Prijeđi na sadržaj

Zvonimir Remeta

Izvor: Wikipedija

Zvonimir Blaž Remeta (Klobuk kod Ljubuškog, 12. prosinca 1909.Sarajevo, 15. veljače 1964.) bio je hrvatski književnik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 12. prosinca 1909. godine u Klobuku kod Ljubuškog. Godine 1918. seli se s obitelj u Travnik, gdje se kao vanjski đak upisao u travničku gimnaziju.[1]

Studirao je pravo u Zagrebu te je doktorirao 1933. godine. Radio je kao sudac u Mostaru, Smederevskoj Palanci i Visokom. Još za gimnazijskih dana počeo je objavljivati pjesme.[2]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je član ustaškoga prijekoga suda. Zbog toga je 1945. godine osuđen na smrt, ali je kazna kasnije preinačena u doživotni zatvor. Iz zatvora je pušten 1960. godine.[2]

Odlukom Vlade Republike Hrvatske 1995. godine ukinuta mu je presuda.[3]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • „Grieh” (1942.)
  • „Tako svršava” (1943.)
  • „Sentimentalna reportaža” (1944.)

Ostavštinu i romane tiskala mu je Matica hrvatska:

  • „Moja obrana”
  • „Zadnji časovi”
  • „Minijaturni portreti”

Počasti

[uredi | uredi kôd]
  • Ulica Zvonimira Remete u Ljubuškome.
  • Zbirka „Književna kritika o Zvonimiru Remeti”.[4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tomić 2017, str. 61.
  2. a b LZMK1.
  3. Tomić 2017, str. 63.
  4. Tomić 2017, str. 64.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Tomić, Stjepan. 2017. Zvonimir Remeta - prorok i mučenik. Kroatologija. Sveučilište u Zagrebu – Fakultet hrvatskih studija. Zagreb. 1 (8): 1–2

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Wikizvor ima izvorni tekst Autor:Zvonimir Remeta