Najbolji hrvatski tamburaši

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Zlatni dukati)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Najbolji hrvatski tamburaši
Osnivanje1983.
Žanr/ovitamburaška glazba
Djelatno razdoblje1983. - danas
Producentska kućaCroatia Records
Internetska stranicawww.najboljihrvatskitamburasi.com
Članovi (članice)
Stanko Šarić, Denis Špegelj, Krunoslav Golubičić, Mirko Gašparović, Mato Miličić (Pišta), Mato Lukačević
Značajni instrumenti
prim, brač, čelo, kontra, bas
Portal o glazbi

Najbolji hrvatski tamburaši (prije: Zlatni dukati), hrvatski su tamburaški sastav.

Povijest sastava[uredi VE | uredi]

Sastav djeluje od 1983. godine, kada su se na tadašnjoj glazbenoj sceni pojavili s albumom "Ni sokaci nisu što su nekad bili" (danas se taj album smatra tzv. "nultim albumom") u izdanju "Jugotona" a u sastavu:

  • Zoran Bucković - prim
  • Stanko Šarić - basprim
  • Zdravko Šljivac - basprim
  • Željko Miloš (Jinx) - čelo
  • Mario Pleše - kontra
  • Mato Lukačević - bas
  • Marijan Majdak - vokalni solist

U ovom sastavu grupa djeluje kratko vrijeme, tek jednu sezonu, da bi dvojica članova, Mato Lukačević i Stanko Šarić, nastavili nastupati pod imenom “Zlatni dukati” udruživši se sa skupinom tamburaša iz svog rodnog mjesta Štitar. Predvođeni Šimom Dominkovićem, ekipa u sastavu: Andrija Miličić, Mato Miličić, Mirko Gašparović, Josip Dominković, Mato Lukačević i Stanko Šarić, a nešto kasnije im se pridružuje i Hrvoje Majić, do 1985. godine nastupa u okolici Županje, kada se zbog nesuglasica razilaze. Godinu dana kasnije Mato Lukačević u suradnji sa Krešimirom Bogutovcem - Stipom ponovno okuplja ekipu u sastavu:

  • Petar Nikolić - violina
  • Hrvoje Majić - prim
  • Mirko Gašparović - basprim
  • Krešimir Bogutovac (Stipa)[1] - basprim
  • Mato Miličić (Pišta) - kontra
  • Mato Lukačević - bas

Ovaj sastav također nastupa u županjskom kraju, a posebno je bio značajan stalni angažman u taverni restorana “Kristal” gdje sastav nastupa 1986. i 1987. godine. Krajem 1986. godine u sastav ponovno ulazi Stanko Šarić, a iz sastava izlazi Petar Nikolić, te je u ljeto 1987. godine sastav krenio u nastupe diljem Hrvatske, uz pomoć tadašnje glazbene agencije “Lira” iz Čakovca. Iste godine je dogovorena suradnja sa skladateljem Josipom Ivankovićem, a rezultat je bio album “Nek zvone tambure” koji je objavljen 1988. godine. Nakon neslaganja s načinom suradnje s Josipom Ivankovićem, sredinom 1988. godine iz grupe odlazi Krešimir Bogutovac Stipa, a preostala petorka nastavlja, uglavnom plodnu, suradnju s Josipom Ivankovićem iz koje je proizašao niz albuma.

Na turneji u organizaciji Hrvatske bratske zajednice iz Amerike rodila se ideja za snimanje albuma domoljubnih pjesama “Hrvatska pjesmarica”, koji značajno doprinosi popularizaciji sastava i tamburaške glazbe općenito, što je ujedno bio i velik doprinos grupe u oslobađanju nacionalnog duha te razvoju i uspostavljanju demokratskih odnosa u tadašnjoj socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, 1991. godine sastav i dalje djeluje na nacionalnoj liniji te snima tzv. ratne pjesme, tj. album “U meni Hrvatska”, koji je po mišljenju vojnih stručnjaka u to vrijeme djelovao poput “topovskih bitnica” i hrabrio nenaoružane hrvatske ljude.[2]

Suradnja s Josipom Ivankovićem okončana je 1996. godine nakon sve učestalijih razmirica i sukobljavanja, koje još uvijek čekaju na sudski epilog uslijed brojnih, a po mišljenju članova sastava, nerealnih tužbi i zahtjeva od Josipa Ivankovića. Zbog navedenog sastav 1997. godine, na prijedlog predstavnika izdavačke kuće Croatia Records, mijenja ime u Najbolji hrvatski tamburaši. Unatoč promjeni imena, sastav i dalje nastavlja s radom i to uspješno, rezultat čega su i albumi “Vranac” (zadnji objavljen pod imenom “Zlatni dukati”), “Nek me pamte gradovi”, “Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine”, “Sedam dana”, “Divne godine”, “Tamburica od javora suva”, “Sretan Božić” i “Nostalgija”.

