Zlatne alge

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Zlatna alga)
Skoči na: orijentacija, traži
Zlatna alga
Status zaštite

Sistematika
Domena: Eukaryota
(nesvrstani) Chromista
Divizija: Heterokontophyta
Razred: Chrysophyceae
Područje života

Zlatne alge (lat. Chrysophyceae) su alge koje spadaju u skupinu Heterokontophyta zajedno sa žutosmeđim algama, algama kremenjašicama i smeđim algama.[1] One su uglavnom ograničene na slatkovodna staništa, ali nekoliko vrsta je nastanjeno u moru. Slatkovodne vrste su osobito zastupljene u čistim, osunčanim površinskim vodama (oligotrofnim jezerima, slabo kiselim /pH<7/ do neutralnim /pH=7/).

Opisano je više od 1000 vrsta. Klasifikacija je kontroverzna. Različiti ksantofili (među nekim lutein i fukoksantin), te beta karoten gotovo u cijelosti prekrivaju klorofile "a", "c1" ili "c2" (zlatnosmeđe do smeđe obojene alge).

Zlatnosmeđe, jednostanične alge obično imaju dva bića različite dužine (jedan s trepetljikama – mastigonema). Kao rezervni materijal taloži se hrizolaminarin (u vakuoli) i ulje (u plazmi, a ponekad i u vakuoli). Imaju sluzasta tjelešca za sluzavi ovoj. Stanična stijenka je celulozna, a često je inkrustrirana (ožbukana) kalcij-karbonatom (CaCO3) i silicij-dioksidom (neke vrste stvaraju različito oblikovane ljušture, pločice i štapiće koji, potisnuti prema van, formiraju oklop – vapnenački sedimenti). Stanice su gole ili oklopljene s malenim ljuskama. Mnogi rodovi stvaraju ciste (spore) koje imaju većinom okremenjenu staničnu stijenku (preživljavanje nepovoljnih uvjeta – zima ili sušna ljetna razdoblja).

Većina zlatnih alga ima i primitivno oko – očna pjega ili fotoreceptorni aparat (stigma). Neki od ovih autotrofnih (fotoautotrofi) organizama mogu probavljati (fagocitnim putem) sitne čestice i bakterije (pa se ponašaju kao heterotrofni organizmi).

Neke se mogu pričvrstiti i u škrgama riba (toksičko ugibanje riba).

Klasifikacija zlatnih algi izvedena je na temelju pet različitih tipova stanične građe (oblika). Ova podjela je nepotpuna. Pretežno su jednostanične (bičasti, ameboidni ili kokalni/kuglasti oblici), ali postoje i pokretne bićaste kolonije, nepokretne kolonije, te nitasti oblici.

Neki od češćih rodova s jednostaničnim pokretnim vrstama su: Chromulina, Mallomonas i Ochromonas. Lijepe razgranjene kolonije stvara Dinobryon, a kuglaste Synura i Uroglena. I u ovim kolonijalnim oblicima svaka stanica ima po dva biča.[1]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Alegro, Antun, Krajačić, Mladen, Lucić, Andreja, Život 2: udžbenik biologije u drugom razredu gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-0-22029-4, str. 46.