametangijima. Produkt kopulacije je diploidna zigota koja često postaje trajna stanica ili cistozigota, a klije nakon faze mirovanja.

Također postoji i ovakav oblik spolnog razmnožavanja. Haploidna stanica alge, koja sadrži samo jedan primjerak svoje DNK može se stapati s drugom haploidnom stanicom, pa nastaje diploidna zigota. Kada nitaste alge to urade, stvaraju mostove između stanica, a taj proces naziva se konjugacija.

Stanište i način života[uredi VE | uredi]

Autotrofit, većina živi kao plankton ili bentos u slatkim vodama (oko 90% vrsta). Dok neke zelene alge više preferiraju čiste, oligotrofne vode, druge pak vole vode bogate fosfatima, nitratima i amonijakom (eutrofne vode). Ostale se pojavljuju na najrazličitijim staništima (tlo, morski bentos, led i snijeg, kora vlažnog drveća, simbionti s gljivama i životinjama). Vrlo su heterogene alge.

Raznolikost[uredi VE | uredi]

Postoje različiti oblici algi:

  • pokretni jednostaničari (npr. Chlamydonomas).
  • nepokretni jednostaničari (npr. Tetracistis).
  • pokretne kolonije (npr. Gonijum, Pandorina, Volvox, Eudorina).
  • palmeloidne (tetrasporne) kolonije (npr. Pseudosphareocystis, Coccomixa, Sphaerocystis).
  • kokoidni oblici (npr. Ulortix, Spirogyra, Oedogonium, Stigeoclonium).
  • laminarni oblici (npr. Uliva).
  • parenhimski oblici (npr. Chara, Coleochaetae).
  • sifonalni oblici (npr. Derebesia, Codium , Caulerepa).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Burrows 1991. Seaweeds of the British Isles. Volume 2 Natural History Museum, London. ISBN 0 565 00981 8
  2. Hoek, C. van den, Mann, D.G. and Jahns, H.M. 1995. Algae An introduction to phycology. Cambridge University Press, Cambridge. ISBN 0 521 30419 9

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]