Zvonimir Remeta
Zvonimir Blaž Remeta (Klobuk kod Ljubuškog, 12. prosinca 1909. – Sarajevo, 15. veljače 1964.) bio je hrvatski književnik.
Rođen je 12. prosinca 1909. godine u Klobuku kod Ljubuškog. Godine 1918. seli se s obitelj u Travnik, gdje se kao vanjski đak upisao u travničku gimnaziju.[1]
Studirao je pravo u Zagrebu te je doktorirao 1933. godine. Radio je kao sudac u Mostaru, Smederevskoj Palanci i Visokom. Još za gimnazijskih dana počeo je objavljivati pjesme.[2]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je član ustaškoga prijekoga suda. Zbog toga je 1945. godine osuđen na smrt, ali je kazna kasnije preinačena u doživotni zatvor. Iz zatvora je pušten 1960. godine.[2]
Odlukom Vlade Republike Hrvatske 1995. godine ukinuta mu je presuda.[3]
Ostavštinu i romane tiskala mu je Matica hrvatska:
- „Moja obrana”
- „Zadnji časovi”
- „Minijaturni portreti”
- Ulica Zvonimira Remete u Ljubuškome.
- Zbirka „Književna kritika o Zvonimiru Remeti”.[4]
- ↑ Tomić 2017, str. 61.
- ↑ a b LZMK1.
- ↑ Tomić 2017, str. 63.
- ↑ Tomić 2017, str. 64.
- Tomić, Stjepan. 2017. Zvonimir Remeta - prorok i mučenik. Kroatologija. Sveučilište u Zagrebu – Fakultet hrvatskih studija. Zagreb. 1 (8): 1–2
- Remeta, Zvonimir. Hrvatska enciklopedija (LZMK). Pristupljeno 4. travnja 2025.
- Ostali projekti
![]() | Wikizvor ima izvorni tekst Autor:Zvonimir Remeta |