Godine 1999. Najbolje hrvatske tamburaše pogađa tragičan događaj - smrt dugogodišnjeg primaša Hrvoja Majića, koji je iz nepoznatih razloga i potpuno nenadano, život okončao samoubojstvom, što je bilo tragično i šokantno saznanje ne samo za članove sastava i obitelj, već i za svekoliku hrvatsku javnost. Nakon ovog nemilog događaja preostali članovi sastava, svjesni nepovratnog gubitka, ipak nalaze snagu i nastavljaju s radom. Na mjesto pokojnog Hrvoja Majića u grupu dolazi talentirani glazbenik Denis Špegelj iz Virovitice, koji svojim predanim radom i mladošću unosi svježinu u ovaj legendarni sastav. On zamjenjuje pokojnog Hrvoja Majića od albuma “Sedam dana”.

U lipnju 2006. godine u sastav ulazi novi član Krunoslav Golubičić, izvrstan instrumentalist koji svira čelo te od njegovog dolaska “Najbolji hrvatski tamburaši” djeluju u sastavu:

  • Stanko Šarić - basprim
  • Denis Špegelj - prim
  • Mirko Gašparović - basprim
  • Krunoslav Golubičić - čelo
  • Mato Miličić (Pišta) - kontra
  • Mato Lukačević - bas

Dolaskom Krunoslava Golubičića sastav dobiva sjajnog vokalistu, a zvuk postaje čvršći. Kruno donosi i dobar dio novog vokalnog repertoara, među publikom je sve više poklonika njegovog načina pjevanja i sviranja, a on uživa ugled kod velikog broja mladih tamburaša, koji u njemu vide svoj uzor.

U srpnju 2007. godine sastav je proslavio 20 godina uspješnog rada i karijere obogaćene brojnim hitovima. S tom velikom obljetnicom poklopio se i izlazak dvije zlatne kolekcije u izdanju Croatie Records, koje sadrže presjek dosadašnjeg djelovanja sastava.

Zadnjih godina na diskografskom planu dolazi do ubrzanih promjena, tehnologija čini svoje i sama prodaja mehaničkih nosača zvuka rapidno opada. To se direktno odražava i na ritam objave albuma sastava - od nekadašnjih dva albuma godišnje, sada i jedan album u dvije godine izgleda previše. Tako je idući album “Slavonijo, biseru Hrvatske” objavljen tek 2010. godine. Riječ je o prvom albumu sastava koje je nagrađen diskografskom nagradom “Porin” u kategoriji “Najbolji album tamburaške glazbe”, dok je pjesma “Što te Sokol nije volio” osvojila nagradu u kategoriji “Najbolja folklorna pjesma”.

2012. godina bila je u znaku proslave 25 godina profesionalnog djelovanja sastava. Tim je povodom 14. studenoga održan veliki slavljenički koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Koncert je ciljano održan samo dva dana uoči konačne presude Haaškog suda našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te četiri dana uoči obilježavanja godišnjice okupacije Vukovara. Koncert je sadržajno bio posvećen tom trenutku pa se veliki dio repertoara odnosio na pjesme koje su oslikavale raspoloženje publike prema navedenim događajima. Koncert je audio-video snimljen te je iduće godine objavljen album “Najbolji hrvatski tamburaši - 25 godina”, kao audio-zapis ove slavljeničke večeri.

Trenutne okolnosti na području diskografije najavljuju neke nove pristupe u nakladničkom smislu. Vođen tim smjernicama sastav se okreće objavi singlova praćenih video spotovima. Riječ je o pjesmama: “Zaboravio bih”, “Bez tebe mi ne miriše cvijeće”, “Sve ću prodat sutra” i “Teško mi je bez Klobuka”, koje čine okosnicu idućeg albuma.

