Juan Manuel Fangio

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Juan Manuel Fangio
Fangio.png
Državljanstvo Flag of Argentina.svg argentinsko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1950.1951., 1953.1958.
Momčad(i) Alfa Romeo, Maserati, Mercedes, Ferrari
Utrke 52 (51 start)
Prvenstva 5 (1951., 1954., 1955., 1956., 1957.)
Pobjede 24
Podiji 31
Prvo startno mjesto 29
Bodovi u karijeri 245 (277,64)
Najbrži krugovi 23
Prva utrka 1950. Velika nagrada Velike Britanije
Prva pobjeda 1950. Velika nagrada Monaka
Posljednja pobjeda 1957. Velika nagrada Njemačke
Posljednja utrka 1958. Velika nagrada Francuske

Juan Manuel Fangio (Balcarce, 24. lipnja 1911. - Buenos Aires, 17. srpnja 1995.), argentinski vozač Formule 1. Imao je nekoliko nadimaka poput El Chueco (u slobodnom prijevodu "krivonogi"), zato što je kao dijete igrajući nogomet mogao savinuti lijevu nogu oko lopte pri udarcima na gol,[1] i El Maestro ("majstor"). Bio je vozač trkaćih automobila te je dominirao tijekom prvog desetljeća postojanja Formule 1. Osvojio je titulu Svjetskog prvaka za vozače pet puta. Ovaj rekord nadmašio je tek nakon 46 godina Michael Schumacher 2003. godine osvajanjem šeste titule Svjetskog prvaka.

Mladost[uredi VE | uredi]

Fangio je rođen na blagdan sv. Ivana Krstitelja godine 1911. u Balcarce, malom gradu u pokrajini Buenos Aires.[2] Zanimljivo je da je njegov rodni list greškom nosio kao datum rođenja 23. lipnja.[3] Bio je četvrti od šestoro djece u obitelji.[1] Fangiov djed Giuseppe Fangio emigrirao je u Argentinu 1887. godine. Nakon tri godine, zaradeći novac proizvodnjom ugljena, uspio je kupiti farmu u blizini Balcarcenakon. Fangiov otac Loreto, emigrirao je u Argentinu iz malog grada u središnjoj Italiji, Castiglione Messer Marino. Njegova majka Herminia Dérano bila je iz mjesta Tornareccio. Oboje roditelja bili su iz provincije Chieti u regiji Abruzzo. Vjenčali su se 24. listopada 1903. Živjeli su na različitim farmama gdje je majka bila domaćica, a otac je radio u građevinarstvu postavši kamenorezački pripravnik.[4] Kada mu je bilo 13 godina Fangio je prekinuo školovanje i počeo raditi kao pomoćnik mehaničara,[5] a sa 16 godina već je nastupao kao mehaničar za mušterije svog poslodavca. U to je doba jedva preživio upalu pluća.[6]. Razbolio se nakon nogometne utakmice u kojoj je pretjerao s trčanjem što je prouzročilo oštru bol u prsima. Sljedeća dva mjeseca, dok je ležao u postelji, njagovala ga je majka.[4].

Prije Formule 1[uredi VE | uredi]

Započeo je svoju karijeru u Argentini godine 1934., vozeći 1929 Ford model A kojeg je obnovio. Za vrijeme utrka po Argentini, vozio je Chevroletove automobile i bio je argentinski državni prvak godine 1940. i 1941.[7] Prvi put je došao u Europu za utrku godine 1948., kada su ga financirali argentinski autoklub i argentinska vlade. [7] Fangio je sudjelovao u svojoj prvoj utrci u Turističkoj kategoriji od 18. do 30. listopada 1938. kao suvozač Luisa Finocchiettia. Fangio je vozio većim dijelom utrke i osvojio sedmo mjesto. U studenom iste godine trebao je sudjelovati u natjecanju 400 km Tres Arroyosa, ali je utrka bila otkazana zbog nesreće. [8]

Tijekom 1938. vodio je momčad Chevroleta u tzv. "Turismo Carretera" klasi natječući se za Veliku nagradu Argentine. Iako je trka bila privremeno prekinuta zbog jake kiše, nastavila se u Cordobi, gdje je Fangio ostvario prvu etapnu pobjedu za sebe i za momčad pobijedivši u četvrtoj etapi od mjesta Catamarca do San Juana.[9] Konačno je u listopadu te godine, nakon prijeđenih 9500 km utrkujući se na teritoriju Argentine, Bolivije i Perua, osvojio svoju prvu pobjedu u klasi "Turismo Carretera" osvajanjem Međunarodne Velike nagrade Sjever. Tako je postao Prvak Argentine u toj klasi, prvi ikada koji je vozio za momčad Chevroleta.[9]

Tijekom 1941. pobijedio je Oscara Gálveza na Velikoj nagradi Getúlio Vargas u Brazilu. Te je godine po drugi put okrunjen za Prvaka Argentine u klasi "Turismo Carretara". Iduće godine pobijedio je na utrci "Mar y Sierras", ali je zatim morao prekinuti sve s automobilizmom povezane aktivnosti zbog II Svjetskog rata.[8]

Nakon duljeg perioda trkaće neaktivnosti zbog rata tijekom 1946. i 1947. Fangio se vratio utrkama sudjelujući u dvije utrke vozeći čak i Ford T, kao i na utrci za Nagradu grada Rosaria. [10]

Život nakon Formule 1[uredi VE | uredi]

Fangio je bio počasni predsjednik ispostave kompanije Mercedes-Benz u Argentini od 1987., godinu dana nakon otvaranja njemu posvećenog muzeja, do smrti 1995. godine. Godine 2011., na stogodišnjicu njegovog rođenja, u sjećanje na njega širom svijeta su održavane različite svečanosti.

Naslovi[uredi VE | uredi]

Osvojio je 5 titula prvaka svijeta u Formuli 1 sa 4 različita tima:

Juan Manuel Fangio, 1955. godine


F1 driver template.gif Nedovršeni članak Juan Manuel Fangio koji govori o vozaču Formule 1 treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Tremayne, David (18 July 1995). "Obituaries: Juan Manuel Fangio". The Independent.
  2. http://f1fanatics.wordpress.com/hall-of-fame/juan-manuel-fangio/
  3. "Biography of Juan Manuel Fangio (Part One 1911–1936)" (in Spanish). Museo Fangio. Retrieved 23 August 2012.
  4. 4,0 4,1 Donaldson, Gerald (2003). Fangio: The Life Behind the Legend. London, England: Random House. ISBN 978-0-7535-1827-4.
  5. "Juan Manuel Fangio – Developed Childhood Interest In Cars". jrank.org. Retrieved 3 August 2012.
  6. "Juan Manuel Fangio – Pieced Together Own Race Car". jrank.org. Retrieved 3 August 2012.
  7. 7,0 7,1 Rendall, Ivan (1995) [1993]. The Chequered Flag: 100 years of motor racing. Weidenfeld & Nicolson. str. 166. ISBN 0-297-83550-5.
  8. 8,0 8,1 / 2-second-hand-1937-1942 / "Part Two (1937–1942)". Argentina: Official website Fangio Museum. Retrieved 15 February 2011.
  9. 9,0 9,1 Sabaris, Gerardo (2010). "Un tributo al chueco ... Biografica". Argentina: jmfangio.org. Retrieved 15 February 2011.
  10. part-1943-1949 / "Part Three (1943–1949)". Argentina: Official website Fangio Museum. Retrieved 15 February 2011.