Nakon brojnih uspješnih nastupa održali su slavljenički koncert povodom 30 godina profesionalnog rada. Koncert je održan 24. studenoga 2017. godine u punoj dvorani Lisinski.

Članovi sastava[uredi VE | uredi]

  • Stanko Šarić basprim,glavni vokal
  • Mata Lukačević beges
  • Krunoslav Golubičić tamburasko celo
  • Mato Miličić (Pišta) kontra
  • Mirko Gašparović basprim
  • Denis Špegelj prim

Bivši članovi:

  • Mario Pleše
  • Zoran Bucković
  • Zdravko Šljivac
  • Željko Miloš
  • Marijan Majdak
  • Petar Nikolić
  • Hrvoje Majić †
  • Krešimir Stipa Bogutovac †
  • Šima Dominković
  • Andrija Miličić
  • Josip Dominković

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

Zlatni Dukati[uredi VE | uredi]

  • Ni sokaci nisu što su nekad bili (1983., Jugoton)
  • Nek zvone tambure (1988., Jugoton)
  • Pjevaj kad duša boli (1989., Jugoton)
  • Hrvatska pjesmarica (1989.) §
  • Dao bih zlatne dukate (1990., Jugoton)
  • Horvatska domovina (1990., Croatia Records) §
  • U meni Hrvatska (1991., Croatia Records) § uz autorske pjesme
  • Klasika (1991., Croatia Records) §
  • Da su meni krila laka (1993., Croatia Records)
  • Sretan Božić (1993., Croatia Records) §
  • Starogradska pjesmarica (1994., Croatia Records) § uz autorske pjesme
  • Od dvora do dvora (1994., Croatia Records)
  • Suživot (1995., Croatia Records)
  • Vranac (1996., Croatia Records)

NHT[uredi VE | uredi]

  • Nek me pamte gradovi (1998., Croatia Records)
  • Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine (1999., Croatia Records) §
  • Sedam dana (2001., Orfej, Croatia Records, Brodfest, Zlatne Žice)
  • Divne godine (2003., Croatia Records)
  • Tamburica od javora suva (2004., Croatia Records)
  • Sretan Božić (2005., Croatia Records) § uz autorske pjesme
  • Nostalgija (2007., Croatia Records)
  • Zlatna kolekcija-Zlatni dukati (2007., Croatia Records)
  • Zlatna kolekcija-Najbolji hrvatski tamburaši (2007., Croatia Records)
  • Slavonijo, biseru Hrvatske (2010., Croatia Records)
  • 25 godina (2013., Mirna Aria)

§ - obrade

Kompilacije[uredi VE | uredi]

Zlatni Dukati[uredi VE | uredi]

  • 16 zlatnih hitova (1992., Croatia Records)
  • Prvi hitovi (2001., Croatia Records)
  • Zlatna kolekcija (2007., Croatia Records)

NHT[uredi VE | uredi]

  • Zlatna kolekcija (2007., Croatia Records)

Nealbumske pjesme[uredi VE | uredi]

popis pjesama koje je sastav snimio tijekom karijere, a koje se nisu našle ni na jednom albumu

  • A ti se nećeš vratiti (2009.)
  • Pjesmo naša (feat. Đuka Čaić Mišo Kovač Đani Stipaničev Dražen Žanko Mladen Grdović Adam Končić & Vinko Coce) (2009.)
  • Gdje su stare tambure (2008.)
  • Zaštiti svoj san (feat. Giuliano) (2007.)
  • Ljubavi jedina (2007.)
  • Oj, pastiri (2004.)
  • Zerdelija (2004.)
  • Sveto tlo Hrvatsko (feat. Ivan Mikulić, Thompson & Tiho Orlić) (2002.)
  • Slavonski konji (feat. Dario Plevnik & Time Out) (1999.)
  • Ti nisi više kao prije (1997.)
  • Kad me jednom krene karta (1997.)
  • Tiho teče Drava (1995.)
  • Fratello (feat. Pađen band) (1993.)
  • Dalmatinski šajkaš (1992.)
  • Otvori prozor (1992.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. In memoriam - Krešimir Stipa Bogutovac, Hrvatska glazbena unija. 21. srpnja 2015. Pristupljeno 6. siječnja 2017.
  2. Rasprodan Lisinski i posebno priznanje za Najbolje hrvatske tamburaše, Croatia Records, 14. studenoga 2012., pristupljeno 8. kolovoza 2015.